Bugenvilija
09.01.2008., srijeda
Zamor materijala
 Pretprošlo ljeto su nam veseli mladići skršili retrovizor na autu parkiran uredno pred malim apartmančićem gdje smo ljetovali. Idiota ima uvijek i svugdje na svijetu jer njihovo je pleme najveće i najrasprostranjenije i vrlo su neovisni o boji kože, rudlavosti kose i jeziku kojim govore. Dakle, nakon vrlo uspješnog ljepljenja retrovizora cianofixom, on je uredno gurao do sad kad se našao još jedan mudrac iz poznatog gore navedenog plemena i ponovo nam ga skršio. Ovaj puta nije pomogao cianofix, vjerojatno jer vani nikako nismo uspjeli dočekati da bude +30, pa se sporo tj. nikako nije uspio osušiti. Dakle, jedini način da ga zadržimo na željenoj poziciji je bilo ljepljenje poznatom srebrnom univerzalnom reparir trakom (ne znam kak se to veli na hrv. i ima li je uopće kod nas za kupiti). Uglavnom, s tom trakom možete bez problema zaljepiti dve nespojive stvari i biti ćete sigurni da će dugo i postojano biti tako spojene. Ne preporuča se vezivati partnera jer bi ga mogli ozlijediti škarama s obzirom da odljepljivanje ne dolazi u obzir (nije iz iskustva  ).Naravno da je jasno kao dobar dan da takav auto ne može proći tehnički pregled, a ne može ga se baš dati na taj isti lijećnički ako je prljav kao Blatnjava Zvijezda (poznata glumica iz ode malom Ježurka Ježiću, Branka Ćopića), a kako je moja hm, krupnija polovica istegnula leđa proteklih dana, pa sad šepesa kao prebijeno pašće, svima je sad jasno ko je bio glavni akter i čistač auta iznutra samo, dakako. Međutim, to možda djeluje kao lak korak ali izvući 4 sica iz auta i sve posaugati pa oprati pjenom za tepihe, nasprejati, izglancati i ispolirati, pa ponovo ubaciti zadnja 4 sica i njih oprati i izribati izgleda na prvi pogled laka i jednostavna stvar ali nije. Posljedice vidim još uvijek, zamor materijala, tj moje tijelo otkazuje poslušnost i želi samo dekicu prek glave i miran meki kutić. Stvarno sam se preforsirala, a sve u želji da se što prije dohvatim doma svog nekadašnjeg i Zagreba mi grada. Nekak sam u speedu zadnjih mjeseci i sve se laćam nekih krupnih zahvata po kući i šire. Tako sam u napadaju euforije pofarbala predsoblje i dječju sobu, sad se spremam na kuhinju jer ova odmazda moljcima ostavila je danak na njoj mnogim poginulim tijelima ali i smeđim flekama. Čisto bojno polje u kojem su moljci izvukli kraći kraj ali i kuhinja je dobila po sebi... Dječja soba je još u preuređenju, dobili su svoj i samo svoj krevet, tako da napokon mogu spavati zajedno, a bez da se uvlače jedan drugome u kinderbet, a i ti kindaći su već ljepljeni drvofixom nebrojno puta i samo sam čekala čas kad će koji od njih završiti na podu. Uglavnom do proljeća želim da sve bude tip top, a onda ako treba se možemo i seliti  Evo još jedna impresija iz onog poznatog ovozimskog najlijepšeg dana...  |