24.06.2005., petak
Osvijetljeni snovi
 Jednom sam nekoliko mjeseci dijelila sobu s prijateljicom. Draga osoba s velikom manom. U san je mogla ući samo u teškom, opipljivom mraku. Nepodnošljiv mi je bio taj mrak, ali nikad se nisam pobunila. Danas mislim da sam za svoje tadašnje strpljenje dobila veliku nagradu. Sasvim slučajno svoj mali životni prostor pronašla sam na mjestu okrenutom moru. A u moru otočić. Na otočiću svjetionik. Porer. Iz svoje sobe vidim ga kao na dlanu. Kad ujutro otvorim oči on već ponizno ugasi svoju svjetlost pred moćnim suparnikom Suncem. Ali ja ga i dalje vidim. Ponosno stoji na svom mirnom kamenom pladnju. Poput Narcisa tašto se ogleda u mirnoj površini vode. Noću mi svoju svjetlost ponekad ponudi i veliki žuti kolut sira. Kad je cio, draži me svojim smiješkom. A kad se vragolan nekamo skrije i uskrati mi svoje čari, ostaje moj vjerni Porer. Zavjerenički mi namiguje u pravilnim razmacima. Svojim svjetlom ulazi mi u san. Mojim snovima put pokazuje. |
- 23:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |