Boravak u KBC-u Rebro
U bolnicu sam došao u užasnom stanju. Gotovo nepokretan, tridesetak kilograma mršaviji od svoje normalne težine i s ranama koje su uistinu odvratno izgledale.
Na internom odjelu sam proboravio narednih 34 dana. U tom razdoblju i sustavno su nada mnom učinjene sve pretrage u smislu eventualnog otkrivanja uzroka bolesti, a isto tako i općeniti pregled mog tijela.
Zbog navodne povezanosti HS-a sa Chronovom bolešću, učinjena je kolonoskopija, kao i pregled kompletnog probavnog sustava. Zatim fistulografija, ultrazvučni pregledi svega u tom smislu, CT, kompletne bakteriološke pretrage itd. Dakle, kompletan pregled.
Intravenozno su me liječili koktelom antibiotika, a velika poteškoća je bilo to što sam alergičan na penicilin. Učinjena je i biopsija tkiva. I sve to uz vrhunski tretman i odnos kompletnog osoblja prema meni, koji sam bio dosta zahtijevan pacijent, prvenstveno zbog higijene. Sve te drage ljude, liječnike, neumorne i brižne medicinske sestre, ali i čistaćice koje su mi donosile hranu, nikad neću zaboraviti. U tom stanju, divan je osjećaj da se netko uistinu brine o tebi.
Jednom je jedan naš eminentni dermatolog koji ne radi na Rebru, čuvši za moj slučaj, došao i pomno me pregledao, ostavši do duboko u noć, proučavajući moje nalaze. To je ono što se zove predanost i ljubav prema svom zvanju.
Posjećivali su me i studenti medicine i to mi je posebno drago. Daj Bože da nikad u praksi ne vide slučaj kao što je moj, ali neka barem vide kako to izgleda.
U više navrata su me posjećivali kirurzi zbog eventualne operacije. Obično bi to bilo u kasnijim satima i nakon što bi oni markirali područja koja su bila najviše oštećena, cijelu bih noć čekao da dođu po mene i odvedu me na operaciju. Međutim, do toga nije došlo.
Rezultati svih navedenih pretraga nisu pokazali ništa što bi ukazivalo na eventualni uzrok mojoj bolesti. Prema njima, bio sam potpuno zdrav.
Moje se stanje svakim danom vidno popravljalo i kad sam mogao normalno hodati, otpušten sam kući.
Prepisana mi je antibiotska terapija (Dalacin, Kortizon, Medrol) koju sam morao piti do kontrolnog pregleda.
I tako, nakon gotovo pola godine kreveta, uz Talking Headse i Lynyrd Skynyrde sam se s mojim prijateljem Draženom, vozio kroz snijegom ukrašene prekrasne krajolike Lijepe naše, hitajući put Macole na toliko sanjani grah sa suhim mesom.
Do tada, na Rebru nije nitko nikad bio sa Hidradenitis suppurativom, osim jedne žene s dijagnozom Piodermija gangrenozum. Slike oboljelih od HS-a koje su u medicinskim knjigama i priručnicima su vjerojatno iz stranih izvora. Osobno sam ih vidio. U slučaju da je riječ o nekom našem pacijentu, za njega bi se znalo.
Ne ulazim u to koliko je razvijena komunikacija između liječnika koji bi uz blagodati današnje tehnologije mogli savršeno funkcionirati po pitanju upoznavanja i razvoja liječenja HS-a.
Mislim da je veći problem u nama, pacijentima. Velika većina se liječi incognito, po privatnim ordinacijama, a onda, kad stvar zagusti kao meni, dojurimo u prvu bolnicu.
OK, opravdanje može biti u tome što čovjek ne zna do čega ga može dovesti naizgled bezazlena akna ispod pazuha. Mene je dovela do invalidske mirovine. To je moj slučaj koji je kao i moj život, nema sivog, sve je crno ili bijelo.
Tezinom mog slučaja nemam ni najmanju namjeru nikoga od oboljelih plašiti, čak štoviše, šaljem im apel za komunikacijom koja u mnogome olakšava surovost ove bolesti. To vrijedi i za sve druge kožne bolesti, od Piodermije gangrenozum, "leptirove kože", kronicnih psorijaza i slično.
