Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

gore, suhi vrt (kare sansui), Seki-tei tj. Vrt Kamenova, zen vrt Rinzai zen hrama
Ryoan-ji (Hram smirenog zmaja), osnovanog 1450.godine; photo by mushin munen,
29. svibnja 2015. godine





Svojevremeno na poleđini ulaznice za zen vrt hrama Ryoan-ji u Kyotu nalazio se ovaj
tekst opata tog hrama Joei Matsukure (1910-1983):

Sjednimo smireno i promatrajmo ovaj vrt pijeska i kamenova. Soami (Kangaku Shinso,
1480-1525), glasoviti umjetnik koji ga je stvorio, izražava ovdje svoje razumijevanje
prosvjetljenja u zenu izvanrednom jednostavnošću,i nisu mu potrebne ni riječi ni pouka
da bi saopćio svoju bezgraničnu poruku. Možemo gledati na vrt kao na grupu brdskih
otoka u velikom oceanu, ili kao na vrhunce planina što se izdižu nad morem oblaka.
Možemo u njemu vidjeti sliku uokvirenu trošnim starim zidom, što ga samog za se
smatramo nacionalnim bogatstvom,a možemo i zaboraviti okvir kad osjetimo istinu
ovog mora što se proteže bez kraja. Soamijeva rječitost govorit će uvijek onima koji na
vrt gledaju nutarnjim očima. Uronuli u taj prizor, mi koji o sebi mislimo kao o relativnom,
ispunjeni smo smirenim divljenjem kad intuitivno doživljavamo Apsolutno Ja, i tada su
nam pročišćeni koji put okaljani duhovi. U zenu sve, čak i vlat trave, izražava Definitivnu
Realnost. Tako možemo reći da nam ovaj jednostavni vrt sam po sebi sugerira
apsolutnu vrijednost. Taj je vrt tako duboko bremenit značenjem, iznad svake usporedbe
s drugima u svijetu, da bi ga bilo ispravnije zvati Mu-tei, Vrt Praznog ili Ku-tei, Vrt
nepostojanja negoli Seki-tei-tei,Vrt Kamenova.

------------------------------------------------------------------------

# iz knjige prof. i akademika Vladimira Devidea,Zen,Zagreb,1993., str.236 i 237.

------------------------------------------------------------------------








gore, Ummon Bun'en (kin. Yun-men, 864-949), slika zen učitelja Hakuina (1686-1768)





Kembov i Ummonov put

Zen učenik upita Kemba:"Sve Budhe iz svih dijelova svemira kreću se
istim putem do prosvjetljenja. Gdje počinje taj put ?"
Kembo podiže svoj štap i povlačeći crtu u zraku, reče: "Ovdje."
Učenik onda otiđe do Ummona i postavi mu isto pitanje. Ummon, držeći
lepezu u ruci, reče: "Ova lepeza će se vinuti do trideset i trećeg neba i
udariti po nosu tamošnje vladajuće božanstvo. Ona je poput zmajolikog
šarana Istočnog mora koji svojim repom dotiče kišni oblak."

Mumonovo tumačenje: Jedan učitelj ponire u morske dubine, čeprka po
zemlji i diže prašinu. Drugi odlazi na planinski vrh i podiže talase toliko
visoke da dodiruju nebo. Jedan čuva, drugi razdvaja. I jedan i drugi
podržavaju duboko učenje jednom rukom. Kembo i Ummon su kao dva
ravnopravna trkača. Veoma je teško pronaći savršenog čovjeka.Točnije
rečeno, nijedan od njih ne zna gdje započinje put.

Još nisi ni kročio, a već si tu.
Nisi ni mrdnuo jeziko,
a govor je već završen
Da bi se pronašao početak puta
Nije dovoljno predosjećanje.

------------------------------------------------------------------------

# 48. koan u knjizi Mumon Ekaija (kin. Wu-men Hui-k'ai, 1183-1260) koja se zove
"Prolaz bez vratnica" (kin.Wu-men-kuan; jap. Mumonkan);

## par biografskih crtica o velikom Ummonu:

Ummon Bun'en (kin. Yun-men Wen-yen, 864-949), poznat i kao K'uang-chen; kin.
ch'an majstor, učenik i dharma nasljednik Hsueh-feng I ts'una ( jap. Seppo Gison,
822-908); Priča kaže da je doživio prosvjetljenje nakon susreta s učiteljem zena
koji ga je upitao: "Tko si ti ? Govori ! Govori ! Kako se mladi Ummon još nije snašao,
učitelj ga bijesno izbaci kroz vrata nazvavši ga ništarijom. Zalupivši vratima za njim,
slomio mu je nogu. Kad su Ummona jednom pitali: Što je Istina, što je zen ?
On je samo rekao: Nastavi !

Oznake: Ryoan ji, Seki tei, kare sansui, Joei Matsukura, Kyoto

Ako je netko mogao prikazati poeziju na filmu onda je to Yasujiro Ozu
(1903-1963).Ako je netko mogao izraziti zen na filmu u njegovom
najčistijem obliku,definitivno je to onda Ozu.Neki kažu da dobar slikar
slika cijeli život jednu sliku,da kipar stvara jednu skulpturu,da pravi
redatelj snima cijeli život jedan te isti film.To bi se moglo reći i za Ozua.
U njegovim filmovima nema specijalnih efekata,likovi u njegovim
filmovima ne trče jedan drugom svako malo u zagrljaj i nikad ne govore
volim te kao u američkim filmovima i serijama.Njegovi filmovi pričaju o
običnim ljudima koji žive u običnim kućama u običnim obiteljima koje
muče obični problemi.Interesantno je kako se određena imena i
prezimena konstantno provlače u njegovim filmovima:prezime Hirayama
pojavljuje se u šest filmova,Sugiyama u četiri,Sasaki u tri kao i Kitagawa.
Njegovo omiljeno muško ime je Shukichi,koje se pojavljuje u pet filmova,
dok se žene najčešće zovu Shige u šest filmova,Akiko također u šest,
Setsuku u pet,Aya ili Ayako u pet,a Noriko u četiri.Žene koje nose imena
Noriko i Aya vrlo su često suprostavljene kao tipovi:Noriko je kći
tradicionalnih vrijednosti,vezana za kuću i roditelje,brižna i nevoljka da
napusti roditelje,dok je Aya vrlo često njezina moderna prijateljica,
iskusnija od nje,često rastavljena,kao što je to u filmu Kasno proljeće
(Banshun,1949).Također u većini njegovih filmova pojavljuju se isti glumci
koji glume iste tipove ljudi ili slične.





