Ivek je uspio dobiti koji dan slobodnog, a da mu se ne oduzima od godišnjeg pa su nas Nika i on došli malo obići što i nije neka mudrost ako ti mama posudi auto. Ivek nam je donio na poklon delicije iz svog radnog mjesta. Pravu zahericu i prave torinske profiteroe i to ni više ni manje već punu tepsiju. Planuli su na jen, dva, tri. Uostalom, možete misliti. Sad se vi ziher pitate pa gdje to Ivo radi i što je s njegovom agronomijom ali to je suvišno pitanje, na koje vam iz čiste ljenosti ne želim odgovoriti. A gdje momentalno radi, ću vam reći, pa svi oni koji se zateknu u Beču ili tamo nesretnim spletom okolnosti žive, nek malo navrate na kolače i kavicu, možda dobiju i popust na količinu ;))
Klinci su okinuli na velikog bracu i da ih što manje razdvajam, dok je još Ivek tu, smjestila sam ih nehumano u spavaću sobu, a mužić i ja smo se diskretno povukli u Lukinu bivšu, koja sad glumi radnu. He he. To je višestruka korist. Prvo je, da se malo više druži sa mini braćom, pa onda malo manje humano, da se mi napokon možemo naspavati bez cendranja po noći, a onda zadnje i najvažnije, e da im ne padne štogod nesmotreno na pamet još najmanje 10 godina. Do onda će blizanci već stasat pa mi neće biti toliki bed. A i zaželjet ću se ponovo (možda) male djece. Sumnjam, al nikad se ne zna. Tako da smo se sad trajno preselili na ćorku u drugu sobu i sad svi zajedno mirnije i sretnije provodimo noć. No da, zastranih maksimalno...
Snježina je počela zasipavati na široko već navečer u četvrtak. Nika i Ivo su došli oko podneva, a već poslijepodne ga je bilo nezanemarivo po dvorištu. Padao je muški cijelu noć i slijedeći dan, a i na dalje sporadično. Ni sad nije ništa bolje. Od jučer ga je napadalo još 10 cm, na postojećih 50-60. Što je sve samo ne malo. U nedelju su objavili elementarnu nepogodu prve kategorije. Naravno, ne moram reći da ni avio promet nije tekao normalno, dapače, puno je korektnije reći da nikako nije tekao, bez obzira što su sve ralice iz okolice zajedno sa svim raspoloživim vatrogascima čistili non-stop piste. Eh da mi je bilo bvidjeti taj kaos tamo. No kaos je bio i kod nas zato jer su ralice bile negdje drugdje. Zato se sasvim uredno moglo sanjkati po cesti i ako ste te sreće da imate konja, mogao vas je sasvim slobodno vući po cesti, a da vam pri tom nitko ne trubi.
Sad malo o kolačima i klinčadiji...velikoj i maloj...
Ivo reže tortu
Dawa uspješno puše...čak gore nego vuk iz priče o tri preščića
Dawa plješće kako je prekrasno ugasio svijećice, a da pri tom nije jako popljuvao tortu...
Nyima opasni puhač...
Kako je Ivo lijepo odrezao šnite, baš ko pravi majstor :))
|