Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Jučer mi je riknuo comp tako da me neće baš biti na interpletu
slijedećih dana, pa ćete se malo odmoriti od mene.

Krajem ljeta Kyozan(Kyozan Ejaku ili Yang-shan Hui-chi,807-883)
posjeti svog prijatelja i učitelja Yisana(Isan Reiyu ili Kuei-shan Ling-yu,
771-853).
Yisan ga upita:"Nisam vidio da dolaziš ovamo gore čitavo ljeto.Što si radio
tamo dolje ?"
Kyozan odgovori:"Obrađivao sam komad zemlje i završio sa sijanjem prosa."
Yisan reče:"Onda nisi potratio ljeto."
Tada Kyozan upita Yisana:"Kako si ti proveo ljeto ?"
"Jedan obrok dnevno i dobar san noću,"odgovori Yisan.
"Onda nisi potratio ljeto,"bio je komentar Kyozana.

Događaj iz 1580.,opisan u "Hagakure" Yocha Yamamota(1659-1719) :

Kad je kći gospodara Ryuzoji Takanobua(1530-1584) bila isprošena za
gospodara Hato de Karatsua,ovaj je poslao Yanamija,gospodara od
Musashija,da je dovede.Gospođica se,međutim,toliko razboljela da se
činilo da je izgubljena svaka nada da će biti spašena.Tad Yanami objavi da
će je,pošto je došao da joj bude pratnja,otpratititi i u smrt i počiniti oibaru
(oibara,dragovoljna smrt nastala rasporom trbuha(harakiri) s ciljem da se
pođe u smrt za nekom osobom kojoj je izvršilac privržen),ako se ona ne
oporavi.Pokušali su da ga odvrate od tog čina,no on ne popusti ni za dlaku.
Vijeće kuće Ryuzoji odluči slijedeće:"Nezgodno bi bilo da nitko ne učini
oibaru i sa naše strane.Ali,nećemo naći nikog tko bi prihvatio takvu molbu.
Ipak,možda bi naš oficir Hashino pristao..."
Pozvaše Hashina i sve mu objasniše:"Eto,tako stoje stvari.to je za vas zbilja
neugodno,ali valjalo bi da rasporite sebi trbuh."Hashino odgovori:
"Kakva neočekivana molba !Za stvar koja dovodi u pitanje ugled ove otmjene
kuće,osoba kao što sam ja uopće nije pogodna.Na vama je,visokim ličnostima
čiji sjaj odavno zrači,da razrežete sebi trbuh."Još je dodao:"Ipak prihvaćam tu
čast."Na to se bez oklijevanja uputi u svratište i gostionicu u kojoj je boravio
Yanami i reče mu:"Okoristio sam se blagonaklonošću plemenite gospođice.
Razonodit ću se oibarom zajedno s vama."
No gospođica ozdravi,nitko nije morao počiniti seppuku,te su mogli proslaviti
svadbu.
-----------------------------------------------------------------------------
* izvor Maurice Pinguet,Dragovljna smrt u Japanu,Sremski Karlovci,1990.
str.147,148.

* * vidi za Seppuku Taki Zenzaburoa - hanzo.blog.hr



gore,general Akashi Gidayu priprema se učiniti seppuku nakon što je izgubio
bitku za svog gospodara 1582.Na slici piše pjesmu pred smrt.
Slika je djelo Tsukioke Yoshitoshija(1839-1892)

gore, vrt, Tokyo, slikano nedavno...prije nešto više od sto godina

Oznake: tokyo

Jedan je redovnik prešavši daleki put,stigao u hram zen učitelja
Joshua(kin.Chao-chou Ts'ung-shen,778-897).Nadajući se
poduci, obrati se učitelju:
Molim te za tvoje sveto učenje.
Joshu odgovori:jesi li pojeo svoj obrok riže ?
Jesam,odgovori učenik.
Onda,reče Joshu,idi i operi svoju posudu.
-------------------------------------------------
gore,na fotografiji budistički hram Chion-in koji se nalazi u Kyotu;
pripada budističkoj školi Jodo("škola čiste zemlje");školu Jodo u Japanu
je osnovao Honen(1133-1212) u 12.st.;škola vuče podrijetlo iz Kine,4.st.;
ulazna vrata u Chion-in koja se zovu Sanmon potječu iz 17.st. i
najveća su u Japanu;ulaz u hram je 400 Yena(oko 20 kuna), a sa Kyoto st.
do hrama vozi bus br.206;fotografija hrama stara je preko sto godina

Nabeshima-jo,Honmaru

Oznake: hagakure

Rimi Natsukawa - Nada sou sou

Klanjanje Budhi

Dok je Obaku(u.850,kin.Huang-po) u hramu iskazivao poštovanje Budhi,
priđe mu jedan od učenika i upita ga:

Ako zen kaže da "to" ne tražiš kroz Budhu,ni kroz Dharmu(budističko učenje),
ni kroz Sanghu(budistička zajednica),zašto se klanjaš Budhi,kao da kroz taj
pobožni čin želiš nešto dobiti ?

Ne tražim "to",odgovori Obaku,ni kroz Budhu,ni kroz Dharmu,ni kroz Sanghu.
Samo iskazujem poštovanje Budhi.