"Kasno proljeće" tipična je Ozuova vrlo reducirana priča u kojoj otac
(Chishu Ryu,legenda !) pokušava i uspijeva kćeri Noriko(Setsuko Hara,
Božica !) pronaći muža.No,što je puno važnije,otac uspijeva kćeri
dokazati svoju nužnost,neumitnost njihova rastanka,bez obzira koliko
ova činjenica bila po nju razočaravajuća.I upravo ova nužnost zasnivanja
obitelji,koja se može označiti najprije kao biološka,širi u Ozua u
univerzalnu socijalnu kategoriju.To je ono što neki ovog japanskog
redatelja nazivaju proučavatelji "Ozuovim poretkom ljudske vrste",
i čini se da je u njegovim filmovima sve podređeno upravo ovom načelu.




gore,Chishu Ryu kao otac i Setsuko Hara kao kćer,u vjenčanici


Ozuovi dugi kadrovi,koji su uvijek prazni nekoliko sekundi prije nego
što kroz njih netko ne prođe,svjedoče o čvrstoj,precizno stvorenoj,
arhetipskoj kompoziciji prostora u kojem se kreću ljudi njegovih filmova.
S jedne strane redukcija na dugi kadar i u totalu i u srednjem planu,
jednostavna montaža krupnih planova po sistemu plan-kontraplan te,
možda jedina,na prvi pogled odista začuđujuća Ozuova "intervencija" -
doljnji rakurs kamere uvijek smještene četrdesetak centimetara iznad tla,
a s druge strane tiho,no globalno razočaranje životom njegovih likova te
prihvaćanje njegovih neumoljivih zakonitosti,čine Ozuov opus možda
jednim od najkonzistentnijih i najdosljednijih ne samo u povijesti japanske
kinematografije.Stoga,Ozuov donji rakurs,zapravo svjedoči o njegovu
štovanju ljudi koji žive i podvrgavaju se općim ljudskim životnim ciklusima,
točnije,njegovom "poretku ljudske vrste".Možda je Masashiro Shinoda
najbliže istini kad ovu Ozuovu poziciju kamere naziva "pozicijom malog
božanstva koje promatra ljudsko djelovanje".




gore,inserti iz filma "Lijepa jesen",(Sanma no aji,1962.;posljednji film Y.Ozua)


U filmu "Kasno proljeće" (kao i u drugim Ozuovim filmovima) svaki
ulazak oca ili njegove kćeri Noriko u kuću popraćen je rečenicom
"Stigao sam","Došla sam","Vratila sam se"...(na jap.tadaima...na što
onaj koji dočekuje odgovara:Okaeri nasai - Dobro došla ili Dobro došao...)
Poznat,zatvoren,arhetipski prostor kojega ispunjavaju
uvijek ritualne,arhtipske rečenice.Kao i trenuci rastanka ili odlaska
jednog od članova obitelji na posao,u školu ili dolazak i odlazak
prijatelja ili poznanika...vrlo poučno za onog koga zanima kako
funkcionira svakodnevica jedne obične japanske obitelji ,kao i onoga
koga zanima japanski jezik na bilo koji način.




gore,scene iz filma "Priča iz Tokya",(Tokyo monogatari,1953)


Nakon dugog kadra totala interijera,gotovo uvijek slijedi srednji plan
unutar kojeg se odvija glavnina zbivanja.Srednji plan je u Ozuovim
filmovima uvijek nositelj pokreta i dijaloga likova,dok je krupni plan i
jednostavna montaža po načelu plan-kontraplan uvijek i vrhunac sekvence.
Sekvenca se završava uvijek na isti način:nakon krupnog plana dolazi
srednji plan,a zatim total,koji,kao i na početku,ostaje nekoliko sekundi
prazan nakon što su ga protagonosti napustili.Kamera je gotovo uvijek
statična,nepokretna.Njezina mirnoća zapravo je najjače Ozuovo oružje u
laganom,tijekom projekciskoga vremena sve naglašenijem prodiranju u
karakter njegovih likova,u njihovu subjektivnost,u uvijek prisutnu,ali
neprepoznatu i pritajenu,stoga nikad manifestiranu i ostvarenu pobunu.
Riječ je o stanovitom iracionalnom principu,kojeg posjedeju Ozuovi likovi,
koji imaju sreću,ili bolje rečeno,iracionalni smisao bivanja,nalaze se u
prihvaćanju stvari onakvih kakvima se one na kraju pokazuju.(Čisti zen !)
Jer,repetitinost životnih ciklusa,pokazuju se kao dominatne,unaprijed
dovršene,dakle neizbježne.Stoga je zapravo smisao prihvaćanje,
a ne sreća.Ovaj globalni,"asketski" koncept i jest uzrokom Ozuove
asketske režije,ali i čvrste kontrole nad svim elementima filma:pričom i
dijalogom,kompozicijom kadra,izborom lokacija i organizacijom prostora,
dizajnom i najmanjih dijelova scenografije,glumom,a osobito cjelokupnim,
bazično sporim,no strogim i često neodredljivim ritmom filma kojega
stvara gotovo nevidljiva Ozuova montaža,koju zbog toga mnogi njegovi
proučavatelji nazivaju "najneinspiratvnijim aspektom Ozuova stvaralaštva".


Floating Weeds


gore,"Plutajuća trava",(Ukigusa,1959)


------------------------------------------------------------------

Filmografija Yasujiro Ozu-a (12.prosinac 1903.,Fukagawa,Tokyo -
12.prosinac 1963.,Tokyo (umro je na svoj 60.rođendan od raka,
sahranjen je u zen hramu Engaku-ji,u Kita-Kamakuri):

redatelj

1.Sanma no aji (1962)(54),CD,w
Kasna jesen
... aka An Autumn Afternoon (USA)
... aka The Widower (USA)

o filmu
hagakure blog
Ozu-san
wikipedia
DVD review
Criterion Collection
videovista
old school reviews
sover
google video

# vidi film


2. Kohayagawa-ke no aki (1961)(53),CD,w
Jesen obitelji Kohayagawa,Rana jesen ili Kasno ljeto
... aka Autumn for the Kohayagawa Family (literal English title)
... aka Early Autumn
... aka The End of Summer (International: English title)
... aka The Last of Summer

o filmu
hagakure blog


3. Akibiyori (1960)(52),CD,w
... aka Late Autumn (USA)

o filmu
hagakure blog


4. Ukigusa (1959)(51),CD,w
Plutajuća trava
... aka Drifting Weeds
... aka Floating Weeds (USA)

o filmu,
hagakure blog
Ozu-san
wikipedia

vidi film,
you tube
na xbb.tv
you.com (kin.titl)


5. Ohayô (1959)(50),CD,w
... aka Good Morning (International: English title)
... aka Ohayo (Japan: alternative transliteration)
... aka Yasujiro Ozu's Good Morning (USA)


6. Higanbana (1958)(49),CD,w
... aka Equinox Flower(prvi Ozuov film u boji)


7. Tokyo boshoku (1957)(48),CD,w
... aka Tokyo Twilight
... aka Twilight in Tokyo


8. Soshun (1956)(47),CD
... aka Early Spring (USA)


9.Tôkyô monogatari (1953)(46),CD
... aka Tokyo Story (USA)

o filmu
TV profil
filmski net,hrv.
Ozu-san


10. Ochazuke no aji (1952)(45)
... aka Flavor of Green Tea Over Rice (USA)
... aka Tea Over Rice (USA)
... aka Tea and Rice


11. Bakushű (1951)(44),CD,w
Početak ljeta ili Rano ljeto
... aka Early Summer

o filmu
hagakure blog
TV profil


12. Munekata kyoudai (1950)(43),CD
... aka The Munekata Sisters (International: English title)


13.Banshun (1949)(42),CD,w
Kraj proljeća
... aka Late Spring

o filmu
TV profil,hrv.
moj TV


14. Kaze no naka no mendori (1948)(41)
... aka A Hen in the Wind


15. Nagaya shinshiroku (1947)(40),w
... aka The Record of a Tenement Gentleman

# vidi film (you tube)


16. Chichi ariki (1942)(39),CD
... aka There Was a Father


17. Todake no kyodai (1941)(38),CD
... aka The Brothers and Sisters of the Toda Family
... aka The Toda Brothers and Sisters


