25.06.2005., subota
Nećak raskrinkava tetu
 Upozorenje: razmislite hoćete li nećaku odati kako se zove vaš blog! Moj nećak ne želi pisati svoj blog, ali zato čita tetin. I ostavlja komentare! Onaj komentator na donjim postovima potpisan «nećak» je zaista ON. Ja na blogu pišem neistinu i dramatiziram!? Raskrinkati tako svoju teticu jedinicu!? Neka, neka… Ma ipak ga volim, zna on to. Sutra svira na trgu ispred Slavoluka Sergijevaca. Tko može – neka dođe. Bit će to koncert za pamćenje (ma koje Dugme). U 21.00. |
- 23:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #
24.06.2005., petak
Osvijetljeni snovi
 Jednom sam nekoliko mjeseci dijelila sobu s prijateljicom. Draga osoba s velikom manom. U san je mogla ući samo u teškom, opipljivom mraku. Nepodnošljiv mi je bio taj mrak, ali nikad se nisam pobunila. Danas mislim da sam za svoje tadašnje strpljenje dobila veliku nagradu. Sasvim slučajno svoj mali životni prostor pronašla sam na mjestu okrenutom moru. A u moru otočić. Na otočiću svjetionik. Porer. Iz svoje sobe vidim ga kao na dlanu. Kad ujutro otvorim oči on već ponizno ugasi svoju svjetlost pred moćnim suparnikom Suncem. Ali ja ga i dalje vidim. Ponosno stoji na svom mirnom kamenom pladnju. Poput Narcisa tašto se ogleda u mirnoj površini vode. Noću mi svoju svjetlost ponekad ponudi i veliki žuti kolut sira. Kad je cio, draži me svojim smiješkom. A kad se vragolan nekamo skrije i uskrati mi svoje čari, ostaje moj vjerni Porer. Zavjerenički mi namiguje u pravilnim razmacima. Svojim svjetlom ulazi mi u san. Mojim snovima put pokazuje. |
- 23:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #
23.06.2005., četvrtak
Jedna mljac tema
 U nedjelju sam išla u berbu. U polje?, u šumu?, u neki vrt? – ne – na moj balkon. Ove godine jedva se probijam kroz «šumu» na mom malom balkonu. Na četrnaestom je katu i gleda na jug. Čitav dan kupa se u suncu. Na ogradi (s unutarnje strane!), na polici od debelog stakla postavljenoj uza zid, na podu – svugdje ima vaza, velikih i malih, prepunih cvijeća i mirisnog bilja (ružmarin, metvica, majčina dušica, lavanda i moj omiljeni bosiljak). Uzela sam škare i nemilosrdno počela rezati sve veće listove bosiljka. Kažu da biljka osjeća, da vas «vidi» kad se približavate držeći škare u ruci. Listovi se tada neprimjetno trgnu, saviju, lagano ustuknu kao da žele pobjeći pred okrutnom rukom koja drži hladne, oštre, ubojite škare. Ma ja u to ne vjerujem. Evo prošla su četiri dana, a moj bosiljak opet razvija lijepe zelene listove. Pozvala sam goste na ručak. Glavno jelo: tjestenina začinjena zelenim umakom, tipičnim za Liguriju - njegovo visočanstvo Pesto Genovese. Moj bosiljak bio je dakle glavni sastojak umaka kojim sam začinila špagete (spaghetti n°5). Recept za pesto (ne baš precizan; kako sam ja to radila u nedjelju):  - listići bosiljka , količina: 3-4-5 puta među dvije šake, ne stisnute, odrezati stabljike ako su već pomalo drvenaste, lagano oprati (neki kažu da je dovoljno otpuhati prašinu) - dvije, tri vrećice ribanog sira parmezana, puno bi bolje bilo da kupite neki kvalitetan parmezan u komadu i da ga sami ribate, netko dodaje i ribani ovčji sir, ja nisam - malo soli - dva, tri češnja češnjaka - kvalitetno extra djevičansko maslinovo ulje, koliko treba da se sastojci povežu u homogenu masu - pinjoli, dobra šaka (užasno su skupi, bar u mom gradu, može bez njih, ali…) Izrada