Učenik nije bio zadoviljan odgovorom.Progunđa:

Koja je,uostalom,svrha tvog,prividno,pobožnog držanja ?

Obaku mu priljepi šamarčinu,na što učenik vikne: Kako si grub !

Znaš ti gdje si ? viknu Obaku na njega.

Nemam ja vremena tebi za volju raspravljati o značenju grubosti ili nježnosti.
Zatim mu stistne još jedan šamar.

Oznake: zen, Obaku

Prije nekoliko dana ostavio sam na blogu laughing granny,predsjednice našeg
haiku društva gosp.Višnje slijedeći komentar:

Štovana gosp.Višnja,

smijem vam izreći jedan svoj hauiku pokušaj ?
Možda sam vam ga već pročitao,nisam siguran.Volio bih čuti vaše
mišljenje.Ide otprilike ovako:

pokislo jutro
u redu za kruh
nestrpljivi vrabac

unaprijed hvala na vašem mišljenju

pozdrav

tomislav (nihonkichigai 15.07.2007. 16:50)

Gosp.Višnja je odgovorila:

Dragi Tomislave,
puno ti hvala na svim toplim komentarima i na haiku pjesmi i oprosti što kasnim s odgovorom, jer sam sva zaokupljena Leom (vraća se u Japan već idući tjedan) ...
Dobra ti je ideja s vrapcicem, jedino me malo muči ritam, jer stihovi imaju skoro isti broj slogova - 5,5,6. Preporučivo je težiti ritmu kratkog - dugog - kratkog stiha. Ako se malo udubim u sliku koju opisuješ, mogla bih reći na primjer:

pokislo jutro
u red i iz reda za kruh
nestrpljivi vrabac

Nadam se mnogim haiku pjesmama,
puno puno pozdrava, visnja (laughing granny 20.07.2007. 02:13)

...htio bih se i na ovom mjestu zahvaliti gosp.Višnji što je izdvojila dio svog
dragocjenog vremena za moj mali,opskurni haiku i napisala još jedan prekrasni
komentar...

gore,Atangoyama,Edo(danas Tokyo),1867.



gore,Tokyo,1880. godine



gore,Tokyo,Ginza(Srebrna ulica,danas najskuplja ulica na svijetu),1870-te



gore,Tokyo,Shinbashi,1890-te



gore,Tokyo,Yoshiwara,1890-te,nekad je ovo bio zatvoreni kvart u koji se
moglo ući samo s propusnicom,a u Yoshiwari su živjeli razni zabavljači,glazbenici,
glumci,prostitutke,geishe...



gore,Yokohama,1864.



gore,shinto svetište,1870.



gore i dolje,Tokaido put,najprometnija cesta kako danas,tako i nekad,
između Tokya,Nagoye,Kyota i Osake,preko 500 km udaljenosti,1867.godina,
danas je to poznata trasa Tokaido Shinkansen,inače Tokaido znači Istočna
morska ruta ili put,fotograf Felix Beato(1834-1907)





gore,geiko i maiko,oko 1890.



gore,tatoo nihonjin,godina 1890.

pokislo jutro
u redu za kruh
nestrpljivi vrabac



...pjesma Ikkyu Sojuna(1394-1481),zen majstora o mrtvom vrapcu:

Časna šuma

Othranih jednom vrapčića što sam ga od sveg srca volio.
Kad jednog dana iznenada umre,osjetih duboku bol.
I tako ga pokopah uza sve obrede kakvi dolikuju čovjeku.
Isprva ga nazivah "Vrabac-dvorjanin",
no kasnije promjenih u "Budhin-dvorjanin".
Konačno mu dadoh budističko ime:"Časna šuma" i
uz to svjedočim u ovoj pjesmi:
Njegovo blistavo zlatno tijelo dugo šesnaest stopa,
među blizancima sal stabala,izjutra na dan njegove
konačne nirvane,oslobođeno,izišlo iz kruga
samsare(krug rađanja i umiranja),
izvor je tisuću planina,deset tisuća stabala i stotinu cvjetova.

1453.godine,osmog mjeseca,devetnaestog dana
Kyounshi Sojun(tako se Ikkyu tada zvao)



Ikkyuova nježnost,ljubav i poštovanje prema vrapcu kako su iskazani
u ovoj pjesmi,ne trebaju iznenaditi zbog suprotnosti prema njegovu
načinu kako je u svojim pjesmama često prigovarao svećenicima svog
vremena.Vrabac se sa zen-stajališta može shvatiti bliskim prosvijetljenu
pojedincu oslobođenu spona diskriminacije:vrabac je spontan,vitalan,
neposredan i nesputan u manifestaciji svog života.Vrabac je čest motiv
već u slikarstvu kineske umjetnosti,a zen umjetnici Kine i Japana rado su ga
prikazivali i prije Ikkyouva vremena.I u raznim izrekama zena nailazimo na vrapca.
Stoga navedena Ikkyuova pjesma nije samo dokument osobnog doživljaja,već
ima i općenitije značenje.

prof.V.Devide,"Zen",Zagreb,1993.,str.112.

...čitajte o najnovijim potresima u Japanu...

