Komentari

helix1.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Karota

    Pa ne mislim da smo egzibicionisti. Ljudi pisu ono sto zele reci, otvaraju se onoliko koliko zele. Nismo nista vise egzibicionisti ili voajeri nego sto smo to u normalnom, dnevnom razgovor. Uvijek mozes pisati i ne napisati nista, i u suprotnom, ako nadjes da ti je nesto napisano jednostavno previse, uvijek mozes zatvoriti oci... a pitas se moze li nam stvoriti nova poznanstva ili nas natjerati na lazna poznanstva i predstavljanja, odgovor je opet isti - dajes i primas onoliko koliko ti zelis. Meni je smijesno kad gledam neke kriminalisticke serije pa zrtva upoznala mucitelja preko interneta ili klinci upali u internet sotonisticku sektu... vise-manje, sve je isto kao i u stvarnom zivotu. Cudne ljude mozes upoznati bilo gdje. I zle, i dobre, i lazljivce i genijalce i glupane...

    avatar

    23.06.2005. (01:48)    -   -   -   -  

  • Juliere

    "dobri sluga" mi se bas svidja.... dobri sluga koji sve podnosi. prije smo govorili papir sve podnosi, sada mi se cini da je ulogu papira zamijenio blog. evo tvoj je zanimljiv, a zelim ti zahvaliti na podrsci... veliki pozdrav iz rima...

    avatar

    23.06.2005. (02:38)    -   -   -   -  

  • Helix

    Slažem se, slažem se, proširio si malo moje rečenice. Naročito što se tiče upoznavanja mučitelja preko Interneta. Nisam tome ni pisala, to je jedna druga tema. Žrtvama nije kriv Interent kao medij. Nešto drugo je tu u pitanju, naivnost, glupost, usamljenost, neki oblik socijalne patologije koji je postojao i bez Interneta....

    avatar

    23.06.2005. (07:57)    -   -   -   -  

  • Helix

    ipak ... zašto ne pišemo u dobre stare bilježnice?

    avatar

    23.06.2005. (08:04)    -   -   -   -  

  • Porto

    hmmm zamimljiva tema. dečko jednostavno nema potrebe pisati blog. ta zašto i bi? možda jednostavno nema životna iskustva koja bi ga nagnala da se odrazi na blogu i tako ih provjeri u relaciji sa drugim ljudima. zašto ljudi pišu blog? pa upravo radi toga. grupna dinamika prisutna na blogu dalek je veča od one u real lifeu. možete godinama prolaziti pokraj nekoga susjeda i ne skidati svoju svoju fasadu uvriježenog socijalnog normaliteta, možete godinama sjediti preko puta svojeg kolege ili prijatelja ili partnera i ne smoći snage da se premosti kriza komunikacije i izloži pred njih neko naše goruče pitanje. Blog nije neka alternativa rela lifeu, ali barem može biti prvi korak ka djelovanju.

    avatar

    23.06.2005. (10:54)    -   -   -   -  

  • Karota

    Pisemo, pisemo ;) Dnevnik stancam vec 10 godina, upravo sam pri kraju devete debele tekice... to je ujedno bio i razlog zasto nisam dugo otvarala blog. Mislila sam, sto ce mi; ali na kraju ispadne da u dnevnik pises drugacije, intimnije i nerazumljivije stvari, a na blogu slazes nekakve tekstove za ljude. Usudila bih se reci da blog pisem kao obracanje, a dnevnik mi sluzi kao mjesto mentalnih proljeva. Doduse, tako je kod mene, ne mora biti i kod drugih. Isto kao sto razlikujem blog i dnevnik, razlikujem i socijalnu interakciju puem foruma i onu iz RL-a. Mislim da jedini problem nastaje ako zanemarimo jednu na racun druge, u suprotnom, hej, samo smo dobili novi medij koji, kako i sama kazes, treba pametno iskoristiti. Znas pricu o duhu iz lampe? ;)

