Bugenvilija
15.02.2006., srijeda
Nizbrdica
 kuknjava 1. dio Danas definitivno nije moj dan. Ophrvala me neka sitna depresija. Suncu nema ni traga ni glasa, a snjegoviću je ispalo oko. Klinci su i dalje hripljavi i čini mi se da su trebali još koji dan ostati u igraonici. Jučer su se preznojili ludirajući se po kući i cijelu su noć kašljali. Baš sam nesretna, a već im je bilo jako dobro. Meni se muti u glavi i sva sam nekako ko isprebijana. Samo se vućem od kauča do stolice i natrag. Najradije bi se zavukla u brlog i pokrila dekicom po glavi i da me se tako ostavi bar do proljeća. Uvjek mi je najgori taj drugi mjesec, sve preživim ali na njemu zapnem. Moram ulagati jako puno energije da ostanem plivati i da ne tonem i ako me kao sad malo iznevjeri imunitet, ode mi sav trud ivragu. razrada: Nedostaje mi svježe povrće, a sad ima samo neke grozne endivije i glas salate koje zaobilazim u luku. Koromača sam se zaželjela na salatu, sa rigom i naribanom mrkvom. Imam samo mrkve, o tugo. A i ona je mekana i bogtepitaj od kad. Jela bi i mlade koprive na salatu ili kuhanog bljušta ili šparoge ali ove šparogetine koje se sad nude, nemaju ni okusa ni mirisa. Nije to to. Zato je najbolje pokriti se po glavi i prespavati sve te puste želje i probuditi se kad će svega biti. Ponekad mi je zaista žao što nisam puh ili makar vjeverica, pa da prespavam bar ovaj, drugi najgori. Pijem masleni čaj jer me on malo digne i da mi neku aromu plavetnih vrhunaca, pa živnem na par sati, a ne smijem pretjerivati jer od njega ne spavam baš najbolje, kao uostalom od svakog crnog čaja. Ovaj pun mjesec nisam ni osjetila, baš me iznenadio kakao me zaobišao ovaj put. Inače sam luda tri, četiri dana. kuknjava 2. dio Kako sam u danima kad su klinci bili jako loše i cendravi, nosila ih po cijele dane i noći, tako su mi oped nastradala koljena i trbuh, pa me sad ponovo boli i bruh i rez od carskog, koji se već ponašao sasvim dobro. Koljena me bole, a posebno desno, pa moram oprezno sa njim što nije lako jer sam u igri uglavnom na njima i pužem okolo za dječurlijom da sam već dobila devinu kožu. Još samo da mi grbe na leđima narastu i da počnem pljuvati u dalj, pa ću biti kompletna. Bole me i žile po nogama, nadam se da to nema veze sa eventualnom novom serijom tromboze jer ću skočiti sa terase u suprotnom. zaključak: Sad se vidi da je situacija napeta, komatozna i da naginje katastrofi. Zato ako netko vidi proljeće da prolazi, nek ga pošalje meni. Imam mu par stvari za objasniti... |