pesta: Listiće bosiljka i češnjak sjeckati nožem na dasci, a zatim tu smjesu, pinjole i sir staviti u električni mikser. Ovo je osjetljiva faza. Treba malo zavrtjeti, pa stati, pa zavrtjeti, i tako dalje. Masa ne smije postati suviše kremasta (poput razmućenog maslaca, guste majoneze i slično). Meni je puno draže ako ostanu uočljivi i prepoznatljivi svi sastojci koji se uljem ipak moraju sjediniti. Stalno morate probati (malo, žličicom, navrh jezika) da utvrdite točan omjer sastojaka prema vašem ukusu. Na sličicama vidite kako se to pravilno radi. Posudu u kojoj se pesto gnječi Talijani zovu mortaio. Nikako se ne mogu sjetiti naše riječi. Tjestenina se stavi kuhati u visoki lonac uzavrele slane vode, 10-15 dkg po osobi (hm, zavisi). Ne smije se prekuhati. Pesto se stavi u široku zdjelu za posluživanje i doradi po potrebi. Svakako se malo zalije vrelom vodom u kojoj se kuha tjestenina, doda se eventualno malo soli i ulja (služite se vidom, okusom, njuhom da shvatite koliko i da li čega nedostaje). Kad sam ja zalila pesto vrelom vodom i promiješala (da omekša jer se u hladnjaku nekako stisne) tako je zamirisalo da je moja gošća rekla kako ne može kontrolirati žlijezde slinovnice. Ocijeđenu tjesteninu baciti na pesto i velikom žlicom i viljuškom vrtjeti (postoji propisan broj okretaja, ali sam zaboravila koji je) dok se sve lijepo ne sjedini (sljubi). Podijeliti i početi okretati špagete na viljušku (nikako! ih ne smijete lomiti prije spuštanja u vrelu vodu). Tjestenine (zakonom propisane) za pesto genovese su: trenette (nešto kao spljošteni špageti) i trofie (nešto kao mala svrdla ili crvići). Vi možete upotrijebiti bilo koju kvalitetnu tjesteninu. Ako poznajete pesto od ranije, ne ljutite se. Ručak je u nedjelju bio tako dobar da sam mu morala posvetiti jedan post. (postili smo u ponedjeljak jer smo se prejeli) Nemojte ovo slučajno pokazati nekom Talijanu. |
- 23:04 - Komentari (14) - Isprintaj - #
22.06.2005., srijeda
Moj nećak ne želi pisati blog
 Moj nećak ima trinaest godina i prije tjedan dana završio je s odličnim uspjehom šesti razred. I što sad: roditelji rade, kod bake se super jede, ali je malo dosadno – nema kompjutera. Što da radi dijete koje bez odraslih još ne odlazi na kupanje, ne ide u obilazak grada ili u posjet prijateljima koji daleko stanuju. Kao i mnogi njegovi vršnjaci lud je za kompjuterskim igrama. Vršljajući blogom naišla sam na brata (15 god.) i sestru (10 god.) koji pišu svaki svoje, sasvim pristojne, stranice pa predložih mom nećaku: «Piši blog». Pokazala sam mu moje stranice, malo objasnila kako «stvar» funkcionira, pokušala ga zainteresirati za kreiranje web stranica. Slušao me i ozbiljno rekao: «Neću. To je preveliki pritisak, znati da svi mogu čitati to što ti pišeš». Ostala sam «bez teksta» i te večeri više nismo razgovarali. Ali, kako kažu kod nas, dao mi je mislit. Zanemarimo da je moj nećak dijete. Razmišljala sam malo o tome s moje pozicije, pozicije odrasle osobe. «Pritišće» li me zaista činjenica da moje misli, stavove, sličice može vidjeti apsolutno svatko (barem teoretski). Možda malo da. Zašto onda pišem na blogu. Jesmo li svi neka light verzija egzibicionista (objavljujemo svoju intimu, iako lagano prikrivenu raznim maštovitim pseudonimima) – ili – jesmo li pomalo voajeri koji vole zaviriti u uđu intimu. No dobro, dobro, nemojte ovaj post shvatiti previše