Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Proučavanje duhovnih tradicija Istoka može biti iznimno zdravo i korisno.
Sa svoje sam strane mogao uvidjeti, kao rezultat mnogih godina prakticiranja
zena, da kršćanska mistika u svojoj biti uči iste stvari kao i zen. To je bio samo
način, "zaobilaznica", da prošavši kroz Japan, budem sposoban shvatiti i
vrednovati blaga u svojoj kršćanskoj tradiciji.

iz knjige "Val je more" Willigisa Jagera (1925) benediktinskog redovnika,
mističnog teologa, duhovnog učitelja i pisca

Jager je osnivač centra za duhovne puteve Benediktushof u Njemačkoj i gdje živi i
djeluje kao učitelj kontemplacije i zena u linijama Sanbo-Kyodani Lin-chi (Rinzai).
Osnivač je vlastite zen linije "Prazan oblak" te kontemplacijske linije "Oblak neznanja"
koja ima cilj buđenja i obnove kontemplativne kršćanske tradicije Zapada.










# Willigis Jager, Val je more, Mistična duhovnost za moderna vremena
(Carstvo znakova blog)

Oznake: Willigis Jager, benediktinci, zen, put, oblak, knjige

<

...u budističkom učenju nema mjesta trudu.Budite najobičniji.
Ne trudite se da postanete nešto posebno.Praznite crijeva i
mjehur,oblačite se, jedite.Kad se umorite,lezite i spavajte.
Neznalice će vam se smijati,ali će mudri shvatiti.

Oznake: zen

Gdje su strasti snažne,izvori Božanskog
su plitki.




Nemate li štap,uzet ću vam ga.
Imate li ga,dat ću vam ga.




Put zena zahtijeva veliku vjeru,veliku sumnju i
veliku hrabrost.Nijedna prazna glava neće mu se
usuditi doći blizu.




Kada otvorite knjigu prof. Devidea "Zen"(to je ona s žutim
koricama,vidi dolje) dočeka vas slijedeći tekst :

Dok smo mi laici-posjetioci,nakon obuke u zazenu,po
običaju hrama Soji-ji prali hramske zahode,motrio sam
kako taj isti posao radi jedan njegov redovnik;s krpom
u ruci-bez gumenih rukavica-prao je pod i brisao ga od
ostataka prljavštine i mokraće,a četkom je čistio zahodske
školjke od ostataka izmetina.Sve smo to,doduše,radili i
mi,ali bitno drugačije.Čini mi se da je većina nas svrhu
tog posla vidjela u tome da nas pouči poniznosti i
skromnosti.Međutim,s lica i pokreta redovnika vidjelo se
nešto posve drugo:Naime,da on čišćenje zahoda
doživljava kao nešto obično pri čemu nije potrebna
nikakva samodisciplina.Jednostavno,to je posao kao i
svaki drugi.Tome redovniku-čije mi ime nije poznato-
posvećena je ova knjiga.




...na babl blogu možete čitati o razlici pristupa radu
japanaca i hrvata...

-----------------------------------------------------------------------------------
na molbu pojedinih blogera (vidi dolje) stavljam još jedan svoj haiku
pokušaj,mada ne kužim kaj vidite u njima, ja sam samo zaljubljenik u
haiku poeziju,a ne majstor haikua,ne znam ništa o tome...ipak,drago mi
je ako vam se sviđa,pa evo jednog:

proljetna noć
vrisak tramvaja
pozdravlja budne

Oznake: zen

Riko, visoki državni službenik dinastije T'ang (618-907), upita zen učitelja
Nansena (748-843): U davno je doba neki čovjek držao gusku u boci.
Rasla je sve veća i veća dok više nije mogla van iz boce.Čovjek nije htio
razbiti bocu,niti je želio ozlijediti gusku.Kako biste je vi izvadili ?
Majstor Nansen reče:O službeniče ! Riko se smjesta odazva: Da !?
Eto, ona je vani ! Reče Nansen.

Oznake: zen, majstor Nansen

Klanjanje Budhi

Dok je Obaku(u.850,kin.Huang-po) u hramu iskazivao poštovanje Budhi,
priđe mu jedan od učenika i upita ga:

Ako zen kaže da "to" ne tražiš kroz Budhu,ni kroz Dharmu(budističko učenje),
ni kroz Sanghu(budistička zajednica),zašto se klanjaš Budhi,kao da kroz taj
pobožni čin želiš nešto dobiti ?

Ne tražim "to",odgovori Obaku,ni kroz Budhu,ni kroz Dharmu,ni kroz Sanghu.
Samo iskazujem poštovanje Budhi.

Učenik nije bio zadoviljan odgovorom.Progunđa:

Koja je,uostalom,svrha tvog,prividno,pobožnog držanja ?

Obaku mu priljepi šamarčinu,na što učenik vikne: Kako si grub !

Znaš ti gdje si ? viknu Obaku na njega.

Nemam ja vremena tebi za volju raspravljati o značenju grubosti ili nježnosti.
Zatim mu stistne još jedan šamar.

Oznake: zen, Obaku

Istinska nesebična radost je umjetnost koju jedva da itko razumije. Još je teže
shvatiti umjetnost patnje.Čak i oni koji su mnogo propatili u opasnosti su da
promaše ispravni put.Jer,značenje je patnje skriveno i otkriva se jedino onomu
koji zna kako da je prihvati i podnosi.Zen-svećenik pomaže patniku da na ispravan
način podnese svoju patnju.

Kad zen-svećenik koji se brine za nekog patnika ima razloga za bojazan da taj
nije dorastao svojoj patnji,posjećivat će ga opetovano.Ne da bi ga oslobodio
briga što ga zbunjuju,već da bi mu pomogao naći svoje nutarnje ja.Nastojat će
mu omogućiti da se suoči sa svojom patnjom,time što će postati svjesnim punog
opsega i veličine svoje patnje.Pomoći će patniku da uvidi kako se velika patnja
ne nadilazi odbijanjem njezina uočavanja niti time da joj se predaje u očaju.
Upozorit će ga na opasnost koja mu prijeti ako dozvoli da ga tješe ili ako čeka da
vrijeme učini svoje i zaliječi patnju.Spasenje je u tomu da se sudbini da puna privola
smirenim smirenim prihvaćanjem onoga što mu je dano a da se pita zašto je
upravo on izabran da podnosi toliku patnju.Tko god je sposoban podnositi patnju
na takav način,dorast će do veličine svoje patnje i time što će sve više učiti da se
ne obazire na činjenicu da je to njegova patnja,i neće o nju prijanjati.

To neprianjanje pripravlja put ozdravljenju,a ozdravljenje slijedi samo sebe kako
čovjek postaje osjetljivijim za patnju drugih i kako nesebičnije dijeli njihove patnje.
Ova patnja bližnjih posve je različita od sentimentalne simpatije kojoj većina
nas daje maha a koja,lako probuđena i ubrzo rasplinuta,ostaje nedjelotvornom
jer nije dovoljno nesebična.Istinsko suosjećanje koje nije vezano za riječ iskovat
će najblistaviju vezu među ljudskim bićima i svim živim stvorovima.Istinsko se
značenje patnje iskazuje jedino onomu koji je naučio umjetnost suosjećanja.

Ako su uši i oči patnika otvorene tim objašnjenjem o stanju njegove svijesti,uočit
će da ga ni bijeg od stvarnosti ni nijekanje patnje ne može dovesti do neprianjanja.
I ako, prepušten sam sebi,pokaže da se nastoji sjediniti sa svojom sudbinom,
prihvatiti je da bi mogla ispuniti svoje vlastite zakone,tada će svećenik nastaviti
da mu pomaže.Odgovarat će na njegova pitanja ne nudeći ništa osim savjeta i,
naravno, bez prodike.

Jer, njemu se čini da ima nešto mnogo važnije negoli su to riječi.Postepeno će
ušutjeti i konačno će dugo sjediti bez riječi,duboko utonuo u se.A začudo,ona
druga osoba tu šutnju neće doživjeti kao ravnodušnost,kao pustu prazninu
koja više smeta nego što smiruje.To je kao da ta šutnja ima više značenja nego
bi ikad mogao bezbroj riječi. To je kao da je uvučen u polje neke sile odakle svje-
ža snaga struji u nj.Osjeća se prožetim čudnim povjerenjem čak još i onda kada
je njegov posjetilac već davno otišao.I može se dogoditi da se u tim radosnim
trenucima rodi odluka da se pođe putem koji će jadnu i bijednu opstojnost pre-
tvoriti u život sreće.

------------------------------------------------------------------------------------
Autor teksta: Eugen Herrigel (1884-1955); tekst je izišao u knjizi Vladimira Devidea, Zen, Zagreb, 1993., str. 344-345;

Oznake: Eugen Herrigel, zen