Danas sam nakon dugo vremena(čitaj 10 dana) svratio u knjižaru strane
literature,i bauljajući knjižarom ugledao na polici knjigu "Photography in Japan,
1853-1912" Terry Bennetta,brit.pisca koji 25 godina skuplja fotografije
iz 19.st. iz Kine,Koreje i Japana i autor je nekoliko knjiga i tiskanih kolekcija
starih fotografija.Knjiga nije imala cijenu,pretpostavljao sam da nije mala.
Upitavši djelatnicu za cijenu saznao sam i da je to jedini primjerak knjige
koji imaju.Iako je knjiga prilično skupa,420 kuna,nisam mogao otići a da je
ne kupim...pa sam je kupio.Na nešto više od 300 stranica nalazi se nekoliko
stotina fotografija druge polovice 19.st. i početka 20.st.Osim fotografija,
knjiga sadrži bezbroj podataka o fotografima tog razdoblja,i zapadnjaka i
japanaca,kao i samom vremenu u kojem se našao tadašnji Japan,vremenu
velikih promjena.



gore, Portret Sentara(poznatog i kao Sam Patch),1851.;ovo se smatra prva
fotografija na kojoj se nalazi jedan japanac

Oznake: knjige o Japanu

Ako vas zanima stari Japan i volite ga,posjetite blog:hanzo
Na hanzo blogu možete između ostalog pročitati o ženama samurajima i
ženama samuraja ili o uspredbi spartanaca i samuraja i bezbroj drugih tema.
Topla preporuka.



gore,samuraj Harada Kiichi,Nagasaki,oko 1870.
photo by Ueno Hikoma(1838-1904),jedan od prvih japanskih fotografa

Sei Shonagon (966-1025) je bila dvorska dama koja se proslavila
(ali tek nakon svoje smrti) svojim "Zapisima za uzglavljem"(Makura no
soshi).Knjiga se smatra drugim romanom u svjetskoj povijesti(prvi je
također napisala dama sa dvora u Kyotu) i jedno je od najčitanijih i
najvrijednijih djela japanske književosti uopće.Djelo je nastalo na prijelazu
X u XI st,najstariji sačuvani prijepisi potječu iz vremena petsto godina
kasnije,dok prva tiskana verzija datira iz XVII st.Knjiga sadrži oko 300 kraćih
nepovezanih tekstova vrlo različite tematike,od pglavlja koja samo nabrajaju
imena rijeka ili planina,preko popisa "ugodnih stvari","neugodnih stvari","stvari
koje mrzimo","dosadnih stvari" itd. do tekstova koji opisuju pojedine događaje.
Takva vrsta književnosti zove se Zuihitsu ili "zapisi što slijede kist",jer djeluju
kao doživljeni i neposredno zapisani događaji,dojmovi,razmišljanja i ideje.



Makura no soshi je mozaik blistavih detalja koji ne čine neku cjelinu
niti za tim pretendiraju.Djelo je pisano izvnredno živo,upravo pršti
od duha i duhovitosti,iskreno je i ne skriva spsisateljičine simpatije i
antipatije;često je vrlo pregnatno i izražava ono što želi reći na
lakonski i najbolji mogući način.Nisu pošteđeni ni budistički redovnici
koji su ironizirani i ponekad omalovažavani,ali ne zlobno i pakosno već
ležerno i otvoreno.U popisu "dosadnih stvari" dolaze npr. "Budistička služba
u dane apstinencije" i "Dugi boravak u hramu".



Nekoliko kraćih dijelova Zapisa za uzglavljem:

"stvari koje ozlojeđuju":

Kad smo nekome poslali pjesmu ili uzvratnu pjesmu,pa se nakon što je
otišla domislimo maloj promjeni-možda samo nekoliko znakova-koja bi je
učinilla boljom.
Posebno može ozlojediti ako pismo ode na krivu adresu i bude uručeno
nekome za koga ni u snu ne bismo pomislili da mu pokažemoJoš kad bi
glasnik bez oklijevanja priznao da je pogriješio,pomiirili bi se s time.No on
uvijek počinje raspravljati i pokušava dokazati kako je to učinio onako kako
mu je bilo rečeno.To je ono što je toliko mučno,i da nema uvijek nekog prisutog,
sigurna sam da bih jurnula na njega i udarila ga...

iz "zgodnih stvari":

Lice djeteta sa zubima zaritim u dinju...
Djevojčica koja zabacuje glavom da bi odbacila kosu s očiju kad želi
nešto razgledati...

Iz "veoma mrskih stvari":

Kad je naša vlastita pjesma,za koju smo dopustili da je netko drugi
upotrijebi kao svoju,izabrana za pohvalu.

"Zapisi uz uzglavljem" ne oskudijevaju zapažanjima o dvorskom ljubakanju:

Važno je da ljubavnik zna kako treba izgledati njegov odlazak.Kao prvo,
ne bi trebao biti previše spreman da ustane,već bi trebao tražiti malo maženja:
"Dođi,već je svanulo.Ne želiš valjda da te ovdje nađu..." i tako dalje.
Volimo također da se ponaša na takav način da smo sigurni da je nesretan što
odlazi i da bi ostao duže kad bi samo mogao.

I još nekoliko dijelova iz ove briljantne knjige:

U proljeće,najljepša je zora.Kako se svjetlost rasprostire preko brežuljaka,
obrisi im se oboje laganim crvenilom a nad njima se razastiru uski snopovi
grimiznih oblaka.
Ljeti-noći.Ne samo kad sja mjesec,već i za tamnih noći,dok krijesnice
vrludavo lepršaju amo-tamo - kako je lijepo !
U jesen-večeri,kad blještavo Sunce tone pored rubova brežuljaka a gavrani
lete prema svojim gnijezdima u grupama po tri ili četiri ili dva.A još je ljupkije
jato divljih gusaka svrstanih u niz,poput mrljica na dalekom nebu.Kad zađe
Sunce,srce nam je ganuto šumom vjetra i zrikanjem kukaca.
Zimi-rana jutra.Kako li je lijep snijeg što je noću zapao-no divno je i tlo
prekriveno injem i mrazom.Pa čak i kad nema ni snijega ni mraza,kad je ciča
zima a naša svita hita iz sobe u sobu ,raspirujući vatru i donoseći drveni ugljen,
u kakvom je to lijepom skladu s raspoloženjem godišnjeg doba ! No kako se
približava podne i hladnoća popušta,nitko se više ne brine oko vatre i uskoro ne
preostaje ničeg do li hrpica bijela pepela.





gore,karta Kyota nekad i sad

Sei Shonagon bila je dvorska dama carice Sadako(carica Teishi) u čiju je službu
stupila u svojoj 24.godini.Kad je Sadako 1000. godine,deset godina kasnije umrla,
Shonagon je napustila dvor;legenda kaže da je umrla u poodmakloj dobi
siromašna i sama.



Carica Sadako ili Teishi(976-1000) bila je kćer Michitake Fujiware(953-995),
carevog regenta(990-995),i prva supruga 66.cara Ichijo-a(živio,980-1011;
vladao,986-1011);interesantno je kako je iste godine kada je njen otac postao
regent,ona udana za cara Ichijo-a;njemu je bilo 10 a njoj 14 godina.
Druga žena cara Ichijo-a bila je Shoshi(988-1074),najstarija kći Michinage
Fujiware(966-1027),najmoćnijeg regenta Fujiwara klana i jednog od
najmoćnijih ljudi tog vremena i Rinshi Minamoto(964-1063),Michinagine glavne
supruge i majke šestero privlačne i inteligentne djece-dva sina i četiri kćeri.
Carica Shoshi udala se za cara Ichijo-a u svojoj 13 godini.Bila je majka dva
buduća cara.



gore,Michinaga Fujiwara,najmoćniji čovjek na dvoru početkom X st.



gore,Rinshi Minamoto,majka tri carice



gore,rezidencija Fujiware Michinage

Kada je car Ichijo umro 1011. zamjenio ga je Sanjo(976-1017;
vladao,1011-1017), kojeg su oženili za Kenshi(994-1027),drugu kćer
Fujiware Michinage i Renshi Minamoto.



gore,Dvorana Feniksa hrama Byodo-in koji je dao izgraditi Fujiwara Michinaga;
Byodo-in se nalazi u gradu Uji-ju,koji je danas,praktički,predgrađe Kyota;
fotografija je sa interpleta

---------------------------------------------------------------------------

# izvori za post,Devide,Iz japanske književnosti,Zagreb,1985. i
Liza Dalby,Pripovjest O Murasaki,Split,2003.

Neki redovnik dođe zen učitelju Genshi želeći saznati gdje su vrata
do puta istine:
Čuješ li žubor potoka ?
Da,čujem,odgovori redovnik.
Tamo su vrata,reče Genshu.
---------------------------------------------------------------------------


Hsuan-sha Shih-pei,(jap.Gensha Shibi,835-908),bio je kineski zen učitelj
Hogen zen škole koja se ugasila do kraja 10.st.Učitelj mu je bio Hsueh-feng
I-ts'un(jap.Seppo Gison,822-908),a Gensha je između ostalog bio učitelj Lo-han
Kuei-ch'ena(jap.Rakan Keijin,867-928).Prije nego što je postao učitelj bio je ribar
kao i njegov otac.
---------------------------------------------------------------------------
* ova priča se nalazi na nihonkichigai blogu...ali morao sam je,jednostavno,
stavit i tu...

Svaka čast Ayumi,Namie,Mika i drugim japanskim pjevačicama koje
volimo ali jedna je Rimi Natsukawa.Kraljica.Sorry cure.Gomen nasai.

Shima je otok,a uta je pjesma,dakle otočna pjesma,a Rimi je sa
Okinawe.Ne znam može li se prevesti njeno prezime,ali natsu je
ljeto,a kawa je rijeka.Zato je Kawasaki grad prijatelj naše Rijeke
i ove godine se obilježava okrugla obljetnica prijateljstva ovih dvaju
gradova.

gore,Tanabata matsuri,nekad u prijestolnici Edo(danas Tokyo)
autor Hiroshige(1797-1858)

Tanabata matsuri ili Festival zvijezda širu popularnost u Japanu dobio
je od razdoblja Edo(1600-1868) među narodom,a u njemu većinom uživaju
djeca i mlade žene.Festival potječe iz Kine,a obilježavao se na carskom dvoru
u Kyotu već u Heian razdoblju(794-1185).Festival se zasniva na legendi
koja kaže da u večeri 7. srpnja zvijezda Princeza tkalja(Vega) treba sresti
zvijezdu pastira (Altair) na obali Nebeske rijeke Aamanogawe ili Mlječne staze.



