Kristov poslanik
Najveća ljubav
"Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; on koji ne učini grijeha i u čijim se ustima ne nađe prijevare; on koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego je to prepuštao pravednomu Sucu; on koji "osobno" u svom tijelu naše "grijehe uznese na križ" da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti; on čijim ste modricama izliječeni. "Lutali ste" naime "kao ovce", ali ste se sada vratili k pastiru i čuvaru duša svojih."
Prva Petrova posl.2:21-25
Od ove ljubavi nitko veće nema, da tko svoj život položi za svoje prijatelje.
Ivan 15:13
U SAOBRAĆAJNOJ nesreći stradala je djevojka. Ležala je u bolnici u malome mjestu. Zbog teških ozljeda, izgubila je mnogo krvi. Život joj je visio o niti. Međutim, teško je bilo pronaći njezinu krvnu grupu. Konačno je ustanovljeno da je krv njezina sedmogodišnjeg brata istovjetna njezinoj. Liječnik je dječaka odveo u svoju sobu, stavio ga u krilo i rekao mu: "Sinko, tvoja sestrica je teško bolesna. Ako ne dobije krv na vrijeme, bojim se da će je anđeli odvesti u nebo. Hoćeš li dati svoju krv sestrici?" Dječak je problijedio, oči su mu se proširile u strahu i tjeskobi. Izgledao je kao da prolazi kroz tešku duhovnu krizu. Konačno je nakon nekoliko minuta rekao liječniku: "Dat ću sestri svoju krv!" Liječnik mu se nasmiješio i rekao: "Dobar si ti momak, znao sam da se ne bojiš." Obavljeno je vađenje krvi, a dječak je preplašen promatrao kako nose bocu s njegovom krvi njegovoj sestri. "Ne boj se sinko, uskoro će sve biti gotovo", rekao je liječnik. U tom su trenutku krupne suze potekle niz dječakov obraz. "Hoću li onda ja uskoro umrijeti?"-upitao ga je. Mislio je da mora dati svoj život za život svoje sestre.
Kakva li se samo snaga nalazi u pravoj ljubavi. A ipak postoji još veća ljubav od ove ljudske. Očituje se u davanju svojega života čak i za neprijatelje. To je učinio Isus. "Jer, dok smo još bili grješnici, neprijatelji, Isus je umro za nas. Pomireni smo s Bogom smrću Njegova Sina." To je božanska ljubav. Jeste li je doživjeli?"
Henry G. Bosch
Zar nije predivno ljubiti nekoga kao samoga sebe? Ja sam sigurna da svatko od nas voli sebe, ne na način da smo narcisoidni već svatko ugađa sebi, odabire što će raditi u slobodno vrijeme, s kime će to raditi, koliko će to raditi.
Volimo sebe...
Prva ja, prije sam ja sama sebi bila na prvome mjestu, čim nešto nebi bilo po mojoj volji dobila bi poluditis. Dobro tada sam bila 16-godišnjakinja. Onda mi se dogodila prometna i imala sam problema pa sam, tako reć, preko noći promijenila prioritete. No, poluditis se u nekim slučajevima zadržao.
Onda sam krenila na faks i smirila sam se jer sam našla ispušni ventil u tjelesnom (moj profesor H mi je dopustio da dolazim na tjelesni bilo kojeg kolegija što je on predavao, ne zbog toga što je vidio da imam poluditis već sam obožavala tjelesni i uvijek sam davala sve od sebe). Na trećoj godini sam igrom slučaja došla do Studentskog Đira (Svaki Student) i upoznala ljubav koju je Bog imao prema meni. Od tada nemam poluditise, ne svađam se i osjećam se promijenjenom (na bolje!). Ja, naravno ponekad je teško ali, volim ljude. Zbog te svoje "ljubavi" ja upoznajem svakakve ljude i oni upoznaju pravu mene, ne nikakvu izmijenjenu i situacijama odglumljenu osobu, nego mene. Baš nedavno sam se upoznala sa jednim vozačem Promet autobusa koji, za nevjerovat, živi u mojoj općini. Isto tako sam se 2.3.2009. upoznala sa još jednim vozačem, Ivanom.
Prije dvi godine sam se tako upoznala sa beskućnikom Nikom s kojim sam postala prijateljica.
Stvaram prijateljstva s osobama koje su različite od mene, jer smatram da je svaka osoba jedinstvena i vrijedna i stoga vrijedna mog poštovanja i ljubavi, odnosno afiniteta i prijateljstva.
Kako vi stojite po tom pitanju?
Jeli "ljubite" ljude kao što je Isus rekao da je zapovjed da ljubimo jedni druge kao samoga sebe?
Pozdrav! Čitamo se!
