Poštovanje, penetracija i večera za dvoje

Andrea Andrassy kaže da muškarci više ne poštuju žene, a nije im ni za zamjeriti, jer žene svejedno više ne poštuju sebe. Zašto bi ih netko drugi?
Vedrana Rudan kaže da muškarci nikad nisu ni poštivali žene, ali se ne slaže s time da se današnje žene ne poštuju. Ranije žene nisu poštivale samu sebe, sada se poštuju. ("Današnje “koze” moje su junakinje. Jes! Penetrirajte se, ženske! Samopoštovanje jest kad se penetriraš onoliko često koliko te volja i sa kim te volja a na kraj kurca ti ne pada čekati da te neki kreten pozove na večeru. Nisi koza ako kreneš na “penetraciju za čuku” pa onda penetratoru platiš doručak, ručak, večeru, drugi ga dan možeš i nazvati, ako te penetracija odvela u sedmo nebo." kaže Rudanica)

Inače volim Rudanicu, ali skakanje s kurca na kurac ne bih nazvala emancipiranošću, samopoštovanjem, niti ikakvim oblikom izražavanja ljubavi prema ikome, najmanje prema samoj sebi.
Od sto žena koje prakticiraju navedeno "skakutanje", niti jedan od njih nema dovoljno godina da se nazove ženom. Šalim se, nisam to htjela reći. Ali nisam ni daleko od istine, iako je to tema za sebe.

Da se razumijemo, nemam ništa protiv toga da žena izađe na piće s tipom, tip joj je zanimljiv, pa se na povratku pošlataju u nekom mračnom haustoru.

Al' nemoj se jebat. Znam da ti se jebe, nisi danima/tjednima/mjesecima, ali NEMOJ. Ne zbog toga što bi trebala brinuti o tome što će on ili bilo tko drugi misliti, nego zbog toga što jako dobro znaš da si onaj tip žene koja će doći doma i psovat si mater jer se nisi mogla suzdržati bar do drugog dejta. Ako nećeš pizdit' istu večer, pizdit ćeš iduću, ili onu poslije nje. Poanta je u tome što znaš da ćeš pizditi. Pogotovo onda kad ti se tip javi za tjedan dana, jer drka već danima, a danas je pretjerao s utezima i lakše mu je javit se tebi, nego drkati. I možeš biti sigurna da te neće voditi u kino. Ako te odvede, nemoj se razveseliti jer vam je rezervirao VIP ljubavna sjedala u Cinestaru, jer je rezervirao karte preko neta i vidio je da u zadnjem redu nema nikog i znao je da ćeš mu moći neometano popušiti ispod njegovog kaputa koji smrdi po ustajalom vonju cigareta i znoja.

Žešča romantika, zar ne?

Možda se nisi trebala poševiti na prvom dejtu, na drugom bi već uvidjela da ne drži pretjerano do higijene i da više 'baca' na sirovinu, nego na frajera. Ali pozitivna stvar je što počinješ napokon shvaćati razliku između ta dva.
I dok se grcaš u njegovoj muškosti i polako ti ponestaje zraka ispod kaputa, u glavi uljepšavaš priču koju ćeš ispričati frendicama na kavi svjesna da bez obzira što ćeš se prikazati kao da si to htjela i da si sad uzbuđena i ponosna na svoju "avanturu", one će te gledati u čudu pitajući se kako ne kužiš da te frajeri sustavno iskorištavaju.
I tješiš se da bar radiš ono što želiš, jer Rudanica kaže da Andrassy nema pravo kad kaže da nema više frajera koji prvo vode na večeru, jer su ranije vodili na večere samo kako bi žena poslije "dala" osjećajući se dužnom. Jebiga, ipak je jela. Nema ni kod babe za đabe.

I dolaziš doma, gledaš se u ogledalo u hodniku i primjećuješ da je tvoja mama u tvojim godinama izgledala mlađe. Shvaćaš da nisi više balavica i da si na pragu tridesete. I do ovog trenutka bila si uvjerena kako ti u životu ne fali ništa, a sad shvatiš da si još u dvadesetima izgubila ono najvrijednije - samopoštovanje.

Možda je Iva imala pravo kad ti je rekla da nema ništa loše u tome da u startu naučiš frajera da se prema tebi ponaša kao prema dami. Mislila si da je Iva neiskrena i pomalo licemjerna, jer zašto njemu glumi damu, a s tobom se večer prije upušila, napila i valjala po podu tvog stana. Sad je Iva dama koja se isto tako upušava i opija i sa svojim mužem, ali isto tako u privatnosti njihovog stana. On sad zna da Iva nije prava dama, ali je Iva dama pred njegovim starcima. Iva se poševila nakon 4-5 dejtova, a tebi se nije dalo čekati. Iva ga je navela da joj napravi večeru na drugom dejtu i otišla kući neizjebana i napaljena k'o ker. Ali on je svejedno znao da mu Iva neće "dati". Zato joj i jest pravio večeru.

Iva je griješila, jebala se s pogrešnima, jebala se s onima kojima sutradan nije znala ime, jebala se u sobi u kojoj se jebao još jedan par. Mislila je da je kul. Onda je shvatila da se jebe da se svidi tipu. Shvatila je da je iskompleksirana i da više ne uživa u takvom seksu. Shvatila je da to svršavanje nije vrijedno ni pišljiva boba, a na kocki su bili njezin ugled i zdravlje. Iva je stala na loptu i tu i tamo znala "propovjedati" o tome gdje ti griješiš i pokušala ti ukazati na pogreške koje je ona činila u pubertetu, a ti ih činiš sada, 10 godina kasnije.
Ulaziš u kupaonicu i gledaš u četkicu za zube. Znaš da ćeš ju danas posljednji put koristiti i da ćeš sutra kupiti novu. Žališ što ne možeš kupiti i novu osobnost. Zoveš Ivu i plačeš joj. Ona šuti i tišini se smiješi, jer zna da je jedno razdoblje iza tebe. Možda deset godina prekasno, ali bitno da je završeno.

. . . . . .

Malo sam se zanijela, ali poanta je tu negdje. Skrivena između ovih, nekima besmislenih redaka.

Niti jedna žena sa samopoštovanjem neće reći da muškarci više ne poštuju žene. Jednostavno zato što ona rijetko ima priliku doći u kontakt s takvima. Njoj takvi ni ne prilaze u klubovima. I ona ne misli da se razlog tomu što joj manje prilaze krije u činjenici da joj haljina nije dovoljno kratka, da je možda trebala kupiti onaj puš ap vrijednosti njezine tjedne zarade. Neće misliti da je neprivlačna. Dapače. Ona zna da će joj uvijek prilaziti daleko manje muškaraca nego većini djevojaka po klubovima. Ona zna da bez obzira kolike su neki muškarci seljačine i sirovine, znaju dovoljno da joj ne prilaze. Znaju da su "out of her league".

Oznake: samopoštovanje