Kći nebeskog kralja,izvanredno vješta u tkanju kraljevske odjeće,zaljubila se
u lijepog patira što je čuvao goveda.Kao nagradu za njen predani rad,otac joj
je dozvolio vjenčanje za pastira.No mladi se par toliko volio da je princeza
zanemarila tkanje a pastir svoje stado.To je razljutilo kralja i on ih je za kaznu
rastavio,prisilivši da pođu na suprotne strane Amanogawe,"nebeske rijeke",
kako Japanci zovu Kumovu slamu(Mliječnu stazu).Princeza je postala zvijezda
Vega,a pastir zvijezda Altair.Samo jednom godišnje,7.srpnja,dozvoljeno im je
da prijeđu Mliječnu stazu i sretnu se - i tada samo ako je lijepo vrijeme,ako je
vedro.Naiđe li kiša,Nebeska rijeka nabuja i postane preširoka da bi ptice mogle
sagraditi most preko kojeg će princeza ili pastir prijeći da taj dan provedu zajedno.
Princeza tkalja postala je zaštitnicom ne samo tkalja i švelja već i svih onih koji
žele unaprijediti svoje umijeće u glazbi,pjesništvu,kaligrafiji...a pastir je zaštitnik
seljaka koji isčekuju dobru žetvu.
Festival se slavi bogato iskićenim stablima bambusa koja se postavljaju ispred kuća;
na grančice se vješaju šareni papiri i ukrasi u pet boja:zelenoj,crvenoj,žutoj,bijeloj
i crnoj.Sutradan se ujutro bambusi nose na rijeku i predaju struji da ih odnese.



U Japanskom gradu Sendai ovaj se festival održava od 6. do 8. kolovoza i jedan je od triju Velikih festivala u sjevernoj pokrajini Tohoku,a svake je godine izuzetno posjećen. Sendai je poznat po ovom događaju jer je tada grad ukrašen dugačkim uskim trakama i dekorativnim loptama od papira. Festival se slavi u velikom veselju: bambusove grane se postavljaju ispred kuće ili ispred vrtnih kapelica, a na njihove grane se vješaju pjesme na ljubavnu temu ili molitve-TANZAKU



...izvor za post,knjiga prof.Devidea,Japan,tradicija i suvremenost,Zagreb,1978.,
str.156;

U Japanu "čitava se obitelj kupa u istoj vodi.Japanci se,naime,najprije sapunaju
od glave do pete tek kad su čisti idu u kadu" punu vode.
"Još se sjećam kako me je za prvog mog boravka u Japanu posjetio jedan pater
i ostao kod mene nekoliko dana.Kad se smračilo,spremio sam po običaju zemlje
kupelj te počastio gosta da se prvi okupa.Kako sam znao da ima jedva mjesec
dana otkako je u Japanu,pomislio sam da će o toj stvari malo znati pa sam mu
htio dati najvažnije upute.No on se ponio kao da sam ga uvrijedio podcjenjujući
njegovo poznavanje običaja zemlje pa mi rekne veoma svečano:

Za ime Božje,uzmite,oče u obzir da sam u jednoj obitelji boravio dva tjedna i da
nisam propustio nijedan dan a da se nisam poslužio furo-m."Tj.japanskom kadom.

Oprostite,uzvratih,nisam znao da imate toliko prakse u tome-i pokazah mu furo.

Prošlo je otprilike četvrt sata kad me on pozove:

Oče Arrupe! Gotov sam.Ako hoćete možete i vi ući.

Ostavih,dakle,pred vratima svoje japanske kućne cipele,koje se ondje dnevno
tisuću puta navlače i svlače,i htjedoh se okupati.No kako li sam se začudio kad
sam opazio da se otac u furu sapunao,kao da je u evropskoj kadi.Nisam više
mogao da suzdržim svoj smijeh.

Jeste li se,oče,za čitavo vrijeme dok ste boravili u onoj obitelji svakog dana služili
furom na taj način ?

Više-manje - da !

I uvijek ste imali vremena da se nasapunate ?

Pa,naravno,uvijek sam imao dovoljno vremena za to.

I niste znali da to Japanci nikad ne čine u furu jer se svi služe vodom ?

To što mu rekoh veoma ga je iznenadilo.Ne mjenjaju vodu ?Govorite li to ozbiljno ?

Sasvim ozbiljno!

Onda sam to baš fino učinio.Prema tome,nisu se dva tjedna kupali zbog mene -
bio je njegov jedini komentar.
Vjerojatno je bilo tako jer japanska uglađenost ne dopušta da se makar i s najfinijim
formulama uljudnosti rekne gostu da je počinio veliku "neuljudnost"(shitsurei).
To je,eto,jedan primjer što se može učiniti kad se ne poznaju običaji neke zemlje."