18. Shukujo wa nani o wasureta ka (1937),(37),CD
... aka What Did the Lady Forget ?


19. Kagamijishi (1936)
... aka Kikugoro no kagamijishi (Japan: long title)


20. Hitori musuko (1936)
... aka The Only Son


21. Daigaku yoitoko (1936)

... aka College Is a Nice Place
... aka Tokyo Is a Nice Place


22. Tokyo no yado (1935)
... aka An Inn in Tokyo


23. Hakoiri musume (1935)
... aka An Innocent Maid
... aka The Young Virgin


24. Ukikusa monogatari (1934)
... aka A Story of Floating Weeds
... aka Ukigusa monogatari (Japan: alternative transliteration)


25. Haha wo kowazuya (1934)
... aka A Mother Should Be Loved


26. Dekigokoro (1933)
... aka Passing Fancy


27. Hijosen no onna (1933)
... aka Dragnet Girl
... aka Women on the Firing Line


28. Tokyo no onna (1933),w
... aka Woman of Tokyo


29. Mata au hi made (1932)
... aka Until the Day We Meet Again


30. Seishun no yume imaizuko (1932)
... aka Where Are the Dreams of Youth?
... aka Where Now Are the Dreams of Youth


31. Otona no miru ehon - Umarete wa mita keredo (1932)
... aka Children of Tokyo (USA)
... aka I Was Born, But... (International: English title)
... aka Umarete wa mita keredo (Japan: short title)


32. Haru wa gofujin kara (1932)

... aka Spring Comes from the Ladies


33. Tokyo no kôrasu (1931)
... aka Tokyo Chorus
... aka Tokyo no gassho (Japan: alternative transliteration)


34. Bijin aishu (1931)
... aka Beauty's Sorrows


35. Shukujo to hige (1931)
... aka The Lady and Her Favorite
... aka The Lady and the Beard


36. Ojosan (1930)
... aka Young Miss


37. Ashi ni sawatta koun (1930)
... aka Lost Luck
... aka Luck Touched My Legs
... aka The Luck Which Touched the Leg


38. Erogami no onryo (1930)
... aka The Revengeful Spirit of Eros


39. Rakudai wa shita keredo (1930)
... aka I Flunked But...


40. Hogaraka ni ayume (1930)
... aka Walk Cheerfully


41. Kekkongaku nyumon (1930)
... aka Introduction to Marriage


42. Sono yo no tsuma (1930)
... aka That Night's Wife


43.Tokkan kozo (1929)(12),w
... aka A Straightforward Boy

o filmu
Ozu-san

# vidi film (you tube) - sačuvano je samo 15 min. filma od ukupno 40;


44.Daigaku wa deta keredo (1929)(11)
... aka I Graduated But...

o filmu
Ozu-san
Daigaku wa deta keredo,hagakure blog


45.Wasei kenka tomodachi (1929)(10)
... aka Fighting Friends
... aka Fighting Friends: Japanese Style

o filmu
Ozu-san

# vidi film (you tube)


46.Gakusei romance: Wakaki hi (1929)(9)
... aka Days of Youth

o filmu
Ozu-san


47.Kaishain seikatsu (1929)(8),film je izgubljen;
... aka The Life of an Office Worker

o filmu
Ozu-san


48.Takara no yama (1929)(7),film je izgubljen;
... aka Treasure Mountain

o filmu
Ozu-san


49.Nikutaibi (1928)(6),film je izgubljen;
... aka Body Beautiful

o filmu
Ozu-san


50.Hikkoshi fufu (1928)(5),film je izgubljen;
... aka A Couple on the Move

o filmu
Ozu-san


51.Kabocha (1928)(4),film je izgubljen
Bundeva
... aka Pumpkin

o filmu
Ozu-san


52.Nyobo funshitsu (1928)(3),film je izgubljen;
... aka Wife Lost

o filmu
Ozu-ciklus


53.Wakodo no yume (1928)(2),film je izgubljen;
... aka Dreams of Youth

o filmu
Ozu-san


54.Zange no yaiba (1927)(1),film je izgubljen;
... aka Sword of Penitence

o filmu
Ozu-san


scenarist

1. Musume no kekkon (2003) (TV) (story)

2. Daikon to ninjin (1964) (story)
... aka Radishes and Carrots (USA)
... aka Twilight Path (USA)

3. Sanma no aji (1962) (screenplay)
... aka An Autumn Afternoon (USA)
... aka The Widower (USA)
4. Kohayagawa-ke no aki (1961) (screenplay)
... aka Autumn for the Kohayagawa Family (literal English title)
... aka Early Autumn
... aka The End of Summer (International: English title)
... aka The Last of Summer
5. Akibiyori (1960) (screenplay)
... aka Late Autumn (USA)
6. Ukigusa (1959) (screenplay)
... aka Drifting Weeds
... aka Floating Weeds (USA)
7. Ohayô (1959) (screenplay)
... aka Good Morning (International: English title)
... aka Ohayo (Japan: alternative transliteration)
... aka Yasujiro Ozu's Good Morning (USA)
8. Higanbana (1958)
... aka Equinox Flower
9. Tokyo boshoku (1957)
... aka Tokyo Twilight
... aka Twilight in Tokyo
10. Soshun (1956)
... aka Early Spring (USA)
11. Tsuki wa noborinu (1955)
... aka The Moon Has Risen
12. Tôkyô monogatari (1953)
... aka Tokyo Story (USA)
13. Ochazuke no aji (1952)
... aka Flavor of Green Tea Over Rice (USA)
... aka Tea Over Rice (USA)
... aka Tea and Rice
14. Bakushű (1951)
... aka Early Summer
15. Munekata kyoudai (1950) (screenplay)
... aka The Munekata Sisters (International: English title)
16. Banshun (1949)
... aka Late Spring
17. Kaze no naka no mendori (1948)
... aka A Hen in the Wind
18. Nagaya shinshiroku (1947)
... aka The Record of a Tenement Gentleman
19. Chichi ariki (1942)
... aka There Was a Father
20. Todake no kyodai (1941)
... aka The Brothers and Sisters of the Toda Family
... aka The Toda Brothers and Sisters
21. Kagirinaki zenshin (1937) (story)
22. Shukujo wa nani o wasureta ka (1937) (as James Maki)
... aka What Did the Lady Forget?
23. Hitori musuko (1936) (based on a story by) (as James Maki)
... aka The Only Son
24. Daigaku yoitoko (1936) (as James Maki)
... aka College Is a Nice Place
... aka Tokyo Is a Nice Place
25. Ukikusa monogatari (1934) (novel) (as James Maki)
... aka A Story of Floating Weeds
... aka Ukigusa monogatari (Japan: alternative transliteration)
26. Dekigokoro (1933) (idea) (as James Maki)
... aka Passing Fancy
27. Otona no miru ehon - Umarete wa mita keredo (1932) (idea) (as James Maki)
... aka Children of Tokyo (USA)
... aka I Was Born, But... (International: English title)
... aka Umarete wa mita keredo (Japan: short title)
28. Bijin aishu (1931) (as James Maki)
... aka Beauty's Sorrows
29. Shukujo to hige (1931) (gagman) (as James Maki)
... aka The Lady and Her Favorite
... aka The Lady and the Beard
30. Rakudai wa shita keredo (1930) (story)
... aka I Flunked But...

