23.06.2005., četvrtak
Jedna mljac tema
 U nedjelju sam išla u berbu. U polje?, u šumu?, u neki vrt? – ne – na moj balkon. Ove godine jedva se probijam kroz «šumu» na mom malom balkonu. Na četrnaestom je katu i gleda na jug. Čitav dan kupa se u suncu. Na ogradi (s unutarnje strane!), na polici od debelog stakla postavljenoj uza zid, na podu – svugdje ima vaza, velikih i malih, prepunih cvijeća i mirisnog bilja (ružmarin, metvica, majčina dušica, lavanda i moj omiljeni bosiljak). Uzela sam škare i nemilosrdno počela rezati sve veće listove bosiljka. Kažu da biljka osjeća, da vas «vidi» kad se približavate držeći škare u ruci. Listovi se tada neprimjetno trgnu, saviju, lagano ustuknu kao da žele pobjeći pred okrutnom rukom koja drži hladne, oštre, ubojite škare. Ma ja u to ne vjerujem. Evo prošla su četiri dana, a moj bosiljak opet razvija lijepe zelene listove. Pozvala sam goste na ručak. Glavno jelo: tjestenina začinjena zelenim umakom, tipičnim za Liguriju - njegovo visočanstvo Pesto Genovese. Moj bosiljak bio je dakle glavni sastojak umaka kojim sam začinila špagete (spaghetti n°5). Recept za pesto (ne baš precizan; kako sam ja to radila u nedjelju):  - listići bosiljka , količina: 3-4-5 puta među dvije šake, ne stisnute, odrezati stabljike ako su već pomalo drvenaste, lagano oprati (neki kažu da je dovoljno otpuhati prašinu) - dvije, tri vrećice ribanog sira parmezana, puno bi bolje bilo da kupite neki kvalitetan parmezan u komadu i da ga sami ribate, netko dodaje i ribani ovčji sir, ja nisam - malo soli - dva, tri češnja češnjaka - kvalitetno extra djevičansko maslinovo ulje, koliko treba da se sastojci povežu u homogenu masu - pinjoli, dobra šaka (užasno su skupi, bar u mom gradu, može bez njih, ali…) Izrada pesta: Listiće bosiljka i češnjak sjeckati nožem na dasci, a zatim tu smjesu, pinjole i sir staviti u električni mikser. Ovo je osjetljiva faza. Treba malo zavrtjeti, pa stati, pa zavrtjeti, i tako dalje. Masa ne smije postati suviše kremasta (poput razmućenog maslaca, guste majoneze i slično). Meni je puno draže ako ostanu uočljivi i prepoznatljivi svi sastojci koji se uljem ipak moraju sjediniti. Stalno morate probati (malo, žličicom, navrh jezika) da utvrdite točan omjer sastojaka prema vašem ukusu. Na sličicama vidite kako se to pravilno radi. Posudu u kojoj se pesto gnječi Talijani zovu mortaio. Nikako se ne mogu sjetiti naše riječi. Tjestenina se stavi kuhati u visoki lonac uzavrele slane vode, 10-15 dkg po osobi (hm, zavisi). Ne smije se prekuhati. Pesto se stavi u široku zdjelu za posluživanje i doradi po potrebi. Svakako se malo zalije vrelom vodom u kojoj se kuha tjestenina, doda se eventualno malo soli i ulja (služite se vidom, okusom, njuhom da shvatite koliko i da li čega nedostaje). Kad sam ja zalila pesto vrelom vodom i promiješala (da omekša jer se u hladnjaku nekako stisne) tako je zamirisalo da je moja gošća rekla kako ne može kontrolirati žlijezde slinovnice. Ocijeđenu tjesteninu baciti na pesto i velikom žlicom i viljuškom vrtjeti (postoji propisan broj okretaja, ali sam zaboravila koji je) dok se sve lijepo ne sjedini (sljubi). Podijeliti i početi okretati špagete na viljušku (nikako! ih ne smijete lomiti prije spuštanja u vrelu vodu). Tjestenine (zakonom propisane) za pesto genovese su: trenette (nešto kao spljošteni špageti) i trofie (nešto kao mala svrdla ili crvići). Vi možete upotrijebiti bilo koju kvalitetnu tjesteninu. Ako poznajete pesto od ranije, ne ljutite se. Ručak je u nedjelju bio tako dobar da sam mu morala posvetiti jedan post. (postili smo u ponedjeljak jer smo se prejeli) Nemojte ovo slučajno pokazati nekom Talijanu. |
- 23:04 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |