Bugenvilija
05.10.2006., četvrtak
Pred dan D
 Zadnjih dana ovdje je toplo pretoplo. Puše vjeter uz to, tako da nikome normanom ni nenormalnom nije baš sve po volji. A još uz to mi raste rog na bradi i osjećam u zraku miris krvi. Dal da davim il da koljem, pitanje je sad? Uza sve to je i ona grozna i srcu mrska pretumbacija ljetne garderobe u zimsku koja sa sobom povlači apatično ponašanje, depresiju plitku do duboke i trajne, i gomilu odjeće koja je za baciti jer se samo preslaguje iz šupljega u prazno i tako iz godine u godinu. Ne, neću sad izvlačiti svoje krpice u koje ne stanem već godinama ali se i dalje potiho nadam... već želim na nešto drugo uprijeti prst. Na dvaput godišnje iskaljivanje bijesnila na ukućane i one koji se tu zateknu. Zaista se ne mogu požaliti na svoje cikluse, sve klapa, ja sam vrlo miroljubiva i nježna (šatro) i te dane nitko ni ne primjeti, osim mene dakako, ali to nije važno za priču. Međutim ako se poslože neke više sile onda znam biti gora od najgoreg vulkana u njegove najžešće dane, e baš to se sad potrefilo. Em, je ta promjena gore opisana, sa ljeta u drugu krajnost, onu koju ne volim i najradije bih ju prespavala da ide, nesretnim okolnostima kretenske vremenske prilike, koje nam svima otežavaju život maksimalno. Pa sam recimo tako, neku noć u dva navrata trčala gola na terasu, probuđena nemilosrdnim udarcima nečega po nečemu, a kako je bio mrkli mrak i lijevala je prokleta kiša kao iz kabla na kub, nisam ni vidjela o čemu je riječ dok nije bilo kasno. Naime šta? Tenda se od siline vjetra koji je tukao nemilosrdno sa južne strane, što će reći od Alpa, polako ali sigurno izvlačila, a vjetar ju je pokušao iščupati. Od tamo ti grozni zvuci. Dok sam našla onu dugu kuku za uvlačenje/izvlačenje tende jer smo sirotinja i na vodi kuhamo, pa nemamo električnu, što je možda i sreća jer bi me morti i struja zdrmala, i uspjela ju (kuku) ugurati u malu rupicu visoko u zraku iz kojeg je ljevalo, pa nisam krepanu mačku vidjela, što i nije neko čudo, s obzirom da je vani bio mrak ko u rogu (jebo Baba Rogu... - dobro se rimuje, pa nisam mogla odoljeti ;) i dobro sam ju pritegnula bar po mom shvaćanju dobrog zatezivanja iste... ali... Pitate se sigurno zašto sam trčala dvaput, e pa zato jer prvi put nisam dobro zakačila tu glupu tendu (od tud ono " ali "), pa ju je vjetar nakon nekog vremena ponovo uspio razlabaviti i u jednom nesmotrenom trenutku je samo skliznula i odrolala se skoro do pola. A kako je to ipak veliko jedro, vjetar kakav je puhao, mogao ju je komotno iščupati zajedno sa susjedovim balkonom na kojem je prišarafljena, a to mi nikako nije bilo u interesu... Toliko o fenu. Fen je najgori vjetar pod kapom nebeskom, ni jugo mu nije ravan. Ovaj obara s nogu sve živo što hoda, gmiže ili puzi (ko to puzi uopće osim malih beba? Možda puzavice puze? Ili puževi golači? Ali nisam vidjela ni jednog oborenog...) Ali fen na koji se nadoveže orkanski vjetar je već prava zračna umjetnost. Svi su ludi, ali svi. A da vam ne pričam kako ljudi voze... to zasigurno ne želite ni čuti. Skoro sam ne svojom krivnjom uletjela u škare na 300 metara jednosmjerne ceste. To treba znati. Ne može to bilo tko. Hm, tu moram dodati da sam ja vozila u pravom smjeru... I ne bih znala, da večeras nisam morala u dućkas po sok od jabuka, jer blizanci se doslovno kupaju u njemu... i spazila na nebu nešto jako zanimljivo. Skoro puni mjesec. O da! To je objasnilo i dodatno otežalo cijelokupnu situaciju. Jutros je ljevala prvo kiša do podneva. Onda se okrenulo u samo 2 i pol minute i zasjalo je sunce na debelih 18 stupnjeva da bi za 4 minute bilo u hladu 21. Pa kako da budem normalna, kako? Još me j... i puni mjesec kojeg inače baš volim jer mi ne ometa san i ne maltretira specijalno...osim dvaput na godinu...ako se potrefi...a obično se potrefi. O čemu sam pisala, što sam vam željela reći? Nemam pojma. Možda da je situacija prokleto kompleksna i da me zaobilazite u luku. A i da pazite kaj pišete u komentare jer kad sam u takvom agregatnom stanju ne biram sredstva... ...a htjela sam vam pokazati zapravo neke slike, napravljene pred par dana kod naših Mongolaca, ali vidim da će to čekati neki sretniji trenutak... grrrrr..... Dodatak: Ali sad vidim da sam stavila sliku od prošlog mjeseca (punog) umjesto ovog zgodnog puža, a i za to bih se mogla zamisliti al neću, prenaporno mi je to sad...  ...i za one zaintertesirane: Slijedeći puni mjesec je 7.10.2006 u 5.13 sati... |