ozbiljno. Ovo je relativno nov medij koji me svojim specifičnostima tjera da o njemu razmišljam. Na neka pitanja još nemam odgovor. Omogućuje li nam on upoznavanje novih ljudi, stvaranje dalekih prijatelja koje možda nikad ne bismo sreli, predstavlja li fantastičnu mogućnost približavanja – ili – pod krinkom lažnog zbližavanja, brisanja vremenskih i prostornih udaljenosti, stvara nov izvor otuđenja (sjedimo uglavnom sami u sobi pred mrtvom (pa makar i sofisticiranom) mašinom? Jedno je sigurno: svakodnevni i sve brži napredak tehnologije ne možemo i ne trebamo zaustaviti. Trebamo mudro učiniti od tehnologije dobrog slugu (ne dozvoliti da bude loš gospodar). |
- 00:53 - Komentari (13) - Isprintaj - #
16.06.2005., četvrtak
Svratite na blog 2cool4rules
|
U neki sitni sat noćas, kad je pošten svijet negdje u rem-fazi, svratih na svoj blog i nađoh komentar potpisan «shine», ostavljen u 02.50. «Gotovo sam u san pao kad je netko zakucao, (…) Posjetilac, ja promrmljah, što u sobu ući ište, Samo to i ništa više. (…) U stvari sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo, Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše; Gotovo vas nisam čuo. – i vrata se otvoriše – mrak preda mnom, ništa više. (…)» Učinilo mi se da mi dobri stari Edgar stoji negdje iza leđa i gladeć zabrinuto bradu desnom rukom, lijevom me pokušava spriječiti da kliknem mišem na ime mog kasnog posjetioca. Ah, mislim da znam kako mu je bilo kad je one davne noći «prozorsku otvorio kuku, da uz lepet i uz buku dostojanstven gost mu uđe». No ja sam samo otvorila blog mog kasnog komentatora i – ugodno se iznenadila. Shine & «debela» pišu svoj «mali blogić» (same mu tako tepaju) iz kojeg na sve strane pršti neopterećenost njihovih mladih godina, blog koji nema pretenzije mijenjati svijet, koji ne želi buditi u čitatelju nikakve posebne duboke osjećaje, otvoriti mu oči i pozvati ga na borbu, ali ipak – pažljivi čitatelj naći će i malo društvene kritike, malo satire, humora (crnog i nekih drugih boja), malo njihove svakodnevice… Ako se želite malo opustiti, upoznati dvije vesele cure kojima od srca želim puno uspjeha u školi svratite do shine i "debele" |
- 23:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #
14.06.2005., utorak
Dan za plakanje
|
Odavno nisam bila tako žalosna kao danas. Već više od pola sata gorko plačem, zaista. I što mi je prvo palo na pamet - da se vama izjadam. Ne ljutite se što vas gnjavim mojim problemima, nadam se da mi nećete zamjeriti. U ovom trenutku vi ste mi najdraži prijatelji kod kojih sam potražila rame za plakanje. Blogerica koja piše meni prijateljski blog «Dnevnik nas 2+2» poslala mi je prije nekoliko dana pitanje kojim se poslom bavim, gdje radim. Eto baš sam se spremala da joj odgovorim kao je to jedna «malko tužna priča», ali sve onako u šali i nadi da će se ovih dana desiti veliki preokret u mom životu. A onda – danas – veliko, ogromno razočaranje. Razočaranje veliko kao kuća, kao planina, ma kao tri planinska lanca. Pogađate ja sam jedna od tisuća i tisuća onih jadnika bez posla. Kad mi je prijetilo da ostanem doslovno bez osnovnih egzistencijalnih sredstava nisam bježala od poslova koji su daleko ispod mojih svih mogućih mogućnosti. Shvaćate da ne želim uvrijediti nikoga ni podcijeniti ni jedan pošteni posao. E prije otprilike mjesec dana ukazalo se jedno radno mjesto koje se meni činilo od samog