30
subota
travanj
2016
Što prvo pišete - naslov ili post? Moj se izgubio u prijevodu (i vinu)
Postala sam jedna od onih koja ne stigne plakati.
"Ne sad, sada ideš na neko sranje gdje će te svi proučavati."
"Ne sad, sudeći po brkovima, ženu u Mirovinskom ne zanima ništa, najmanje ti."
"Ne sad, u Pošti si i neće te pustiti preko reda ako počneš plakati."
I onda se sitnice prerastu u sranja, a sranja me ozbiljno rastuže.
Jedina stvar koju mrzim više od toga kada si ne mogu pomoći je situacija kada ne mogu pomoći nekome drugome.
I onda mi se plače. A možda je i od hormona. Čim pređeš 25-tu, hormoni popizde. Ili postaneš dovoljno zrela da te boli kurac. Vjerojatno ovo drugo.
Ali, život je lijep, pa i na ovaj usran dan!
Volim kada se cijeli dan osjećam usrano, toliko usrano da nisam u stanju otići na cugu i izjadati se, nego ostanem sama doma, sipam si vino, zapalim svijeće i razbijem vazu s ružama iz vrta (a ruže su bile tu da me oraspolože). I onda dođem ovdje, pa mi izmamite osmijeh na lice..
Lijepo je kada ti neznanci nesvjesno poprave dan. Nadam se da ste svjesni toga. Ovdje nema 'lajkova', a komentari su često suvišni (ili samo ne mogu naći prave riječi u tom trenutku), pa odem iz nečje oaze, a da se nisam ni zahvalila za vodu kojom sam se poslužila.
I upravo to ste mi ponekad - voda.
I hvala vam na tome. :)
Oznake: hvala
komentiraj (14) * ispiši * #
18
ponedjeljak
travanj
2016
Mi smo refleksije naših vlastitih mana; ti mojih, a ja tvojih.
komentiraj (3) * ispiši * #
09
subota
travanj
2016
Što je uopće "standard ljepote" i tko još uvijek nasjeda na to?
"Plus size modeli nameću novi standard ljepote" naslov je koji me raspizdio do te mjere da sam si motala cigaretu sa svježe nalakiranim noktima. Za mene je to veliki problem jer si nokte stignem srediti jednom u mjesec dana. Neka, sad su kul, onak' reljefni. Sva sam si pomodna, fak jea!
ZAŠTO?
Zašto mislimo da kao društvo (i civilizacija, općenito) napredujemo? Izbacili smo mršavice i ubacili bucke - bravo za nas! Uspjeli smo učiniti veliku stvar? Uspjeli smo postići da ljude ne svrstavamo u određene skupine na konto kilograma? Uspjeli smo postići da se curice i mlade djevojke ne osjećaju loše zbog svog izgleda? Ili još gore, da se trude isključivo samo oko toga.
Odakle ikome pravo da nam NAMEĆE "nove standarde ljepote"!? Tko je uopće dovoljno kompetentan da to učini? Gdje je individualan pristup koji je, usput rečeno, ovdje apsolutno isključen? Da o zdravlju ni ne počinjem.
I ja, baš kao većina ljudi oko mene, vodim vječnu borbu s kilogramima. Dok se mnogi bore s viškom, ja se borim s manjkom. Kako znam (ili mislim?) da je to manjak kilograma? Jer mi drugi to govore. Zdrava sam, uspješna, zadovoljna i puna ljubavi. Ali svejedno nekako ne valjam. Isto tako, ne valjaš ni ti jer imaš koji kilogram viška. Nije bitno što ti tvoje tijelo govori da je sve uredu, nije bitno ni što svi nalazi ukazuju na isto; neki frustrirani i nezadovoljni izdrk odlučio je da ti TRENUTNO nisi idealna i da ne valjaš i ako želiš biti prihvaćena - promijeni se! Ispravak, ne sebe - svoju kilažu.
Samo malo.. Lažem. Ni najmanje me nije briga što netko misli o mom broju traperica. Na pitanje "jedeš li ti šta?" odgovaram "jebeš li ti šta?". Često se dešava da "dame" koje ne znaju nositi višak kilograma kritiziraju manjak mojih. Moj je odgovor univerzalan: "Jednog dana kada budeš sretna i zadovoljna sobom nećeš imati potrebu komentirati tuđi izgled. Ne tako davno odgovorila bih ti da mi je draže biti malo mršavija, nego debela poput tebe, ali sada shvaćam da si tužna i ne želim te dodatno rastuživati."
Za koju ću godinu izbaciti ovu drugu rečenicu, sada se još borim sa samokontrolom. Tko tebe s kamenom, ti njega s integralnim kruhom.
Zašto smo dopustili da nas uvjere da te to tako? Zašto nam je vaga najveći neprijatelj? Zašto ne razvijaju svijest o zdravoj i pravilnoj prehrani, umjesto o konfekcijskoj veličini i obliku grudi?
Zašto se broje moji kilogrami, a ne moja postignuća? Kako je broj (i brend) košulje u kojoj nešto prezentiram važniji od onoga što sam rekla? Zašto uzgajamo pogrešne vrijednosti? Zašto se više priča o sisama i guzicama nego o Monsantu i njegovom utjecaju?
Plus size model nije ništa zdraviji od onog kojeg nazivate anoreksičnim. Kost, koža i mišić nisu ništa nezdraviji od sala i celulita. Ništa što vam nameće uvrnuta modna industrija nikada neće biti zdravo. Njima nije u interesu da budete zadovoljni. Zadovoljna osoba nema potrebu zadovoljavati se kupovinom, a njima to nikada neće odgovarati.
Volite sebe i budite zdravi. Nitko nije ljepši od zdrave i zadovoljne osobe!
Oznake: plus size model
komentiraj (4) * ispiši * #