    avatar

    23.06.2005. (10:58)    -   -   -   -  

  • Dnevnik nas oboje

    Evo da te posjetim, nisam išla u Zagreb, to je previše za mene a i nemem kud sa djecom. No pročitah tvoj post. I ja sam isto razmišljala kad sam otvorila blog, pa sam tako iz neznanja preuzela i onaj nesretni nadimak. No nakon nekog vremena mi je dosadilo biti anonimna.Htjela sam tako sa ljudima podijeliti razmišljanja, znanje i životna iskustva.Mislim, ako nisam kome pomogla, bar nisam niti odmogla. Nekom ću, naravno, biti korisna i zanimljiva, nekom ne, i uopće se ne opterećujem time što svoja mišljenja iznosim javno na blogu jer sam i u stvarnom životu otvorena i iskrena. Ne ustručavam se iznijeti kritiku, ali tako da osoba to shvati kao dobronamjernu kritiku, ne kao psovanje i ponižavanje osobe. Na blogu sam pronašla divne ljude a one koji to nisu, lako zaobiđem. No ipak mislim da je za dijete malo prerano baviti se ovakvim načinom komunikacije s ljudima. Djeca prvo trebaju u životu svladati onu direktnu komunikaciju, a ne virtualnu.Do virtualne će doći s vremenom. Isto tako se slažem da je svako sredstvo u životu koje nem nečemu služi korisno, naravno ako to ne zloupotrebaljavamo u krive i nemoralne svrhe. Primi puno pozdrava.

    avatar

    23.06.2005. (13:55)    -   -   -   -  

  • *debela*

    ...zanimljiv tekst...uglavnom, ja odkad znam za sebe pišem, pišem...većinom pjesme ali ima tu svakakvih (ne)gluposti :-)! Kad sam odlučila da želim imati blog nisam ni razmišljala tko će čitat, što ću pisat...to je onak, spontano, pa tako i pišem...što mi padne na pamet... pozdrav!

    avatar

    23.06.2005. (17:54)    -   -   -   -  

  • Helix

    Super! Hvala vam svima, mislim da su vaši odgovori baš ono što sam željela. Pomogli ste mi u razmišljanjima, obogatili ste moja razmišljanja. Evo mi jednog odgovora!! (na pitanje «čemu mi služi blog?»)

    avatar

    23.06.2005. (18:51)    -   -   -   -  

  • Heraklo

    svatko tko krene pisat blog je s jedne strane voajer htio on to priznati ili ne,jer isto kao što je spreman pružati svoju intimu drugima na vidjelo spreman je i proučavati intimu drugih,ta čudna bića zovemo blogerima i jednostavno su takva

    avatar

    23.06.2005. (20:39)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Nisam nikad pisala dnevnik jer sam ljena ko pas. Ali pisati blog volim, volim ljudima davati jedan dio sebe, pokazati neki drugaciji nacin zivota, podjeliti neke moje male tajne, ponuditi slike... Interakcija je zanimljiva i to me privuklo tom mediju. Sad bih tesko mogla bez bloga, vec sad se jezim kad me nece biti tri cetri tjedna, kad odem na more :))

    avatar

    24.06.2005. (01:39)    -   -   -   -  

  • Porto

    Sintagma 'fasada uvriježenog socijalnog normaliteta'? hmmmm što je Porto pod tim mislio? Pa mislio je to da od rođenja pa tijekom cijelog života bivamo konstatno ukalupljivani, formirani od sadržaja koji dobivamo iz polja.., nazovimo ga 'kolektivno nesvjesno', počevši od polja obitelji, društva, religije, nacije... nastavi sama taj niz. Takvim poljima mi dajemo sadržaj, 'život', a onda bivamo po njima, iz njih i življeni. Takva morfogena polja imaju svoje zakonitosti, svoje mehanizme, svoje 'fasade uvriježenog socijalnog normaliteta' narušavanje kojih vodi ka prestanku participacije u jednom takvom polju i prelaska u neko drugo. Na primjeru tvoj nečaka: izlazak iz polja, iz svijeta gaminga i prelazak na blog.

    avatar

    24.06.2005. (08:51)    -   -   -   -  

  • Neæak

    Ima ovdje i neistine. Kao npr. da si ostala bez teksta i da te večeri više nismo razgovarali. Ja mislim da previše dramatiziraš.

    avatar

    25.06.2005. (10:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...