31. Gakusei romance: Wakaki hi (1929)
... aka Days of Youth
32. Kaishain seikatsu (1929) (story)
... aka The Life of an Office Worker
33. Takara no yama (1929) (story)
... aka Treasure Mountain
34. Nikutaibi (1928)
... aka Body Beautiful

35. Wakodo no yume (1928)
... aka Dreams of Youth
36. Kabocha (1928) (story)
... aka Pumpkin
37. Zange no yaiba (1927) (story)
... aka Sword of Penitence
---------------------------------------------------------------------------

...neizmjerna pomoć za ovaj post mi je bio tekst iz HRVATSKOG SLOVA
od 2.lipnja 1995. Daria Markovića,"Život je veliko razočaranje - U povodu
ciklusa filmova Yasujiro Ozua na HTV-u"...to su ove rečenice što zvuče malo
pametnije...lista Ozuovih filmova,vidi i Ozu,wikipedia

Sinoć je u 102. godini života umro veliki Dragutin Tadijanović.
Kako biografske podatke i posljednju vijest o našem Tadiji
možete naći na interpletu,ja bih predstavio nekoliko njegovih
haiku pjesama.

Jutro.Sunašce
U grani bora ljubi
Svaku iglicu posebno.

Morning.The sun
In the pine-tree kisses
Each needle in turn.


Sjećam se da sam
Želio djevojčicu
Držati za ruku.

I remember
I wanted to hold the little girl
By the hand.


Kroz prozorsko staklo
Sunce već obasjava
Ruku što piše.

Through the window pane
The sun already shines.
On the hand that writes.


Prolaze ponoćni sati
Jedan,dva,tri,četiri.Kod mene
Sjedi Dubravko Ivančan.

Midnight hours go by:
One,two,three,four.With me
Sits Dubravko Ivančan.


Ponoć je.Pijetli
Na kugli zemaljskoj spavaju.
Poneki hrču.

It is midnight.The cocks
On the round Earth are sleeping.
Some are snoring.




gore,Tadija,"najmlađi član našeg haiku društva" i gosp.Višnja McMaster
(laughing granny),predsjednica Društva hrvatskih haiku pjesnika

Jednom prilikom je Buddhi prišao čovjek i upitao:
Možeš li mi prenijeti istinu bez riječi ?
Buddha je šutio.
Čovjek se pokloni i zahvali rekavši:
Tvoja je dobrota raspršila moje zablude i pomogla stupiti na pravi put.
Nakon što je otišao,Buddhin učenik i nasljednik Ananda upita Buddhu:
Što je taj filozof shvatio kada ti toliko zahvaljuje ?
Buddha odgovori:
Dobar konj potrči čak i na sjenku biča.

...zvali su ga Bach,na njemačkom potok...a trebali su ga zvati Ocean...

Oznake: Jochan Sebastian Bach

Nemate li štap,uzet ću vam ga,imate li ga,dat ću vam ga !



Gdje su strasti snažne,izvori božanskog su plitki.



U Heike monagatari između ostalog piše:

Zvuk zvona hrama Gion objavljuje nepostojanost stvari,a boja cvjetova
nam pokazuje brzo raspadanje svega što cvjeta.Tko se hvali,ubrzo će
propasti - on je poput kratkog sna proljetne noći.A tko je hrabar,ubrzo će
nestati - on je poput prašine na vjetru.



Ne poučavati onoga koga se može poučiti jest gubitak čovjeka.Poučavati
one koje se ne može poučiti jest rasipanje riječi.Onaj koji je zaista mudar
nikad neće izgubiti čovjeka;no,u drugu ruku,nikad neće ni rasipati riječi.

Konfuchije



Ispravan čovjek ne žali ako drugi ljudi ne priznaju njegovih zasluga.
On se brine jedino o tome da ne bi propustio priznati njihove zasluge.

Konfuchije



Put zena zahtijeva veliku vjeru,veliku sumnju i veliku hrabrost.



Onaj koji je ujutro naučio ispravni Put života,navečer može smireno umrijeti.

Konfuchije(550-480 pr.n.e.)

Istinska nesebična radost je umjetnost koju jedva da itko razumije. Još je teže
shvatiti umjetnost patnje.Čak i oni koji su mnogo propatili u opasnosti su da
promaše ispravni put.Jer,značenje je patnje skriveno i otkriva se jedino onomu
koji zna kako da je prihvati i podnosi.Zen-svećenik pomaže patniku da na ispravan
način podnese svoju patnju.

Kad zen-svećenik koji se brine za nekog patnika ima razloga za bojazan da taj
nije dorastao svojoj patnji,posjećivat će ga opetovano.Ne da bi ga oslobodio
briga što ga zbunjuju,već da bi mu pomogao naći svoje nutarnje ja.Nastojat će
mu omogućiti da se suoči sa svojom patnjom,time što će postati svjesnim punog
opsega i veličine svoje patnje.Pomoći će patniku da uvidi kako se velika patnja
ne nadilazi odbijanjem njezina uočavanja niti time da joj se predaje u očaju.
Upozorit će ga na opasnost koja mu prijeti ako dozvoli da ga tješe ili ako čeka da
vrijeme učini svoje i zaliječi patnju.Spasenje je u tomu da se sudbini da puna privola
smirenim smirenim prihvaćanjem onoga što mu je dano a da se pita zašto je
upravo on izabran da podnosi toliku patnju.Tko god je sposoban podnositi patnju
na takav način,dorast će do veličine svoje patnje i time što će sve više učiti da se
ne obazire na činjenicu da je to njegova patnja,i neće o nju prijanjati.

To neprianjanje pripravlja put ozdravljenju,a ozdravljenje slijedi samo sebe kako
čovjek postaje osjetljivijim za patnju drugih i kako nesebičnije dijeli njihove patnje.
Ova patnja bližnjih posve je različita od sentimentalne simpatije kojoj većina
nas daje maha a koja,lako probuđena i ubrzo rasplinuta,ostaje nedjelotvornom
jer nije dovoljno nesebična.Istinsko suosjećanje koje nije vezano za riječ iskovat
će najblistaviju vezu među ljudskim bićima i svim živim stvorovima.Istinsko se
značenje patnje iskazuje jedino onomu koji je naučio umjetnost suosjećanja.

Ako su uši i oči patnika otvorene tim objašnjenjem o stanju njegove svijesti,uočit
će da ga ni bijeg od stvarnosti ni nijekanje patnje ne može dovesti do neprianjanja.
I ako, prepušten sam sebi,pokaže da se nastoji sjediniti sa svojom sudbinom,
prihvatiti je da bi mogla ispuniti svoje vlastite zakone,tada će svećenik nastaviti
da mu pomaže.Odgovarat će na njegova pitanja ne nudeći ništa osim savjeta i,
naravno, bez prodike.

Jer, njemu se čini da ima nešto mnogo važnije negoli su to riječi.Postepeno će
ušutjeti i konačno će dugo sjediti bez riječi,duboko utonuo u se.A začudo,ona
druga osoba tu šutnju neće doživjeti kao ravnodušnost,kao pustu prazninu
koja više smeta nego što smiruje.To je kao da ta šutnja ima više značenja nego
bi ikad mogao bezbroj riječi. To je kao da je uvučen u polje neke sile odakle svje-
ža snaga struji u nj.Osjeća se prožetim čudnim povjerenjem čak još i onda kada
je njegov posjetilac već davno otišao.I može se dogoditi da se u tim radosnim
trenucima rodi odluka da se pođe putem koji će jadnu i bijednu opstojnost pre-
tvoriti u život sreće.

