Kristov poslanik
Dobro sjeme i nevjerni Katolici
Stvari kojih ću se dotaknuti su iz kalendara "Dobro sjeme" u izdanju Udruge krščana za promicanje duhovne kulture (Žrtava fašizma 2, HR, 51000 Rijeka).
Svaki dan čitam tekst određen za taj datum i ostanem paf jer toliko, nazovi vjernika radi stvari koje se protive Božjoj Riječi.
Tako npr. 11.lipnja bio je ovaj stih:
"Svi su oni bili jednodušno ustrajni u molitvi i zaklinjanju zajedno sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom."
(Djela 1,14)
tekst uz ovaj stih je sljedeći:
"Uz Mariju, Isusovu majku, ovdje nalazimo još neke žene. Nju neki ljudi nazivaju "Majkom Božjom". Odakle im opravdanje za takvu titulu? Možemo uzeti u ruke bilo koji dostupan prijevod Biblije- i nigdje nećemo pronaći takav naziv. Kako bi Bog i mogao imati majku? Kad bi je imao, tada ne bi bio Bog. No Gospodin Isus je, kao utjelovljeni Čovjek, imao majku. Svugdje u Svetom pismu naziva je se "Isusovom majkom" ili "majkom Gospodinovom".
Uvijek je preporučljivo držati se naziva kojima se služi Sveto pismo i biti osobito oprezan u pogledu nečega što se u njemu izričito ne tvrdi. Marija je svakako bila osobito povlaštena i blagoslovljena među ženama Izraela, jer je bila izabrana da na svijet donese Mesiju. No, usprkos tome, nikada nije postala ništa više od onoga što je sama rekla anđelu Gabrijelu kad joj je navijestio Isusovo rođenje:"Evo sluškinje Gospodinove; neka mi bude po riječi tvojoj!" (Luka 1,38).- Ona nije bila božanstvo!
U današnjem retku iz Djela apostolskih o Mariji čitamo posljednji put u Bibliji. Osobitu pozornost obratite na njezino držanje. Ponizno je i u molitvi, zajedno s učenicima i drugim ženama, iščekivala dar Duha Svetoga. To je u Bibliji posljednje izvješće o Mariji. Nakon toga ona potpuno nestaje iz našeg videokruga.
Marija nema ulogu u našem otkupljenju. Ni jednom nije spomenuta u poslanicama Novog zavjeta. Ne ostavlja li je njezino posljednje spominjanje u Svetom pismu kao primjer poniznosti svim kršćanima?"
Što ćete sada? Vi svećenici i vjernici? Zaljubljenici u Mariju?
Znam da na KBF-u uče teologe da se spašavaš po djelima, a ne po milosti, iako Biblija striktno navodi da se spašavaš vjerom u Isusa Krista i vjerom da je on umro na križu da bi očistio tebe od grijeha... Znam da ovo uče jer svećenici to govore vjernicima na propovijedi i onda oni žive u tom uvjerenju i misle da mogu psovat, klevetat druge i mirno uplatit sto kuna, sto eura, tisuću kuna crkvi za radove, svaku nedjelju davati par kuna za lemozinu i oni će u Raj, to misle.... Ali `judi moji....to je žalosno, to je tužno, da mi se najradije plače zbog toga.....toliko izgubljenih duša...
Dana 14. lipnja bilo je ovo:
"Ali kad čuše "uskrsnuće od mrtvih", jedni se počnu izrugivati, drugi pak rekoše: "O tome ćemo te slušati drugi put." I tako Pavao ode od njih. No neki su pristali uz njega i povjerovali; među njima i Dionizije Areopagit i žena imenom Damara, i drugi s njima."
(Djela 17,32-34)
Teks uz ove stihove je sljedeći:
"Misli o djelima apostolskim (106)
Čovjek kojega je Bog predodredio da sudi svemu svijetu, Isus Krist, ustao je od mrtvih nakon što je pretrpio smrt. Njegovo uskrsnuće je dokaz da će mu Bog povjeriti službu Suca (vidi 31.redak). Misao o uskrsnuću Atenjanima je bilo nešto novo; neki su se podrugljivo smijali Pavlu, dok su ga drugi htjeli ponovno čuti kako priča o tome. Zbog njihova podsmjeha propovijed nije bila učinkovita za prvu od te dvije skupine, dok su drugi, poput Feliksa (iz Djela 24,25), propustili iskoristiti prigodu za spasenje koja im se u tome trenutku pružala.
