Bugenvilija
12.03.2005., subota
U zraku je miris prolijeca...
 Upravo puse orkanski vjetar, hm, mozda dopuse prolijece. Inace ga bas ne ljubim jer pred sobom nosi sve od mojih tegla sa cvijecem do krovova i drveca. Poceo je poslije podne zajedno sa temperaturom u plusu. To je nakon 20 dana, prvi put da se digla preko nule. Mislite da je neko cudo od vrucine vani? Cisti promasaj. Vani je punih 3 stupnja ali se sve topi. Jupiii! Makar vidjet cemo da li ce prognozeri pogoditi ili ce nas oped zasipati u ponedeljak. Nada je mala ali postoji. Sutra idemo ha ha, bez djece, malo do Garchen-centra. Nismo bili od proslave Nove godine. Imamo vjezbe mudri. Mudre su pokreti ruku sa ili bez ritualnih predmeta koji se koriste u Sadhanama. Bas se veselim. Uzeti cu kameru i snimiti Rinpochea jer slabo pamtim pokrete i da hoce samo mene nauciti, potrajalo bi to danima. Zablokiram se i ni makac, dok radimo svi zajedno pa ja malo skicam okolo, malo u njega ide ali cim moram sama sva se zbediram. Bas sam truba. Imala sam tako problema i sa katama. Trebalo mi je duplo duze vremena da naucim pojedinu katu nego drugima. Sramota. Osim jednom, dok smo bili na seminaru u Berlinu. Nevjerojatno kako me taj jedan jedini put isla karta. Skuzila sam katu iz prve.  Vjerojatno moram biti skroz opustena, a to mi je tesko ili nemoguce u normalnim uvjetima. Uvijek sam u nekom grcu, sto sam starija manje ali to jos nije to kako bi ja htjela. Kao da nemam dovoljno samopouzdanja pa me trema lovi kod beznacajnih stvari. Lako je otkriti uzrok ali ga je tesko maknuti. Delam na tome godinama, mic po mic. Dok ne domickam. Fali mi to sto nista ne treniram u toj glupoj Bavarskoj zatucanoj sredini, gdje vjezbati znaci ici u teretanu i solarij ili svirati harmoniku, nakon cega se vjezba dizanje "massa" od jedne litre po mogucnosti psenicne mutne, nedovoljno fermentirane pivurine. Jebes takve treninge. Od njih dobijem pivski trbuh i teniski lakat. |