Bugenvilija
03.03.2005., četvrtak
tim
 Ovo besmisleno motanje po kuci i to danima, ma i mjesecima ja ne mogu zivo smisliti. Za sto sluze uredi? Idi, pokupi svoje "krpice" i kidaj mi s ociju. Umorna sam od sebe i samo mi jos ti falis u tom kaosu, kojeg smo zajedno stvorili. Osjecam se ugrozeno, krhko i ranjivo, svakim tvojim pitanjem, potpitanjem ili naprosto frkanjem nosa. Nisam vila ni cudotvorka makar bi zeljela da jesam ali od datog mi prostora ne mogu stvoriti duplu povrsinu. Samo presipavam iz supljega u prazno i obrnuto. I tako danima. Mjesecima. Godinama. Koliko se poznajemo? 15 godina. Covjece kako leti to ludo vrijeme. Kao da je bilo jucer. Ili makar prekjucer. Ponekad se pitam sto radimo zajedno, u zadnje vrijeme sve vise i vise, makar znam sto je tome razlog. Kaos koji ja ne podnosim. Djevica u meni umire u grcevima, dugim i bolnim. Svako zrnce nevidljive prasine vrijedja njezine osjecajcice, svaka krivo okrenuta knjiga, svaki cede koji nije na svom mjestu, ubada ju duboko u srce. Dokle jos, koliko ce jos proteci vode rijekom koliko ce jos proletjeti aviona prije nego se ostvare njene davne zelje. Lavica luduje, vjecno u pokretu vjecno u spidu, vjecno u pretumbacijama i cudnim idejama. Samostalna, nervozna, zivcana, brbljava, lakomislena, brzopleta. Sve navratnanos, sad i odmah. Cim se ideja rodi mora biti sprovedena u djelo, sad odmah, bez odlaganja do sutra. Sutra je novi dan, nove ideje, nove akcije. Ko bi to sve stigao ako se ostavi za sutra. Krivo izmjereno? Ne to nije moguce, nisi razumio sto hocu, ne, ne tako nego ovako. Djevica je mjerila, a ona se ne vara tako lako. Naravno da se nije prevarila i zasto ti ja moram objasnjavati sto hocu kad to ionako ja radim, a ti gledas ili se maknes da ne gledas. Najbolje se makni odmah jer si mi pod nogama vise od blizanaca. Oni se krecu u predvidjenim obrascima, ti se kreces kaoticno, besmisleno, cudno. Kao da su ti noge odvojene od uma i um od nogu. Idi se proseci. Ma i sa autom ako hoces. Alati. Gdje su mi alati, oh, oped je netko uzimao alate bez pitanja i nije ih vratio na mjesto. Moje alate. Lavicine. Ona obozava svakakve alate. Ah jednom kad se docepam prostora, tko ce me dobiti van. A do onda samo presipavanje. Iz vece gomile na manju i obrnuto. Prepustiti cu to djevici. To treba sloziti na sto manju povrsinu i kamuflirati da se ne vidi. Mozda ofarbati maskirnim bojama. Ali glavno da je dobar tim. Dobar timski rad. Bitno je samo dozvoliti svakome da radi ono u cemu je najbolji i tocka. |