Dakle, sada sam tako ljuta da pišem iako nisam imala namjeru, na znam ni hoću li pisati sve što mi je na umu. Sjećate li se bajke (vidi niže na istom blogu) o malom primorskom mjestu u kojem su se ribari udružili ne bi li bolje prodavali svoj proizvod, podigli standard, osujetili neke koji se nepravedno bogate na njihovoj muci i tako dalje, i tako dalje. E, pa udružiše se oni i izabraše "najboljeg od najboljih" da im bude vođa ili kako bi se to suvremenim jezikom reklo - upravitelj. Desio se taj mudar izbor još u ožujku. Što je do danas ta mudra, učena glava učinila za boljitak članova svoje zadruge - (pogađate) ništa!! Greška - tražio je da mu se poveća dogovorena plaća (sic) 7000 kn bruto!!! i zaposlio je vlastitu tajnicu(!!??) kojoj je obećao preko 4000 kn neto!!!!
Povod da danas pišem je razgovor s ministrom Primorcem /nedjeljom u 2/ u kojem sam u uvodu čula o znanstveniku koji je pred obranom magistarske teze i čija plaća malko prelazi 4000 kn. Naravno, on je pametan i traži načina da zbriše iz ove zemlje, zemlje u kojoj jedan umirovljenik koji je prije skoro 40 godina završio srednju školu, koji teško da zna jezike, upotreba PC-a apsolutna mu je nepoznanica, menadžerske tehnike, konceptualne sposobnosti, timski rad (osim s osobnom tajnicom) ne postoje (da ne nabrajam dalje, užasno sam živčana).
Hajde, moji dragi blogeri, recite do kada će u našoj zemlji na radna mjesta koja imaju određenu težinu, gdje se zahtijeva znanje, odgovornost, sposobnosti idt. sjedati ljudi koji ne posjeduju ništa od navedenog, a oni koji sve to posjeduju, a uz to još i veliku i poštenu volju da rade i daju sve od sebe, ostaju sjediti kod kuće jer ih jednostavno nitko ne želi ili ako imaju malo više sreće odlaze negdje gdje mogu upotrijebiti sve svoje sposobnosti, napredovati i pridonijeti (makar i malo) napretku i boljitku.
Mislim da je paradigma velikog dijela problema naše zemlje upravo ovo o čemu pišem.
Ljuta i ogorčena
Post je objavljen 05.06.2005. u 14:51 sati.