Pedro Arrupe,"Taj nevjerojatni Japan",Zagreb,1978.,str.22-24;
--------------------------------------------------------------------------------




Otac Pedro Arrupe,vrhovni poglavar Družbe Isusove,podrijetlom Bask,
rođen 1907. u Bilbau(danas Španjolska).Služio u Japanu 27 godina
(1938 - 1965).Samo na japanskom je objavio osam knjiga.U Hiroshimi je
doživio eksploziju bombe,gdje je kao liječnik pomagao nakon iste.
Godine 1965. povučen je iz Japana jer je izabran za 28.nasljednika
sv.Ignacija Loyole.Funkciju je vršio do 1983.Umro je 1991.
--------------------------------------------------------------------------------------
* otac Pedro Arrupe na wikipediji

Oznake: otac Pedro Arrupe

INFO

Autor i crtač : Stan Sakai
Premijera : 1984.
Mjesto i vrijeme radnje : Japan,na prijelazu iz 16.u 17.st.
Oružje : Katana i wakizashi
Prijatelji : Gennosuke (Gen),Tomoe Ame,Katsuichi (Usagijev sensei tj. učitelj)...
Najveći neprijatelj : Lord Hikiji



Usagi Yojimbo ( jap. zec zaštitar ili tjelesni čuvar) imenom Miyamoto Usagi
(očita aluzija na Miyamoto Musashija (1584-1645),najvećeg borca među
samurajima,čovjeka koji navodno nikad nije izgubio dvoboj u cijelom
svom životu;autora knjige Pet prstenova,koja je objavljena i kod nas,
Musashi je začetnik borbe sa dva mača,slikar,kipar,pjesnik...) samuraj je
ronin (samuraj bez gospodara) koji luta Japanom početkom 17.st. (a ne
krajem,kako uporno piše na unutrašnjim koricama knjiga o Usagiyu koje
su izašle na hrvatskom i nekim web portalima).
-----------------------------------------------------------------------------









--------------------------------------------------------------------------------




Autor i crtač Usagi Yojimba je Stan Sakai Amerikanac,podrijetlom Japanac.
Stan živi na Hawajima.Usagi Yojimba počeo je crtati 1981.Isprva je Usagi
imao ljudski izgled,da bi dvije godine kasnije dobio životinjski lik,lik zeca.
Zeca samuraja Sakai objavljuje 1984. u strip magazinu Albedo,zajedno sa
Nilsonom, još jednim Sakaijevim stripom u kojem glavni likovi imaju životinjska
naličja.Godine 1985. Sakai je prešao u izdavačku kuću Fantagraphic Books,
gdje je Usagi izlazio u strip magazinu Critters.Godine 1987. dobio je i vlastitu
seriju (mjesečnik tokom ljeta,a dvomjesečnik ostatak godine).Uskoro je Usagi
postao hit,i zaraza Usagijem se širila svijetom.Lik se počeo masovno iskorištavati
u komercijalne svrhe,na majicama,igračkama,u crtićima,meki i tvrdi uvez stripova,
pa i u coloru.Zatim su napravili computersku igricu,a 1992. u izdanju Mirage
Publishing-a Usagi počinje lutati i svemirskim prostranstvima kao Space Usagi.
Dobili smo SF-Usagija.




Godine 1996. Sakai je ponovo promjenio izdavačku kuću.Ovaj put je to bila
Dark Horse Comics.


----------------------------------------------------------------------------
Spomenućemo i nekoliko likova koje Usagi češće susreće u svojim lutanjima.
To je,prije svih Murakami Gennosuke ili Gen,često Usagijev suputnik koji
nastoji zaraditi na bilo koji način.Također samuraj ronin.







gore,Usagi,Genn i Kitsune-san

Zatim je tu Zato-Ino,slijepi samuraj (vrlo popularni lik u japanskoj modernoj
kulturi, jedan od zadnjih koji se prihvatio Zatoichija je Takeshi Kitano koji ga
glumi u istimenom filmu)



U "flashback" pričama susrećemo Usagijeva učitelja ( jap. sensei) Katsuichi-ja.





Tomoe Ame,osobna zaštitarka gospodareva sina Noriyukija,
žena samuraj klana Geishu


-------------------------------------------------------------------------------------
Usagi Yojimbo strip je koji je osvojio srca čitatelja širom svijeta a nije zaobišao
ni Lijepu Našu.Ljubitelji stripa u Hrvatskoj susreli su se s Usagijem prvi put 90-ih
godina prošlog stoljeća kada su objavljena dva kratka izdanja,da bi od 2001.
krenuo izlazak tvrdoukoričenih knjiga u kojima se nalazilo nekoliko priča.Do sada je
izišlo 7 knjiga,ali je pitanje kako će biti dalje.Budućnost Usagija u Hrvatskoj prilično
je neizvjesna.Na kraju bih se osvrnuo na cijenu stripa koja je prilično visoka,
naručito u usporedbi sa drugim bogatijim tržištima gdje su knjige o Usagiju čak
ponekad duplo jeftinije.Tipično hrvatski.I to je jedina mana stripa o zecu samuraju -
cijena.



-----------------------------------------------------------------------------------

Usagi Yojimbo na interpletu:

Usagi Yojimbo,stripovi
Usagi Yojimbo Dojo
Usagi na wikipediji
usagi na dark horsu

Prije nego što čovjek počne proučavati zen,za njega planine su
planine,a vode su vode.Kad dobije uvid u istinu zena,planine
više nisu planine,ni vode nisu vode.Međutim,kasnije,kad postigne
prosvijetljenje(satori),planine su ponovo planine,a vode su vode.

