U neki sitni sat noćas, kad je pošten svijet negdje u rem-fazi, svratih na svoj blog i nađoh komentar potpisan «shine», ostavljen u 02.50. «Gotovo sam u san pao kad je netko zakucao, (…) Posjetilac, ja promrmljah, što u sobu ući ište, Samo to i ništa više. (…) U stvari sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo, Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše; Gotovo vas nisam čuo. – i vrata se otvoriše – mrak preda mnom, ništa više. (…)» Učinilo mi se da mi dobri stari Edgar stoji negdje iza leđa i gladeć zabrinuto bradu desnom rukom, lijevom me pokušava spriječiti da kliknem mišem na ime mog kasnog posjetioca. Ah, mislim da znam kako mu je bilo kad je one davne noći «prozorsku otvorio kuku, da uz lepet i uz buku dostojanstven gost mu uđe».
No ja sam samo otvorila blog mog kasnog komentatora i – ugodno se iznenadila. Shine & «debela» pišu svoj «mali blogić» (same mu tako tepaju) iz kojeg na sve strane pršti neopterećenost njihovih mladih godina, blog koji nema pretenzije mijenjati svijet, koji ne želi buditi u čitatelju nikakve posebne duboke osjećaje, otvoriti mu oči i pozvati ga na borbu, ali ipak – pažljivi čitatelj naći će i malo društvene kritike, malo satire, humora (crnog i nekih drugih boja), malo njihove svakodnevice…
Ako se želite malo opustiti, upoznati dvije vesele cure kojima od srca želim puno uspjeha u školi svratite do shine i "debele"
Post je objavljen 16.06.2005. u 23:13 sati.