Onaj tko ne prihvati ponuđeno spasenje, dovodi se u opasnost da mu se ne pruži druga prigoda. Nikada više nismo čuli ni za Feliksa ni za te Atenjane. Svi su oni imali prigodu učiniti nešto kad su čuli riječ Evanđelja, no nisu ga shvatili ozbiljno. Stoga Božja riječ sve one koji ne pripadaju Bogu opominje: "Danas ako glas mu čujete, ne otvrdnite srca svoja" (Hebrejima 4,7).
Usprkos tome, Pavlovo propovijedanje nije ostalo bez ploda: nekoliko mu se osoba pridružilo i prihvatilo vjeru.
(Nastavlja se iduće nedjelje.)"
Dragi moji...koliko su vaša srca otvrdnula? Koliko ljudi danas se ismijava "toj vjeri"? Mogu iz iskustva priznat da sam i ja bila jedna takva do prije 2 godine, moja sestra je takva već desetak godina, brat isto.
Kod mene je to bilo zbog neznanja zašto ljudi idu u crkvu, svaku nedjelju rade isto, svećenik melje nešto šta ga ne mogu skužit, što ga mogu samo odrasli rszumit, kao da mi djeca(ok više nisam) ništa ne tribamo skužit.
Demantirala sam to sve jer ljudi su ko fol išli svaku nedjelju u crkvu s time da bi stariji (djedovi plus moj otac koji ima 60 godina i još nije djed, ali ako bude Božje milosti mogao bi postat za godinu dana- oprosti Ve ali želja je jača od razuma) bili ispred crkve i tamo su pričali i dimili cigarete. Ljudi koji su bili u crkvi su se izjašnjavali katolicima (namjerno pišem malim slovom jer neznam jeli trebam velikim), ali su psovali van crkve (što uključuje moju mamu, brata koji od krizme ne ide u crkvu osim za Božić i Uskrs kao i masa drugih mladih ljudi-srednjo i osnovnoškolaca).
Kad sam u nedjelju, 14.6. opet bila kod tete (bila sam i u ponedjeljak, 8.6. kada sam bila razdražljiva i pukla sam-čitaj zapsovala, ali ne nju nego općenito) opet me počela "osuđivat" da sam odbacila vjeru svojih roditelja(katoličanstvo), da sam odbacila tradiciju (a lipe li ti tradicije....) zbog te moje skupine. Čak me i mama "osuđuje" da nemam poštovanja prema njoj jer me ona odgojila u vjeri(ja sam Katolik od dana kad su me krstili(imala sam 1.godinu i nisam imala blage veze o ničemu , a kamoli da sam postala dijete Božje). Uvijek kada joj kažem da nisam živila kao krščanin, da nisam razumila to ništa, da sam se nanovo rodila jer je Duh Sveti u meni ona završava razgovor i kaže da me ne želi slušat. Jednom ću joj tako reći da ću se ubit i baš me zanima oće li to čuti.....
U nedjelju je teta bez da sam joj išta počekla govorit, ma nisam ni zucnila počela je govorit kako je znanost napredna, kako u Bibliji puno toga ne piše, kako je Biblija zastarjela, "davno napisana"(a ona je Katolik, ponosna na svoju vjeru, trudi se ići na misu svaku nedjelju, odgaja djecu da poštuju druge, ne psuju (i doista nisam ih još čula da su zapsovala, a četvero je djece) i da su znanstvenici našli grob Isusa Krista i kosti u njemu, ali da grob nije prvotni u koji su kosti bile položene... Ja sam joj rekla da nije valjda da vjeruje to, a ona "Ne, ne, ja kažem šta je znanost otkrila.", ja sam joj rekla da ja u to ne virujem, da zašto je ona Katolik a vjeruje da su kosti pronađene? Zar nije onda cijelo Krščanstvo u zabludi, jer se naše spasenje zasniva na vjeri u Kristovo uskrsnuće, ako su pronađene kosti.