Otac
Ivan17
"ada to Isus kaza, podiže oči prema nebu te reče: "Oče, došao je čas! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe, i da, kao što si mu dao vlast nad svim ljudima, dadne život vječni svima koje si mu dao. A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršivši djelo koje si mi dao da učinim. A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet.
Ja sam objavio ime tvoje ljudima koje si mi dao iz svijeta. Tvoji su bili. Meni si ih dao, i držali su tvoju riječ. Sad su spoznali da je sve od tebe što god si mi dao. Jer riječi koje si dao meni dao sam njima. Oni su ih primili i doista saznali da sam od tebe izišao te vjerovali da si me ti poslao. Ja molim za njih. Ne molim za svijet, već za one koje si mi dao, jer su tvoji. Sve moje pripada tebi; sve tvoje pripada meni. Ja se u njima proslavih. Ja više ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem tebi. Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi! Dok sam bio s njima, ja sam ih čuvao u tvome imenu koje si mi dao, i sačuvao ih, te nijedan od njih ne propade, osim sina propasti- da se ispuni Pismo. Ali sada ja idem k tebi, i ovo govorim dok sam u svijetu, da oni imadnu u sebi radost, koju ja posjedujem, u svoj punini.
Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga. Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Posveti ih istinom: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samoga posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom.
Ne molim samo za njih nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno- ja u njima, a ti u meni- da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.
Oče, htio bi da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, a ja sam te upoznao, i ovi su upoznali da si me ti poslao. Objavio sam im tvoje ime, i ubuduće ću ga objavljivati, da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima."
Ok, evo ja navratila nakon pauze od 3 i nešto mjeseca. Razlog nije bio taj što nisam imala volje ni ideja da pišem, nego taj što mi je kompjuter bio pokvaren, istinu govoreći miš je bio "amrznut" na ekranu i nijedan drugi nije htio raditi.... Ovaj tjedan je došao jedan rođak i "odmrznuo" mi ga napomenuvši da moram kupit novi miš, koji je kupljen, ali je i on "amrznut", pa sad čekam rođaka Juricu da opet dođe...
No, dosta o tome, ima važnijih stvari o kojima treba pisati, pa i postavljati pitanja, primjerice, kako doživljavate ovo poglavlje Ivanova evanđelja?
Ivanovo evanđelje je prvo što se preporučuje novorođenim Krščanima da počmu čitati kada počmu čitati Bibliju.
Zašto?
Zato što je u njemu na najbolji, najjasniji način prikazana božanstvenost Isusa Krista, Njegov Put, Istina itd.
...moje riječi su ništa da bi to objasnile...najbolje bi bilo da se sami u to uvjerite čitajući ga...
Zašto je naslov posta Otac? Iz jednostavnog razloga, Bog je naš nebeski Otac- savršen, pun ljubavi i suosjećanja. On želi s tobom ostvariti blizak odnos, onakav kakav je odnos između roditelja i djeteta.
Vjerojatno se sad pitaš kako možeš postati Njegovo dijete?
Danas je u Omišu bila pričest i kako sam bila pozvana na jednu bila sam u crkvi prije i tamo je svećenik govorio gluposti. Rekao je da je hostija tijelo Kristovo, kako je to obično brašno i voda no dok on izgovara riječi, koje Isus govori, Ovo je tijelo moje koje će se za vas predati...., tada ta hostija postaje tijelo Gospodnje. Dobro, te katoličke sheme nikad nisam dobro razumijela, čak i dok sam bila katolik i išla na misu, no zar se mi hostiom ne prisjećamo onoga što je Krist učinio za nas grješnike? On je jednom umro za nas i to zasvagda, za naše prošle, sadašnje i buduće grijehe.
Što to znači?
Jeli to znači da mogu ubijat, krast i silovat jer znam da će mi ionako bit oprošteno, tobože, već mi je oprošteno?
MA NE!
Da postaneš božje dijete ti trebaš prihvatiti vjerom Krista kao svog Spasitelja i Otkupitelja! Nije dovoljno samo to intelektualno spoznat, nego cijelim svojim srcem prihvatiti Krista i predati mu prijastolje svoga života na kojem sada zasigurno ti sjediš, sam odlučuješ o tome što ćeš radit, kada ćeš radit i koliko ćeš radit, vjerojatno ti je i jezik kao zmijsko ruglo, a srce pokvareno jer iz srca izlaze zle riječi, lakomstva, pogrde, ljubomora, bludnost i požuda.
Znam jer sam i ja nekoć takva bila....
No onda sam upoznala predivnu stvar! Isusa! Moj posao je, od srca radim jer su sva božja djeca na to pozvana, da moje svjedočanstvo šaljem dalje, da upoznajem druge s Kristovom ljubavlju i da preuzmem inicijativu govorenja o Kristu u Silu Duha Svetoga prepuštajući rezultate Bogu!
Bog sve radi i Bog ima svu moć!
Slava Bogu!