"Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; on koji ne učini grijeha i u čijim se ustima ne nađe prijevare; on koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego je to prepuštao pravednomu Sucu; on koji "osobno" u svom tijelu naše "grijehe uznese na križ" da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti; on čijim ste modricama izliječeni. "Lutali ste" naime "kao ovce", ali ste se sada vratili k pastiru i čuvaru duša svojih."
Prva Petrova posl.2:21-25
Od ove ljubavi nitko veće nema, da tko svoj život položi za svoje prijatelje.
Ivan 15:13
U SAOBRAĆAJNOJ nesreći stradala je djevojka. Ležala je u bolnici u malome mjestu. Zbog teških ozljeda, izgubila je mnogo krvi. Život joj je visio o niti. Međutim, teško je bilo pronaći njezinu krvnu grupu. Konačno je ustanovljeno da je krv njezina sedmogodišnjeg brata istovjetna njezinoj. Liječnik je dječaka odveo u svoju sobu, stavio ga u krilo i rekao mu: "Sinko, tvoja sestrica je teško bolesna. Ako ne dobije krv na vrijeme, bojim se da će je anđeli odvesti u nebo. Hoćeš li dati svoju krv sestrici?" Dječak je problijedio, oči su mu se proširile u strahu i tjeskobi. Izgledao je kao da prolazi kroz tešku duhovnu krizu. Konačno je nakon nekoliko minuta rekao liječniku: "Dat ću sestri svoju krv!" Liječnik mu se nasmiješio i rekao: "Dobar si ti momak, znao sam da se ne bojiš." Obavljeno je vađenje krvi, a dječak je preplašen promatrao kako nose bocu s njegovom krvi njegovoj sestri. "Ne boj se sinko, uskoro će sve biti gotovo", rekao je liječnik. U tom su trenutku krupne suze potekle niz dječakov obraz. "Hoću li onda ja uskoro umrijeti?"-upitao ga je. Mislio je da mora dati svoj život za život svoje sestre.
Kakva li se samo snaga nalazi u pravoj ljubavi. A ipak postoji još veća ljubav od ove ljudske. Očituje se u davanju svojega života čak i za neprijatelje. To je učinio Isus. "Jer, dok smo još bili grješnici, neprijatelji, Isus je umro za nas. Pomireni smo s Bogom smrću Njegova Sina." To je božanska ljubav. Jeste li je doživjeli?"
Henry G. Bosch
Zar nije predivno ljubiti nekoga kao samoga sebe? Ja sam sigurna da svatko od nas voli sebe, ne na način da smo narcisoidni već svatko ugađa sebi, odabire što će raditi u slobodno vrijeme, s kime će to raditi, koliko će to raditi.
Volimo sebe...
Prva ja, prije sam ja sama sebi bila na prvome mjestu, čim nešto nebi bilo po mojoj volji dobila bi poluditis. Dobro tada sam bila 16-godišnjakinja. Onda mi se dogodila prometna i imala sam problema pa sam, tako reć, preko noći promijenila prioritete. No, poluditis se u nekim slučajevima zadržao.
Onda sam krenila na faks i smirila sam se jer sam našla ispušni ventil u tjelesnom (moj profesor H mi je dopustio da dolazim na tjelesni bilo kojeg kolegija što je on predavao, ne zbog toga što je vidio da imam poluditis već sam obožavala tjelesni i uvijek sam davala sve od sebe). Na trećoj godini sam igrom slučaja došla do Studentskog Đira (Svaki Student) i upoznala ljubav koju je Bog imao prema meni. Od tada nemam poluditise, ne svađam se i osjećam se promijenjenom (na bolje!). Ja, naravno ponekad je teško ali, volim ljude. Zbog te svoje "ljubavi" ja upoznajem svakakve ljude i oni upoznaju pravu mene, ne nikakvu izmijenjenu i situacijama odglumljenu osobu, nego mene. Baš nedavno sam se upoznala sa jednim vozačem Promet autobusa koji, za nevjerovat, živi u mojoj općini. Isto tako sam se 2.3.2009. upoznala sa još jednim vozačem, Ivanom.
Prije dvi godine sam se tako upoznala sa beskućnikom Nikom s kojim sam postala prijateljica.
Stvaram prijateljstva s osobama koje su različite od mene, jer smatram da je svaka osoba jedinstvena i vrijedna i stoga vrijedna mog poštovanja i ljubavi, odnosno afiniteta i prijateljstva.
Kako vi stojite po tom pitanju?
Jeli "ljubite" ljude kao što je Isus rekao da je zapovjed da ljubimo jedni druge kao samoga sebe?
Pozdrav! Čitamo se!
Post je objavljen 25.04.2010. u 19:35 sati.