------------------------------------------------------------------------------------
Autor teksta: Eugen Herrigel (1884-1955); tekst je izišao u knjizi Vladimira Devidea, Zen, Zagreb, 1993., str. 344-345;

Oznake: Eugen Herrigel, zen

Postojalo je nešto nejasno prije pojave neba i zemlje.Kako je bilo mirno !
Kako prazno ! Stoji samo,nepromjenjivo;ono djeluje posvuda,neumorno.
Može se smatrati majkom svega pod kapom nebeskom.Ja mu ne znam ime,
pa ga zovem Tao.

Lao-tse (6. st. pr.n.e.)



gore,Lao-tse,legendarni osnivač Učenja o Putu (tao),i autor knjige puta vrline
(Tao-Te-Ching)



Stvari se pojavljuju svud oko nas,a nitko ne zna otkuda dolaze.One izlaze,
a nitko ne vidi vratnice.Ljudi cijene onaj dio znanja koji je poznat.
Oni ne znaju kako da se domognu Nepoznatog da bi dosegli znanje.Zar to
nije pogrešan put ?!

Chuang-tse (4.st.pr.n.e.,vidi dolje sliku)



Veliki Put (Tao) protiče svuda,
i na lijevo i na desno.
Sve stvari duguju mu postojanje,
a on ih ne napušta.
Na svoja postignuća ne polaže pravo.
On voli i čuva sve stvari,
ali ne gospodari nad njima.



Kad superioran čovjek čuje za Istinu,
on je isti trenutak prihvaća i primjenjuje.
Kada osrednji čovjek čuje za Istinu,
on ju ponekad zadrži,a ponekad ispusti.
Kad inferioran čovjek čuje za Istinu,
on joj se glsno smije.
Ako se ne smije,onda to nije Istina.

Lao-tse



Isključena pamet i nema strepnji !
Ljudi su uopće tako sretni,kao da idu na gozbu,
Ili kao da se penju na kulu u proljeće.
Samo sam ja miran i ne dajem znaka od sebe,
Kao beba koja još ne zna da se osmjehuje;
Napušten kao da nemam dom u koji bih otišao.
Drugi imaju i više nego dovoljno,
I jedino ja kao da sam u oskudici.
Možda je moj um,um budale...
Običan narod je pametan,
I jedino sam ja,izgleda glup.
Običan puk dobro uočava razlike,
Izgleda da sam samo ja neosjetljiv za to.
Ja sam zanemaren kao beznačajan;
Lutam,kao da za ništa nisam vezan.
Ljudi uglavnom imaju što da rade,
I jedini sam ja,izgleda,nepraktičan i trapav,
Samo se razlikujem od drugih,
Ali ja držim vrijednijim što tražim potporu
od Majke(koja je Tao)

Lao-tse



Čovjek od karaktera živi u domu ne naprežući um,dela bez briga.
Ideje o ispravnom i pogrešnom,pohvali i krivici drugih ne uznemiravaju ga.
Kad svi ljudi,ograničeni s četiri strane mora,uživaju to je sreća za njega...
Tužan u licu,izgleda kao beba bez majke;naizgled glupav,ide uokolo kao
netko tkko se izgubio na putu.Ima puno novaca za trošiti,ali ne zna odakle
dolazi.Pije i jede koliko mu treba i ne zna odakle hrana dolazi.

Chuang-tse



Izbacite oštroumnost;odbacite upućenost,
i ljudi će imati koristi stostruko.
Izbacite "humanost";odbacite pravednost,
i ljudi će povratiti ljubav za svoje bližnje.
Izbacite pamet;odbacite upotrebljivost,
i neće biti lopova i pljačkaša...
Postanite prirodni;
Njegujte iskrenost;
Potcjenite osobno;
Smanjite želje.

Lao-tse



Superiorna vrlina nije svjesna sebe kao vrline,i stoga je zaista vrlina.
Inferiorna vrlina ne može bez vrline,i stoga nije vrlina.

Lao-tse



Pet boja zasljepiće čovjeku vid.
Pet zvukova zaglušiće čovjeku sluh.
Pet okusa otupit će mu čulo okusa.
Potjera i lov načinit će ga divljim.
Stvari do kojih se teško dolazi pokvarit će mu vladanje.
Stoga mudrac opskrbljuje trbuh a ne oko.

Lao-tse



Stonoga je bila sretna sasvim,
Sve dok je kornjača u šali
Ne upita:Koja noga ide poslije koje ?
Smetena sva stonoga legne.O sudbo moja !
I stonogi misli počeše da se roje,
Razmišljajući kako da se pokrene.



Da je jezik podoban, jedan dan bi bio sasvim dovoljan da se izloži Put.
Budući nepodoban,toliko je potrebno da se objasni materijalno iskustvo.
Put je nešto s one strane materijalnog iskustva.
On se ne može prenijeti ni riječima ni šutnjom.

Chuang-tse

Bugaku je dvorski ples(vidi gore) iz razdoblja ritsuryo(razdoblje oko
700. godine kada je donešen "sustav kaznenih i cvilnih zakona",koji
je nastao po uzoru na druge zemlje Azije).Ovaj ples prati dvorski
orkestar(vidi dolje) koji izvodi glazbu gagaku koja je također iz
razdoblja ritsuryo.Glazba gagaku također se izvodi ponekad u rijetkim
posebnim prilikama u Kini i Koreji,odakle vuče podrijetlo.

Oznake: bugaku, gagaku

Bushido -Put ratnika

Djelo Hagakure(vidi postove od 2.lipnja) počinje slijedećim tekstom:

"Bushido(tj.Put ratnika) znači nepokolebljiva spremnost da se umre.
Kad se nalazite na raskrižju puteva,nemojte se dvoumiti izabrati Put smrti.
Za to nema posebnog razloga,osim što je tako vaš um odlučan i spreman
da prijeđe na stvar.Neki bi mogli reći da ako čovjek umre a da ne ostvari cilj,
to je beskorisna smrt,umiranje kao pas.Ali kad ste na raskrižju puteva,onda
ne treba da planirate da biste postigli cilj.Svi mi volimo više život nego smrt,
i naše planiranje i rezoniranje bit će,prirodno,za život.Ako u tom slučaju
propustite cilj i ostanete živi,vi ste,u stvari,kukavica.To je važno uzeti u obzir.
Ukoliko umrete a da ne ostvarite cilj,to je čin ludosti,ali neće biti dileme u
pogledu vaše časti.Na Putu ratnika čast dolazi na prvo mjesto.Prema tome,
svako jutro i svaku večer imajte ideju smrti živo utisnutu u svojoj svijesti.
Kada je vaša odlučnost da umrete u svakom trenutku uspostavljena,tada
će te ostvariti savršeno vladanje Puta ratnika.Život će vam biti bez greške i
svoje dužnosti će te obavljati odgovorno i u potpunosti."

Kao komentar dodan je stih Tsukahare Bokudena:

Za samuraja postoji
samo jedna stvar koju treba naučiti,
jedna posljednja stvar-
da se netremice suoči sa smrću.