Stvoritelja poslano za mene. Možda sam prepotentna (nisam, vjerujte). Firma je bila više nego korektna, ponudili su odbijenim kandidatima (onima koji su ušli u uži izbor, među njima sam i ja) jedan lijep poklon da ih malo utješe. Odabrali su kandidatkinju za koju vjerujem da je dobra, … ali… ali to mene ne tješi. Ja sam uložila svoj maksimum u probni posao koji su kandidati dobili i sigurna sam da je ispao savršeno. Naravno, od 15 izvrsnih trebali su jednoga i to jednostavno nisam ja. U ovom času imam osjećaj da mi je to bila posljednja takva šansa u životu. Imam tri različita zanimanja, ali ovaj posao je bio upravo ono što najviše volim, što čitav život učim i u čemu neprekidno napredujem, poziv života u punom smislu riječi. Nešto idealno, gotovo da bih radila bez naknade…. Plačem |
- 20:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #
13.06.2005., ponedjeljak
Nedjeljno poslijepodne
|
Evo sam opet malo promijenila boje, napravila sam pravi "kirurški zahvat" u HTML kod predloška. Još da naučim stavljati sličice... Doći će i to na red. Neću duljiti, nije mi baš najbolje, a vidim da ima još blogera i blogerica kojima ova ćudljiva klima pravi probleme, npr. Bugenviliji. Nadajmo se boljim danima i vedrijem raspoloženju. Pozdrav vrijednim blogerima. |
- 23:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #
11.06.2005., subota
Mali prilog dilemi "poslušni i/ili pametni"
|
Zvoni meni jučer mobitel i ja u nadi da je dečko koji će mi konačno instalirati "Max" potrčim riskirajući pad na ulaštenom podu. Predstavi mi se uredno imenom i prezimenom neki uljudan tip i moje nade porastu. Ali (onaj "ali" koji djevojci sreću kvari) ma kakvi; kaže on meni: "Radimo reviziju članstva pa vas pitamo želite li i dalje biti naš član ili ste se predomislili?" "Član koga ili čega" pitam ja zbunjena i sad već lagano razočarana i nervozna. "Pa stranke (političke-op.a.)." Ma da! Ja sam član jedne stranke čiji mi se program čini blizak nekim mojim razmišljanjima, a budući da imam vremena, pomislih svojedobno: zašto da se ne aktiviram, angažiram politički; imam nekih sposobnosti i znanja, možda uspijem dati neki sitan doprinos. Primiše me objeručke, pozvaše na jednu skupštinu, i od tada nikad ništa gotovo dvije godine. Samoinicijativno nisam uspijevala ništa, ljudi koji rade i koji su, recimo, aktivni meni su bili nedostupni (nedodirljivi). Do dan pred lokalne izbore. Tada se sjetiše broja mog mobitela i s blagom dozom naredbe mi savjetovaše da svakako izađem na izbore i povedem rodbinu i prijatelje. OK. Ja sam i mislila izaći na izbore, malo mi je bilo čudno to telefonsko podsjećanje, ali, ajde... E, jučer mi je baš bilo dosta, pa sam gospodina pitala kakvo je to pitanje. Pristupa li se stranci u nadi da će se uz pomoć nje postići neki privatni ciljevi, steći nekakav status u društvu, ugled i slično - ili - se stranci pristupa zbog uvjerenja da se provođenjem njenog programa može doprinijeti boljitku društva (naravno, time i osobnom), zbog osobnog svjetonazora, moralnih i etičkih principa koji su u skladu s programima i principima stranke? Djelovao mi je malko zbunjen, nešto je pričao kako će od sad sve biti drukčije, svi ćemo vrijedno raditi i biti angažirani. Javit će mi se opet u septembru, jer se po ljetnim vrućinama baš i ne može puno učiniti. P.S. Da pokušam preduhitriti eventualne komentare: apsolutno se slažem da su promjene