Bugenvilija
25.10.2006., srijeda
San ljetne noći
 Ljeto i dalje luduje nesmanjenom žestinom. Toplina se širi što po danu, što po noći, čisto da mi je prevruće spavati samo sa jorganom punjenim pregriženim čahurama dudova svilca. Da nije počelo lišće žutjeti i crvenjeti, mislila bih da sam još na moru. Dobro, fale i neke neophodne sitnice, kao more na primjer ali nećemo sitničariti i cjepidlačiti. Dovoljno je pogledati u nebo i zaključiti da je to upravo to. Pravo bablje ljeto koje je prebacilo samo sebe preko glave. Obično u ovo vrijeme bude već opakih mrazeva koje zatuku sve cvijeće i ostalo jednogodišnje raslinje ali ovaj puta sve buja kao da će tako zauvijek potrajati. Sjećam se i nekih snjegova u ovaj prošlostni dan, a što se tiče snjegova, ni noćas mi nisu ostali dužni. Sanjala sam da je padao i padao i padao, na ovo moje cvijeće u vrtu i da nije bilo hladno, samo snježno i pahulje su kružile kao u crtićima, velike i svaka drugačija, ma divota jedna. Baš ljepi san. Uživala sam u toj sniježnoj ludoriji i trčala po dvorištu u majici na bretele iz kojih se još nisam skinula jer je naprosto, pretoplo za duge rukave. Razgrtala sam taj snijeg koji se sipao kao da je od piljevine ali puno laganiji i nježniji. Sunce je sjalo i nebo je bilo plavo i iz njega je izviralo to čudo od pahulja, velikih kao mali leptiri i svaka je pahulja kružila za sebe kao da ima elisu u riti. Zaista nesvakidašnji san... |