Tsukahara Bokuden(1489-1571),bio je slavni mačevaoc ranog Sengoku perioda
(Sengoku jidai,otprilike,od sredine 15.st.-do kraja 16.st.).Kreator je i osnivač
kashima načina(stila) mačevanja.Bio je instruktor mačevanja 13.shogunu Ashikaga
shogunata(1338-1573) Ashikagi Yoshiteruu(živio,1536-1565,vladao,1546-1565)
i guverneru provincije Ise(danas Mie prefektura) Tomonori Kitabakeu(1528-1576).



gore,statua Tsukahare Bokudena u Kashimi,Ibaraki



gore,Ashikaga Yoshiteru

Hagakure("skriveno u lišću") predstavlja dokument o kojem se mnogo
raspravljalo u vezi s japanskim vojnim operacijama u Kini 30-ih godina
xx st.Naslov Hagakure potiče iz uvjerenja da je jedna od vrlina samuraja
da se ne ističe,ne pravi važan,već da se drži po strani od javnosti i čini dobro
svim ljudima.Nagahama Inosuke,takđer samuraj o Hagakure je rekao:

"Bit Puta mača sastoji se u potpunom odbacivanju sebe i predavanju
poslu sacijesanja protivnika.Dokle god na umu imate vlastitu sigurnost,
nikada ne možete pobijediti u borbi.Ako je neprijatelj,također,spreman
da da svoj život u borbi,onda ste dobro spojeni.Konačan ishod će zavisiti
od vjere i sudbine."

Držim isukan mač,
siječem prazninu na dva pola;
usred velike vatre,
dašak osvježavajućeg povjetarca.

pjesma nepoznatog samuraja prije izvršenja čina seppuku
(ritualno samoubojstvo,ili harakiri,doslovno raspor trbuha)

Samuraji su prihvatili zen učenje jer zen zahtijeva akciju,a najefikasnija
akcija je da se ide naprijed kad se odluči za nešto,ne osvrćući se nazad.
U tom pogledu,zen je odista religija samuraja.Samuraj je uvijek nastojao
da umre "bez žaljenja" ili "čiste svijesti","bez kolebanja","sa punom kontrolom
uma".
Samuraji nisu voljeli neodlučno ili kolebljivo suočavanje sa smrću.Oni su željeli
da budu odpuhnuti poput latica trešnjina cvijeta.



U konačnoj fazi Puta mača,postoji tajno učenje koje se predaje samo
potpuno kvalificiranim učenicima.Samo tehničko uvježbavanje nije dovoljno,
majstorstvo tehnike je samo pripremna faza.To tajno učenje je među velikim
majstorima poznato kao "mjesec u vodi".Jedan ga je pisac objasnio na
slijedeći način - što je sama bit zena,doktrine "ne-uma":

"Što se podrazumjeva pod "mjesecom u vodi" ?

To je objašnjeno na različite načine u raznim školama Puta mača,ali
glavna ideja je da se shvati način na koji se mjesec odražava gdje
god ima vode na tlu,a to se u životu postiže stanjem "ne-uma".Jedna od
carskih pjesama sastavljenih kraj ribnjaka Hirosawa glasi:

Mjesec nema namjere da bilo kuda baci svoju sjenku,
niti ribnjak namjerno odsijava mjesec:
Kako vedro i tiho miruje voda ribnjaka Hirosawa !

Iz ove pjesme se stiče uvid u tajne "ne-uma",u kojem nema traga izvještačenog
mišljena,jer je sve prepušteno samoj prirodi.To je učenje o sunjati ili praznini.
Tehnika Puta mača je bazirana na ovom učenju."

U duh potpuno slobodan
od svih misli i osjećaja,
čak ni tigar ne nalazi mjesta
da zabode
svoje oštre kandže.
---------------------------------------------------------------------------
* izvor:Razić,Zen,G.Milanovac,1985.

* vidi Bushido,Put ratnika

Jednom prilikom je učitelj Nansen (748-845) zatekao redovnike istočne i
zapadne dvorane za meditaciju u svađi čija je mačka.Učitelj uzme mačku i
reče:"Ako netko od vas može reći riječ,spasiće ovu mačku."Svi su šutjeli.
Nansen presječe mačku na pola.
Kasnije,iste večeri,u hram se vrati jedan od učenika Joshu(kin.Chao Chou,
778-897) i Nansen mu ispriča što se dogodilo.Joshu skine svoje sandale,
i stavivši ih na glavu,izađe iz prostorije.
Nansen reče:"Da si ti bio tamo,mačka bi bila spašena."

Mumonov komentar:Zašto je Joshu stavio sandale na glavu ?Tko može da
odgovori na to pitanje,razumije i Nansenovu presudu mački.A tko ne može,
nek' čuva glavu.

Da je Joshu bio prisutan,
Učiteljev proglas bio bi drugačiji.
Joshu bi zacijelo trgnuo mač
A Nansen bi molio za život.

----------------------------------------------------------------------

U ovoj priči spominju se tri izvanredna lika kakvih je bilo vrlo malo u cijeloj
ljudskoj povijesti.Prvi je Nansen Fugan(kin.Nan-ch'uan P'u-yuan,748-835),
kin. ch'an(zen) učitelj Tang prioda.Poznat je po rečenici:"Znanje je zabluda,
neznanje je kaos !".Nansen je imao 17 dharma nasljednika.Najpoznatiji od
njih je bio Joshu Jushin(kin.Chao-chou Ts'ung-shen,778-879).Chao Chou
je bio jedan od najvećih zen učitelja u Kini svog vremena.Dogen(1200-1251)
ga je zvao "Joshu Stari Budha".Imao je tridesetak učenika od kojih 17 dharma
nasljednika,koji ipak nisu uspjeli nadmašiti svog velikog učitelja.Zvali su ga
"Kamenoglavi" jer je živio na vrhu velike stijene blizu jednog budističkog hrama.
Pojavljuje se u najviše koana od svih učitelja.Kensho("malo prosvijetljenje") je
doživio sa 18 godina,a satori(prosvijetljenje) sa 54 godine.Zen je počeo
podučavati sa 80 godina te se smjestio u mali chan hram u mjesto Chao-chou,
gdje je podučavao do smrti.

Mumon Ekai(kin.Wu-men Hui-k'ai,1183-1260),kineski ch'an(zen) majstor Yogi linije
Rinzai zena.Autor jedne od dvije najpoznatije knjige koana "Prolaz bez vrata"
(jap.Mumonkan;kin.Wu-men kuan;eng.the Gateless Gate).Druga je "Zapisi plave
stijene(kin.Pi-yen-lu;jap.Hekigan-roku;eng.Blue Cliff Record).



gore,Nansen



gore,Joshu



gore,Mumon

Posjet Rinzai zen hramu Tofuku-ji,Kyoto





Tofuku-ji je najveći zen hram u Kyotu i jedan od pet glavnih zen
hramova u Kyotu(pet planina,gozan:Nanzen-ji,Shokoku-ji,Tenryu-ji,
Kennin-ji i Tofuku-ji).Ime je dobio spajanjem imena dva velika budistička
hrama iz Nare:Todai-ji i Kofuku-ji.