...često vidim komentare na blogu tipa "ne razumijem zen priče",
i sjetim se riječi učitelja...Kako je teško,a ipak lako razumjeti istinu zena !
Teško,jer razumjeti je,znači ne razumjeti;lako,jer ne razumjeti,znači razumjeti je.

...ako netko zna nekoga,bilo koga,na cijeloj Planeti tko razumije...neka
mi ga pokaže...

"Premda sam frizuru "raspolovljena breskva" nosila niz godina,
nikad mi nije palo na pamet nešto što mi je tek kasnije pojasnio
jedan muškarac.Taj čvor,koji ja zovem "jastučić za pribadače",
oblikuje se omatanjem kose oko komada tkanine.Straga,u prorezu,
tkanina ostaje vidljiva i može biti bilo koje boje,tkanja ili uzorka,ali
u slučaju geishe pripravnice,barem nakon jednog određenog trenutka
u njezinu životu,uvijek je crvena svila.I tako mi je taj mušakarac rekao
jedne večeri:

Većina tih nevinih djevojčica nema pojma koliko je stvarno izazovna ta
frizura "raspolovljena breskva" ! Zamisli da hodaš iza neke mlade geishe
i po glavi ti se motaju svakakve zločeste misli o tome što bi joj sve
volio raditi,a onda ugledaš na njezinoj glavi taj oblik raspolovljene breskve
kroz koji se vidi velika crvena mrlja...Što ti misliš o tome ?

Dakle,ja o tome ništa nisam mislila i to sam mu rekla.

Gdje ti je mašta ! Rekao mi je.

Trenutak kasnije sinulo mi je na što misli i tako sam se zacrvenjela da je on
prasnuo u smijeh."

Arthur Golden,Sjećanja jedne geishe

...o gesihama sam pisao na nihonkichigai.blog.hr,vidi postove od
24.,27. i 28.prosinca 2006.

Miyako,carska prijestolnica

Nakon što je osnovan grad Kyoto(Glavni grad),zvali su ga Miyako ili
Carska prijestolnica,iako mu je službeno ime bilo Heian-kyo ili Grad mira.
Kyoto je bio glavni grad Japana i carska prjestolnica preko 1000 godina,
od 794. do 1868. godine. Grad je osnovao 50.car Kanmu(vladao,
781-806;živio,737-806) 794.godine,čime je počelo Heian razdoblje koje je
trajalo do 1185.godine.Heian razdoblje je poznato po procvatu dvorske
kulture.Treba također reći da je Kyoto ostao tako dugo prijestolnica igrom
slučaja ili okolnosti jer više nije bilo dosta sredstava za gradnju carskih palača
u drugim gradovima kao što je bio slučaj do tada.



gore,50.car Kanmu,jedan od najvažnijih japanskih careva po nekim procjenama;
dolje,karta Kyota,ovu manju možete povećati,ako kliknete na nj;





Kyoto je izgrađen kao pravokutna cjelina površine 160 hektara s vladinim
zgradama u sjevernom dijelu.Izvan gradskih zidina podignute su plemićke
rezidencije,nizovi kuća za puk i dvije velike gradske tržnice.Središtem grada
prolazila je velika avenija,Suzaku Oji protežući se četiri kilometra prema jugu
do glavnih gradskih vrata Rajo(Rajomon).Kroz minula je stoljeća do nas
došao glas o sjaju te avenije:

Blistaju svijetlozelenom bojom,
Blistaju tamnozelenom bojom,
Protežući se u daljinu dokle oko seže,
Bliješte poput dragulja.
O,kako blješte - niske grane
Vrba u Suzaku Ojiju.

Vrata Rajo poznajemo iz maketa i filmske scenografije,a glavnu dvoranu za
primanja palače(Daigokuden) poznajemo zahvaljujući kopiji,svetištu Heian
današnjeg Kyota,sagrađenom krajem 19.st. u čast dolaska na vlast nove
carske kuće Meiji.

Godine 1565. isusovac Luis Frois piše o Kyotu,kad se grad očito počeo širiti od
carske palače na jug:

...išli smo dugačkim ulicama,vrlo ravnim,koje se noću zatvaraju vratima...
U svim tim ulicama žive trgovci i obrtnici koji tkaju i vezu damast i druge
vrste svile,i izrađuju zlatne lepeze i sve druge predmete koji se rabe u
ovoj zemlji.U središtu tih ulica nalazi se hram boga Amide koji je najposjećeniji
u gradu.Čitav dan golemo mnoštvo ljudi dolazi i donosi milodare i moli se kipu,
osobito poslije podne,kad su trgovine zatvorene i ljudi slobodni.

