Bugenvilija
27.01.2007., subota
O snjegu do koljena i još koječemu...
|
Nema mi ni traga ni glasa. Zapravo nije ni čudno s obzirom da ne stignem ni poštu dnevno pošteno pročitati. Dawa si je neku noć zaležao vrat i sad je nepokretan i sav bolan, i nadasve zahtjevan pacijent. Braco dođe čim se ja maknem i zavali se na njega dok ovaj urla u bolovima. Bio nam je jučer i doktor u posjeti. Čak ne naš kućni jer je i on zalego kao i kompletno mu osoblje od gripe ili neke slične boleštine, pa smo bili prisiljeni zvati hitnu kućnu posjetu. Da da, bio doktor i pregledao djetešce, a na stol izvadio nešto za što sam prvo mislila da je raritetni tlakomjer iz pretprošlog stoljeća i krivo mi je sad ko cucku što nisam to čudo poslikala. Napisao je recept na sirup protiv bolova i neku mast za vrat, a onda otpakirao tu rebrastu rolu od fine smeđe kože, a unutra - čudo! 100tinjak malih kapsula sa homeopatskim ljekovima. Sve iste boje samo raznih ceduljica u gumenom ovitku da čvrsto stoji. Prekrasno nešto i dugačku staklenu cijevčicu u plastičnoj futroli. Zamolio je da mu donesem veliku staklenu čašu punu vode i u nju usipao sadržaj jedne ampule sa nekom tekućinom i još ponešto globulija iz dvije flašice, izvukao staklenu cjevčicu iz kutije, dobro sve promješao i napomenuo koliko toga koliko tekućine i da to pije dok ne pocuga svu količinu i da će mu od toga već do sutra biti bolje. I bilo je iako je noć bila vatrena, doslovno. Skakala sam svakih 10 minuta tokom cijele noći i spavala u muzičkom intermezzu u trenutcima kad bi i mališa umoran od cvileža i bola zaspao, na dvoiposjedu koji je za sve pogodan osim za spavanje. Sad sam malo izbezumljena i malo jače. U pol 4 ujutro morala sam upaliti crtić jer je Dawa zahtjevao Petersona i Findusa. Mislim da ću taj crtić sanjati još noćima. Sve se to naravno dogodilo baš sad kad je pao prvi snjeg i kad samo braco može van, a ovo malo siroće samo cvili i plače i viće es schneit, es schneit, iako ne pada još od jučer. Vani je debeli minus i prvi se odlično primio. Sad očekujemo nastavak, a ima ga već dobrih 20 cm. Ne moram reći da je tu jednaka havarija kad padne snjeg, kao i u Zagrebu, iz jednostavnog razloga jer sve ralice odu u pomoć na aerodrom, a mi ostanemo sa lopatama u rukama i onim malim traktorčićima koji imaju malu ralicu pa nam počiste samo pješačku stazu i pri tom zatrpaju ulaz u garažu. Tako da sam nekidan jedva izašla iz graže i skup s autom skočila s hupsera koji je jedan takav pametnjaković napravio. Kad sam se vraćala doma, hupser je bil duplo veći jer je susjed otrpaval svoj auto i sve nabacal na prolaz. Jednom riječju, koma. A sad par slika, da ne kažete da nema ničega već danima, pa čak ni slika :))      |