Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

25.06.2005., subota

Nećak raskrinkava tetu

kad ga uhvatim...
Upozorenje: razmislite hoćete li nećaku odati kako se zove vaš blog! Moj nećak ne želi pisati svoj blog, ali zato čita tetin. I ostavlja komentare! Onaj komentator na donjim postovima potpisan «nećak» je zaista ON.
Ja na blogu pišem neistinu i dramatiziram!? Raskrinkati tako svoju teticu jedinicu!? Neka, neka…
Ma ipak ga volim, zna on to. Sutra svira na trgu ispred Slavoluka Sergijevaca. Tko može – neka dođe. Bit će to koncert za pamćenje (ma koje Dugme). U 21.00.

- 23:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)