moguće, kako stranačkih programa i svjetonazora, tako i pojedinčevih; naravno da su moguće i sve vrste kretanja horizontalnih i vertikalnih; svi imaju pravo na preispitivanje svojih stavova i na njihovo mijenjanje (bilo bi idealno da su promjene uvijek na bolje, no ljudski je i griješiti) Promjene su na neki način i pokretači - "na svijetu stalna samo mijena jest". Međutim baciti košulju čim se ona malo zaprlja i odmah kupiti novu nepotreban je i preuranjen trošak. Bolje ju je prvo oprati nekim blagim, mirisnim sapunom. |
- 21:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #
08.06.2005., srijeda
Novi izgled
|
Evo malo sam promijenila izgled, iako nije ni to nešto spektakularno. Još ću malo poraditi na tome. Pitala sam vas za komentare u svezi Max Adsl i - nitko-ništa. Nije valjda da se to smatra reklamom (HA; HA; baš njima treba moja reklama, imaju jedan od najagresivnijih (vjerojatno i najučinkovitijih) marketinga. Voljela bih čuti iskustva nekog od korisnika onog najmanjeg korisničkog paketa (99 kn). Hvala |
- 17:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #
05.06.2005., nedjelja
Nastavak priče zbog koje je i nastao ovaj blog
|
Dakle, sada sam tako ljuta da pišem iako nisam imala namjeru, na znam ni hoću li pisati sve što mi je na umu. Sjećate li se bajke (vidi niže na istom blogu) o malom primorskom mjestu u kojem su se ribari udružili ne bi li bolje prodavali svoj proizvod, podigli standard, osujetili neke koji se nepravedno bogate na njihovoj muci i tako dalje, i tako dalje. E, pa udružiše se oni i izabraše "najboljeg od najboljih" da im bude vođa ili kako bi se to suvremenim jezikom reklo - upravitelj. Desio se taj mudar izbor još u ožujku. Što je do danas ta mudra, učena glava učinila za boljitak članova svoje zadruge - (pogađate) ništa!! Greška - tražio je da mu se poveća dogovorena plaća (sic) 7000 kn bruto!!! i zaposlio je vlastitu tajnicu(!!??) kojoj je obećao preko 4000 kn neto!!!! Povod da danas pišem je razgovor s ministrom Primorcem /nedjeljom u 2/ u kojem sam u uvodu čula o znanstveniku koji je pred obranom magistarske teze i čija plaća malko prelazi 4000 kn. Naravno, on je pametan i traži načina da zbriše iz ove zemlje, zemlje u kojoj jedan umirovljenik koji je prije skoro 40 godina završio srednju školu, koji teško da zna jezike, upotreba PC-a apsolutna mu je nepoznanica, menadžerske tehnike, konceptualne sposobnosti, timski rad (osim s osobnom tajnicom) ne postoje (da ne nabrajam dalje, užasno sam živčana). Hajde, moji dragi blogeri, recite do kada će u našoj zemlji na radna mjesta koja imaju određenu težinu, gdje se zahtijeva znanje, odgovornost, sposobnosti idt. sjedati ljudi koji ne posjeduju ništa od navedenog, a oni koji sve to posjeduju, a uz to još i veliku i poštenu volju da rade i daju sve od sebe, ostaju sjediti kod kuće jer ih jednostavno nitko ne želi ili ako imaju malo više sreće odlaze negdje gdje mogu upotrijebiti sve svoje sposobnosti, napredovati i pridonijeti (makar i malo) napretku i boljitku. Mislim da je paradigma velikog dijela problema naše zemlje upravo ovo o čemu pišem. Ljuta i ogorčena |
- 14:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #
01.06.2005., srijeda
Molim pomoć
|
Hajde budite ljubazni pa pomozite meni neznalici! Kako da postignem obostrano poravnanje teksta? Hvala |
- 14:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |