Bugenvilija
15.07.2008., utorak
Dobro jutro alergijo!
 Kod nas već danima lijeva kiša kao da smo u podneblju monsuna, a možda i jesmo samo me nitko nije obavijestio. Alergija mi buja kao i trava za košnju u vrtu, gljivice i ostale plemenite i manje takve plijesni veselo luduju po svim kutcima stana i vrta, a da sam baš na njih grozno alergična saznala sam nekidan nakon testova krvi koje sam poduzela nakon jedne burne reakcije u kojoj je sudjelovao i dežurni doktor i konjska inekcija Fenistila u mamutskim količinama, a koja me toliko omamila da sam spavala narednih 12 sati. Eto kako na mene djeluju bezazleni lijekovi. A reakcija je bila nakon jedne akcije širokih razmjera poduzete u našem prenapućenom podrumu tj šupi, gdje ima svega i svačega samo ne onoga što trebaš taj tren, pa sam krenula u preslagivanje po poznatoj metodi - iz šupljega u prazno. Sad su ljetne potrepštine i koferi u prvom planu, a skijaška odijela i gojzerice u pozadini situacije, zajedno sa tonama kartonskih praznih kutija koje se ne smiju nikako baciti jer što će biti kad ćemo se seliti...jelte. E pa nakon toga su mi po nogama počele izbijati crvene krvave fleke i strašno me svrbiti dlanovi i stopala, toliko da sam se čohala kao da imam svrab, buhe i stjenice zajedno, makar ni stjenice ni svrab ne znam kako izgleda, a još manje kako svrbi. Buhe poznajem dobro i predobro još od bivšeg pokojnog psa i ne bi sad o tome. Tada sam pomislila da su mi to popucale kapilare ali su fleke bile prilično neobične boje i po onome što sam našla surfajući internetom i medicinskim priručnicima, nije ličilo na to ali zato sam si našla sijaset bolesti za koje nisam ni znala da ih imam. Tako sam recimo bila sigurna da imam skorbut. Tako je bar tvrdila jedna medicinska stranica gdje su pokazivali jednu nogu skoro istu kao moju sa identičnim flekovima. Znači, riješenje je bilo nadomak. Problem je samo stvarao taj nesnosni svrbež. U obzir su dolazili i rak kože, kuga i kolera, pa i tifus mjestimično. Onda je dragi sve to prekinuo i pozvao kućnu posjetu. Cijela radnja se naravno odvijala u petak navečer kad ni jedan doktor osim bolnice ne radi, a ja se nisam dala u bolnicu zbog tri flekice i nešto nesnosnog svrbeža. Evo, sad znate cijelu tužnu priču. Nije čak kriva ni prašina ni paučina koja se u lijanama spuštala iz svih smjerova i kuteva u šupi (a vlasnici i majstori pletenja istih, milo su me iz kuteva gledali sa svih svojih osmero očiju) nego ta prokleta plijesan na koju sam hiper alergična. Ne trebam vjerojatno uopće spomenuti da se na tu alergiju nadovezala i bronhijalna astma jer kiša pada sad već 10 dana i da mi je nos potpuno i apsolutno zaštopan veći dio dana skup sa svrbeži oko očiju. I to sve kad sam se već poveselila da me ove godine sezona alergija preskočila. A cijelo proljeće i svu onu cvatnju drveća na koju sam godinama bila alergična i koja mi je uvijek predstavljala grozne nus pojave nisam ni osjetila. Bila sam čila kao vjeverica i od bronhijalne astme nije bilo ni a jer sam na kraju zime popila poveću kuru tibetanskih lijekova i nadobudno se nadala da će jedna doza biti dostatna. Sad pijem slijedeću, lijekovi su kasno naručeni, ljenost moja mi se sad odbila o glavu. Slijedeću sezonu si to neću dozvoliti ali činjenica svejedno ostaje da su to lijekovi koji su mi protiv te gadne alergijske boleštine najbolje pomogli. |