gore,Glavna južna vrata hrama,Sanmon


Tofuku-ji je zen hram škole Rinzai.Osnovan je 1236.(negdje 1239).
Osnivač hrama i prvi svećenik hrama bio je Enni Ben'en(1202-1280)
poznat još kao Enju Bennen i Shoichi(Shoitsu) Kokusai.Ben'en je
također bio poglavar zen hrama Kennin-ji u Kyotu i hrama Jufuku-ji
koji se nalazi u Kamakuri,te također čini prsten od pet zen hramova
koji se nalaze u tom mjestu:Kencho-ji,Engaku-ji,Jochi-ji,Jomyo-ji i
Jufuku-ji.



gore,Enni Ben'en,osnivač i prvi poglavar hrama koji je građen 19 godina
(od 1236. do 1255.),za izgradnju hrama potrošeno je tisuće kola drvene
građe koja je dolazila iz gornjeg dijela pokrajine Nobi,preko jezera Biwa
(najveće jezero u Japanu),a zatim splavovima preko Ujija do Kyota



gore,karta Kyota i položaj hrama Tofuku-ji u odnosu na Kyoto st. koja se
nalazi na sredini karte a Tofuku-ji je dolje desno

dolje,karta Tofuku-ji hrama i želj.stanice Tofuku-ji



Hram je otvoren za javnost od 9 do 16 sati.Ulaz je besplatan,plaćaju se
ulazi u određene dijelove hrama,ali cijene su simbolične,par stotina yena
(500 yena-25 kuna).Od Kyoto st. do Tofuku-ji station vlakom je potrebno
nešto manje od 10 minuta.Pruga prema Nari.Ako idete busom,sa Kyoto st.
bus br. 208.



gore,da bi stigao do Kyota,prvo sam morao doći iz Kumagaye u Tokyo,
nekih 60-ak km



gore i dolje,pregršt shinkansen vlakova na Tokyo st.





gore,peron (eng.track, jap.sen) na Tokyo st. odakle kreće shinkansen za
Kyoto (Tokyo-Kyoto,515 km,2 i pol sata vožnje)



gore,Kyoto st.,i peroni 10 i 11 sa kojih se kreće za Naru tj.Tofuku-ji,ovaj put



gore,Tofuku-ji station;slika je sa interpleta



gore,put od stanice do hrama Tofuku-ji,izlaz na ulicu Honmachi-dori



gore,ulaz u hram sa zapadne strane



gore i dolje,šetnja hramom,taj dan padala je kiša cijeli dan...jedan od
najljepših dana u mom životu







gore,unutrašnjost jedne od dvorana sa statuom jedne od Budhinih reinkarnacija



gore,suhi vrt,kare sansui







































gore,Doju-in,mali hram unutar hrama Tofuku-ji



gore, Jizo statue,koje predstavljju zaštitnike trudnica,majki i male djece



























gore, jedna od glavnih zgrada hrama





































----------------------------------------------------------------------------

* Tofuku-ji sam posjetio 6.svibnja ove godine,taj dan sam u Kyotu snimio
više fotografija nego šest dana prije sve zajedno...

Učitelja zena Hakuina(1686-1768) svi su poznavali u mjestu gdje je
živio sam u jednoj skromnoj kućici.Bio je poštovan od ljudi cijeloga
kraja,i ljudi su mu svakodnevno dolazili i iznosili svoje probleme a on
je pomogao svakom kome je mogao pomoći.U njegovu susjedstvu
živio je trgovac sa ženom i mladom prekrasnom kćeri.Uskoro je kćer
ostala u drugom stanju,a njeni roditelji su željeli znati tko je otac.
Nakon što im isprva nije htjela reći,na kraju je kćer priznala da je otac
njena djeteta Hakuin.Ljuti su roditelji otišli kod Hakuina izvrijeđali ga i
razglasili po selu kako se poneo te mu je cijelo mjesto okrenulo leđa.
Hakuin je na to sve rekao:Tako,dakle ?
Kad se dijete rodilo,ljuti i ogorčeni roditelji odnijeli su ga Hakuinu,da se
on brine za nj,pošto je on otac.Hakuin je prihvatio dijete i samo rekao:
Tako,dakle ?
Godinu dana Hakuin se brinuo za dijete,nabavljao dijetetu mlijeko,a
ugled mu je naveliko bio opao,što njega baš i nije previše zabrinulo.
Nakon godinu dana djevojka više nije mogla izdržati,te je priznala roditeljima
da je u stvari otac njena dijeteta lokalni mladić sa tržnice.
Šokirani roditelji otišli su moliti Hakuina za oproštaj,te su uzeli dijete natrag.
A Hakuin je vrativši dijete samo rekao:Tako,dakle ?

Sengaku-ji je Soto zen hram koji se nalazi u Takanawi,Minato-ku,Tokyo.
Hram je značajan jer se u njemu nalaze grobovi 47 samuraja i njihova
gospodara Asano Takumi no Kami Naganorija.Do hrama se najlakše dođe ako
iskoristite liniju podzemne želj. Yamanote line (Yamanote sen) kojom se dovezete do
Shinagawa st.,a odatle privatnom linijom Keikyu Main Line do stanice Sengaku-ji.
Od Shinagawa st. do Sengaku-ji st. ima 3 minute vožnje (vidi dolje kartu).







gore,karta zen hrama Sengaku-ji










gore,Takanawa,dio Tokya između Sengakuji stanice i hrama Sengaku-ji




gore i dolje,ulaz u hram Sengaku-ji







gore,statua Oishi Yoshio-no-Dozo tj. vođe 47 ronina Oishi Kuranosuke Yoshia




gore i dolje,glavno dvorište hrama sa pogledom na Hondo,glavnu zgradu hrama







gore,glavno dvorište hrama s druge strane,pogled prema glavnim vratima u hram


dolje,obilazak grobova ronina






gore,mjesto gdje su ronini oprali glavu Yoshinake,čovjeka kojeg su smatrali
odgovrnim za smrt njihova gospodara









































dolje,put prema izlazu






gore i dolje,ulica ispred Sengaku-ji hrama u kojoj sam kupio figuricu jednog od
četrdeset sedmorice ronina





# Sengaku-ji sam posjetio 8.svibnja ove godine kada su i snimljene ove fotografije

U Ryokanovoj potvrdi(inka) o prosvjetljenju(satori),njegov učitelj
Kokusen(umro 1791) napisao je:

"Ryo je naizgled budalast,ali on prelazi široki Put;
Neometana,tko ga može odgonetnuti ?
Predajem ovu svjedožbu zajedno sa štapom od
planinskog drveta;
Ma kamo se zaputio zadržat će mir stečen unutar
ovih zidova."



Kada je nakon godina lutanja posjetio grob svog prvog učitelja
Omori Shiyoa(umro 1791) napisao je ovu pjesmu njemu u spomen:

"Stari grob skriven u podnožju pustoga brežuljka,
Zarastao u gusti korov što nesmetano buja iz godine u godinu;
Nikog više nema da se brine za grob,
I tek ponekad slučajno prođe koji drvosječa.
Nekoć mu bijah učenik,dječarac kuštrave kose,
Upijajući znanje od njega pokraj Uske Rijeke.
Jednoga jutra,pođoh na svoj samotnički put
I godine protekoše među nama u šutnji.
Sad se vratih i zatekoh ga gdje počiva.
Što da učinim u čast pokojne mu duše ?
Izlijevam posudu čiste vode na nadgrobni kamen
I tiho u sebi molim za njega.
Sunce naglo iščezava iza brežuljka,
I ostajem okružen urlikom vjetra u borovima.
Nastojim se otrgnuti ali ne mogu;
Bujica suza natapa mi rukave."