"Nemožeš odbivat znanost, znanost puno više zna od nas!"- i onda je ona pukla, poživčanila, digla glas i to ne volim jer me podsjeća na njenu sestru, moju mamu, koja diže glas i dere se, a ja govorim pinku glasnijim (naglašavam neke riječi) i ja se odma derem. Lipo sam joj rekla: "Hvala ti na ručku, nemoj se živcirat, iden ja ća, bok." i otišla.....
danas je pisalo ovo (danas je 22.6.):
"Kristovo evanđelje...je sila Božja za spasenje...
Primivši riječ poruke Božje, koju ste čuli od nas, primiste je ne kao riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest: riječ Božju."
(Rimljanima 1,16; 1.Solunjanima 2,13)
A tekst koji slijedi ove navode slijedi sada:
""Trebao bi ići ukorak s vremenom." Često znamo čuti tu opasku kad se netko, primjerice, odbija prepustiti bujici nemorala koja odnosi mnoge od naših suvremenika. To je izgovor za odustajanje od načela koja su sve dosad sprečavala krajnji porast zla.
Kakav nam je primjer tijekom svog života pružio Isus Krist? Da je On živio u skladu s vremenom, tada Njegov život zacijelo ne bi završio djelom okajanja na Golgoti. Umjesto da se suprostavlja idejama svoga doba, On bi ih prihvatio. Umjesto da naglašava čovjekovu nemogućnost da ugodi Bogu, naučavao bi da su naši vlastiti napori dovoljni da zadobijemo Božju naklonost. Bio bi poput nas i ne bi nas privlačio k sebi, na razinu Božjeg svjetla i ljubavi.
Evanđelje nije zastarjelo. Vrijednosti koje ono iznosi, Bog kojega otkriva i spasenje koje besplatno nudi, sve to potrebama čovjeka dvadeset prvoga stoljeća odgovara kao što je odgovaralo i na početku krščanskog doba. Je li svaki od naših čitatelja prihvatio tu nadasve važnu vijest? Poznaju li svi mir, sreću i jamstvo u sigurnu budućnost u vječnosti? - "Danas ako glas mu čujete, ne otvrdnite srca svoja!" (Hebrejima 4,7)."
Ponovno se pojavljuje "ne otvrdnite srca svoja" (Hebrejima 4,7), mi vjernici doista nebi smjeli dopustiti da nam otvrdnu srca prema bližnjemu, rodbini, braći, jer nas to sve udaljava. U 4 glavi Hebreja pisac poslanice govori kako opet Bog određuje jedan dan, "neko danas", za svršetak, ali On želi nas sve u svom kraljevstvu, ali ako odgađamo dan kada ćemu mu se predati, možda bude kasno, možda dan već dođe i neće ti čovječe koristit kada se Bogu opravdavaš "a baš sam mislio doći k tebi...", zato sada kada je još vrijeme pradajmo mu se!
"Treba nam se, dakle, braćo bojati da se slučajno kome od vas, dok još vrijedi obećanje za ulazak u njegov počinak, ne čini da je zakasnio. I mi smo, sigurno, primili Radosnu vijest kao i oni. Ali njima riječ koju su čuli nije koristila ništa, jer se nisu pridružili onima koji su je s vjerom čuli. "U počinak", naime, "ulazimo mi", vjernici, prema onome što je rekao: "Tako se zakleh u srdžbi svojoj: Ne, neće ući u počinak moj!"
...
ponovo Bog određuje jedan dan- neko "danas"- kad u Davidu, nakon toliko vremena, veli kako je (gore) rečeno: "Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja!" Zbilja, da ih je Jozua uveo u počinak, ne bi poslije toga Bog govorio o drugom danu. Prema tome, preostaje narodu Božjemu neki subotni počinak. Jer tko je "ušao u počinak njegov", i sam je #počinuo od djela svojih", kao i Bog od svojih. Žurimo se dakle ući u onaj počinak, da tko ne pogine pružajući isti primjer neposluha!"
(Hebrejima 4,1-3;7-11)
