Moram se kratko osvrnuti na kaotično stanje u našoj maloj selendri bogu među nogu, tj. u momentalno najposjećenijoj rupetini u Njemačkoj, dapače u Bavarskoj. U Freisingu. Mjestu ugoščavanja slavnog nam zaštitnika ljubitelja male djece i one malo veće. Kaos i opsadno stanje traje već tjedan dana kao da se sam bog spušta na minhenski aerodrom, pa nam zato helikopteri nadlijeću domove u brišućem letu na dvadesetak metara od krovova naših ciganskih potleušica i zaviruju nam doslovno u gaće i tanjure koliko se drsko nisko spuštaju. Čim u dvorištu izvadim kameru svoju malu i bijednu, da uslikam pauke križare ili koju osu na hmelju, eto njih kao gladni duhovi se skupe i zuje mi iznad glave i plaše šestonožne leteće objekte moje pažnje. Isto tako svaki kratki izlet sa dragim mi ljubimcem završava tako da nas prate te nemani što zagorčavaju nam život i danju i noću. Ni jedna slika koju sam napravila ne isključuje bar jednog takvog raznih očinskih boja, a ima i onih klasičnih zeleno bijelih. Nadam se da će samo kratko jer mi ga je već sada sasvim dosta, a i odsustvo karizmatičnosti ga ne čini...
Evo slikice pa se sami uvjerite da ni čičke nisam mogla poslikati u miru, a da u kadru nemam bar dva leteća objekta
Sad to isto samo uvečano da ne mislite da muljam. Dapače, uvečavajući sam otkrila i treći leteći objekt gore desno u uglu
Update:
Papek je pošel ča, evo još par slikica friško pečenih, njegove leteće eskadrile
Sve je to lijepo i krasno ali mislim da su ga malo pretjerali, onako iskreno, malo dosta...
|