Dok je boravio u Entsu-jiju,zen hramu smještenom na brežuljku
iznad luke Tameshima(danas prefektura Okayama) kod učitelja
Kokusena,dojmio ga se redovnik po imenu Senkei.Ovo je jedini zapis
o tome čovjeku da je ikada postojao.

"Svećenik Senkei,pravi čovjek Puta !
Radio je šutke-bez suvišnih riječi
Trideset godina je proveo u zajednici Kokusena.
Nikad nije meditirao,nikad čitao svete tekstove,
Nikad nije rekao ni riječi o budinu Putu-
Samo je radio na dobrobit sviju.
Vidio sam ga,ali ga nisam zaista vidio;
Upoznao sam ga ,ali ga nisam zaista upoznao.
Ah,nije ga moguće oponašati,
Svećenika Senkeija,pravog čovjeka Puta !



Život mi je siromašan,
No duh mi je tako bistar
Dok mi prolazi
Dan za danom
U ovoj kolibi od trave.



Poput potočića
Što si pronalazi put
Kroz raspukline obrasle mahovinom,
I ja,smireno
Postajem bistar i proziran.

Kad su sve misli
Isrpljene
Kliznem u šumu
I skupljam
Hrpu rusomače.

Ne mogu reći
Da se ne želim
Družiti s drugima
Ali živjeti sam i slobodno
Bolji je Put za mene.



Oh,da je bar moja redovnička halja
Dovoljno široka
Da okupi sve
Ljude što pate
Na ovom plutajućem svijetu.

Berući ljubice,
Uz cestu rastrešeno sam
Ostavio moju zdjelicu-
O jadna moja zdjelice !

Zaboravio sam opet svoju
Zdjelicu za prosjačenje-
Nitko te neće uzeti,
Sigurno te nitko neće uzeti,
Tužna moja zdjelice !

U zimi 1830.Ryokanovo zdravlje se pogoršavalo.
Ryokan se poslužio poezijom da se požali:

"Ovo je stanje o kome je
Lako
Razgovarati,
Alo ova tekuća crijeva
Me ubijaju !"

Preminuo je u rano jutro 6.siječnja 1831.



"Što će ostati kao moja baština ?
Cvijeće u proljeće
Kukavica u ljeti
I grimizno lišće
Jeseni.
--------------------------------------------------------------------------
* Izvor:John Stevens,Tri klasika zena,Ikkyu,Hakuin,Ryokan,Zagreb,
Društvo hrvatskih haiku pjesnika,2000.

Ovo je moj Butsudan, japanski oltar...inače u Japanu original je
budistički oltar(vidi sasvim dolje)...moj je shinto-budistički...

Oznake: Watashi no Butsudan

"Otkrio sam da je Put samuraja smrt. Ako treba da izabereš između smrti i života,
odaberi smrt, bez oklijevanja. Ništa nije jednostavnije."

Tako počinje knjiga Hagakure, knjiga stavova i misli o životu kao takvom
samuraja Tsunetomo Yamamota (1659-1719) koji je služio klanu Nabeshima.
Misli Tsunetoma zapisao je mladi samuraj Tsuramoto Motazemon Tashiro
(1710-17??). U knjizi se nalaze mnogi kritički stavovi o tadašnjem društvu.
Posebno o mladima koji ne poštivaju starije i ne znaju se ponašati u javnosti,
a vole pokazivati u lijepoj odjeći i jedino im je važno imati novaca da bi ih olako
potrošili. U knjizi također možete naći savjete o odgoju djece.

"Ako previše prekoravate i grdite svoju djecu,ona će postati previše plašljiva.
Jer kad djete stekne loše navike neće moći da ih se oslobodi ako mu se i
prigovara."

Kako zaustaviti zijevanje

"Nepristojno je zijevati na javnom mjestu.Ako vam se iznenada počne zijevati,
prijeđite rukom preko čela odozdo prema gore i ta će želja prestati. Ne djeluje li to,
trljajte jezikom unutrašnjost obraza. Usta su, naravno zatvorena."

"Samuraj kojeg ne zanimaju ni bogatstvo ni počasti obično zapada u sitničavost i
ogovaranje. Takav čovjek nije plodan i beskoristan je. Na kraju je manje vrijedan od
onoga koji teži bogatsvu i slavi. On u praksi nije za ništa."







gore, Tsunetomo Yamamoto, nakon smrti svog gospodara, pošto mu je zakon
zabranjivao da prati svog gospodara, zaredio se za budističkog redovnika te
je živio na planini u blizini mjesta Sage gdje mu se nalazi grob.

Oznake: hagakure, knjiga

Radujemo se vašem dolasku.

Apel za pomoc jednom bubreznom bolesniku...
Na ovom ćete blogu saznati kako mu možete pomoći ako želite...

Ovo je priča o Japanu u kojoj se ne pojavljuje ni jedan japanac, i ne čujete japanske
riječi osim spomena dvije knjige kojima se inspirira glavni junak kojeg glumi odlični
Forest Whitaker. Knjige koje se provlače kroz cijeli film,kao i odlična raznovrsna glazba,
su: Rashomon, priče Akutagawe Ryunosukea i Hagakure Yocha Yamamota. Forest
Whitaker glumi plaćenog ubojicu koji djeluje po kodeksu Bushido, živi na krovu jedne
zgrade u New Yorku, i komunicira sa okolinom, prvenstveno sa svojim strankama koje
naručuju ubojstva preko goluba pismonoša.Redatelj filma je amerikanac
nizozemsko-češko-njemačkog podrijetla Jim Jarmusch (rođen u Akronu, Ohio, SAD,
što je vrlo važno za Jarmuscha kad vidite nekoliko njegovih filmova). Jarmusch je
amerikanac koji razbija predrasudu da su svi amerikanci glupi, ili barem većina.
I ovaj film odiše atmosferom tipičnom za sve njegove filmove, a snimio ih je do sada
"samo" osam, i svaki je posebna priča za sebe. Pravi mali dragulji. Ovo je sedmi igrani
Jarmuschov film, snimljen 1999. Glazba filmu daje posebnu notu,a dominira glazba
RZE iz Wu-Tang-Clana. Za vizualni izričaj pobrinuo se nijemac Robby Muller, omiljeni
snimatelj Jarmuscha (skoro svi filmovi, ako ne svi) i meni isto tako dragog redatelja
Wima Wendersa.Svakako pogledati.

Oznake: Ghost Dog -The Way of Samurai, japanski film, Jim Jarmusch, Rashomon, hagakure

Stari hrast, Sv. Petar, Tramuntana, Otok Cres

Na creskoj Tramuntani jak vjetar uništio hrast Medunac, spomenik prirode.
Nevera polomila 450 godina stari hrast. Starost hrasta procjenjena je na
više od 450 godina, visok je dvadesetak metara, opseg mjeren u visini prsa je
5,7 metara, a krošnja je imala promjer 22 metra...vidi više budan blog

Interesantan je podatak da se na svim otocima cresko-lošinjske skupine nalazi
oko 1.500 vrsta biljaka, što je primjerice 300 biljnih vrsta više nego na cijelom
području Velike Britanije.

Oznake: Sv. Petar, Tramuntana, Otok Cres