Početkom 17.st.,izvjesni dvorski prevoditelj,Joao Rodrigues pisao je o Kyotu:

...u svakoj se širokoj gradskoj ulici nalazi voda iz izvrsnih izvora ili potoka koji
teku njenom sredinom.Dva puta na dan ulice se metu i prskaju vodom pa su
zato vrlo sviježe i čiste,jer svaki građanin vodi brigu o dijelu ulice ispred svoje
kuće...Kuće koje gledaju na ulicu obično imaju trgovine,urede ili različite obrtničke
radionice;stanovnici žive i primaju goste u unutrašnjem dijelu kuće.Neke su ulice
vrlo dugačke i široke,i na svakoj strani imaju natkrivene prolaze,kojima ljudi
hodaju po kiši ili jakom suncu ili razgledavaju trgovine;u tim ulicama prodaju bale
svile za čitavo kraljevstvo...U Miyaku je zapisano više od 5.000 tkalačkih stanova
na kojima se tkaju razne vrste svile,a gotovo se svi nalaze u jednom okrugu.
...uz ceste koje vode prema gradu postoje ograđeno zemljište s vratima gdje
se održavaju stalne izvedbe drama,komedija,farsa i igrokaza koji prepričavaju
drevne priče pjesamama i melodijama uz pratnju glazbala,čime se zabavljaju
Japanci.Vrata su uvijek zatvorena i ljudi koji ulaze plaćaju ulaz i tako glumci
žive od skupljenog novca jer predstavama prisustvuje velik broj ljudi.
Grad je dobro opskrbljen divljači,planinskim pticama,raznim vrstama svježe
ribe iz rijeka i jezera,morskom ribom,osobiti zimi...Razne rste povrća i voća
mijenjaju se prema godišnjem dobu,a donose se u zoru iz obližnjih mjesta i
s farmi i prodaju se na tržnicama.Uz tržnice gdje se prodaju sve vrste hrane,
ljudi hodaju prodajući razne vrste robe...U čitavom gradu postoji golem broj
krčmi i svratišta koje nude hranu došljacima,a ima mnogo javnih kupatila
koja puhanjem u rog pozivaju ljude na kupanje,jer Japanci se vole kupati.

Godine 1685. grad je udomaćio:

...51 liječnika(raznih specijalnosti)...41 pisca,među kojima pjesnika i poznavatelja
kineske klasične književnosti,16 stručnjaka iz područja slikarstva i kaligrafije,
125 majstora čajne ceremonije,slaganja cvijeća(ikebana),kazališta no,stolnih
igara go i shogi.

Devedesetih godina 17.st. Engelbert Kaempfer koji je došao u Kyoto iz Dejime,
primjetio je da

...je Kyoto veliko skladište svih japanskih proizvoda i roba,i glavni trgovački
grad u Carstvu.Nema kuće u tom velikom gradu u kojoj se nešto ne proizvodi
ili prodaje.Ovdje rafiniraju bakar ,kuju novac,tiskaju knjige,tkaju najbogatije
tkanine sa zlatnim i srebrnim cvjetovima.Najbolje i najrjeđe boje,najljepše
rezbarije,sve vrste glazbala,slika,japanskih ormarića,svakodnevnih predmeta
izrađenih od zlata i drugih kovina,najčešće čelika,kao što su oštri mačevi i drugo
oružje savršene izrade,kao i najskuplje haljine po najnovijoj modi,sve vrste
igračaka,koje miču glavom,i bezbroj drugih predmeta,previše a da ih sve možemo
spomenuti.



gore,satelitska fotografija Kyota



gore,velika torii vrata ispred Heian jingu svetišta



gore,Heian jingu,detalj



gore,Nijo-jo,sakura;dvorac shoguna Tokugawe Ieyasua(1543-1616) u Kyotu



gore i dolje vrt hrama Kinkaku-ji









gore,Zlatni Paviljon zen hrama Kinkaku-ji



gore i dolje,Gion











gore i dolje,Higashioji-dori





gore i dolje,Higashiyama-ku,na kraju ulice vidi se Yasaka pagoda



































gore,Chio-in budistički hram Jodo-shu(škola čiste zemlje),podignut
1234.godine



gore,Higashi-Hongan-ji,hram budističke škole Jodo Shin-shu
(škola istinski čiste zemlje);godine 1602.dao ga je izgraditi 1.shogun
Tokugawa (Edo) razdoblja(1600-1868)Tokugawa Ieyasu(1543-1616);

----------------------------------------------------------------------------

* fotografije by anonimus vulgaris to nihonkichigai,2006/2007.;ako netko
ima volje može pogledati postove o Kyotu na nihonkichigai.blog.hr od
24. i 23. veljače 2007.

** ...neizmjerna pomoć za ovaj post bila je knjiga Conrada Totmana,
Povijest Japana,Zagreb,2003.,str.82/83,245-249;

Goso je rekao:

"Crvenkastožuta krava prolazi kroz prozor.Glava,rogovi i četiri noge
su prošli.Zašto nije i rep ?

Mumonova napomena:Ako se licem potpuno okrenete,otvorite oči i
izrazite presudnu riječ preokreta na toj točki,bićete u stanju da uzvratite
četiri vrste ljubavi kojima ste bili blagoslovljeni,i da pomognete osjećajnim
bićima koja vas slijede u tri oblasti.Ako još niste u stanju da to učinite,
vratite se ovom repu i razmišljajte o njemu,i onda ćete po prvi put shvatiti
nešto bitno.

Mumonova pjesma

Kada prolazi,pada u provaliju;
Kada se vraća,još gore,izgubljena je,
završiće kao salama u mesnici;
Ah,taj maleni rep,
kako je čudna to stvar !
------------------------------------------------------------------------
*38.koan knjige "Prolaz bez vratnica" Mumon Ekaija