| < | travanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
A never-promised rose garden.
Richard Burton's translation of Saadi's "Gulistan"
lolavictrola@yahoo.com
Linkovi
Hidden children
Perlentaucher
Exquisite Corpse
New York Review of Books
The Gramophone
The New Yorker
Gambit Weekly
The Village Voice
The Film Society of Lincoln Center
Live Journal images
Louise Brooks
The Tiger Lillies
How to eat mangoes
How Stuff Works
Humbul Humanities Hub
Mouse development
Lya De Putti
Strange Attractor
Comiclopedia
Tijuana Bibles
Words Without Borders
Le Courrier des Balkans
Minamoto Kitchoan
The Internet Movie Database
Film Noir
La Cinémathčque française
Cuba Solidarity
Agnes
Ateh
Atrios
Baghdad Burning
Bidon
Blind Lemon Jefferson
Boris i Luka
Cannonfire
Cosmic variance
Dan Savage
Daut
Feminist blogs
Filologanoga
Haramlik
James Wolcott
Jimbo
Jordan
Juan Cole
Juliere
Kaseta
Kleeon
Koka
Makedo
Marsal
Moljac
Monoperajanka
Nachtfresser
Nikola
Pharyngula
Pike
Quod scripsi, scripsi
RealClimate
Rozi Slon
Scientific American
Squid
(xvii)
Syria Comment
SyriaPlanet blogs
Širin
Tea Time
Thanatz
Tramtincica
13
Vampir probodeni
Vampir uskrsli
Xiola
Arhiva:
Prvi post
9/11
Happy married people
Gay vjencanja u San Franciscu
Kako otici u Ameriku, postdiplomska verzija, I
Kako otici u Ameriku, II
Kako otici u Kanadu
Biologija zene i seksa
Moja muzika
Zeno, STOJ!
Kerry vs. Bush u Isuslandu
Bloomsbury
Delia Elena San Marco
Je li cool biti gay?
PFLAG
Hodoljublja
Women in science, Pakistan
Bellocq
”Heather ima dvije mame”
Nacisti i Crkva
Sovjetske slikovnice
Jan Morris
Fuge i lutanja
On bullshit
Prava homoseksualaca sirom svijeta
Genitalno sakacenje zena
O klitorisu
Deset dana u Havani
G*U*L*I*S*T*A*N
 Ironican kontrast: s jedne strane arhaicni gigantizam, s druge sadasnje propadanje--i mozda buduci nestanak?Prema projekcijama UNa, rusko stanovnistvo past ce sa 146 milijuna u 2000oj na 104 milijuna 2050e; sa seste na sedamnaestu svjetsku poziciju. Razvode se tri od cetiri braka. Porodjaji su pali od 2.19 po zeni u 1986 na 1.17 u 1999oj. Stopa smrtnosti visa je od nataliteta, 160 smrti na 100 porodjaja. Ljudi umiru ranije i bolesniji su od svojih djedova u 1960oj. Stopa smrtnosti porasla je za 40%, a zivotni vijek Rusa pao je ispod indijskog na bangladeski nivo, najvise zahvaljujuci potpunom rasulu zdravstva. Rusija je, opcenito, bolesna, deprimirana, pijana, i ocajnicki siromasna--ali ima i ona svoju saku mladih lavova i zlatnih sinova, koji ce jos bar svoj vijek provesti plutajuci na petrodolarima. |
"Majka Rusija", Volgograd
- 20:42 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
Pogolema... Trebalo je ovo sacuvati za Vampirov blog... :) |
New Orleans: "Uglesich's" se zatvara
- 17:43 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
 Aaaaaah, neeeee! Pisala sam ranije o ovom legendarnom restoranu u New Orleansu, a sad... NIKAD VISE?! Vlasnici su ostarili, djeca im ne zele u posao...A Lunchtime Institution Set to Overstuff Its Last Po' Boy SAM UGLESICH grew up among mariners and fishermen off the coast of Croatia on rocky Dugi Otok, whose name means "long island," surrounded by the azure waters of the Adriatic. Twice he set out for the United States. The first time, he jumped ship in New York, but was caught and sent home. The second time, he made his break in New Orleans, then as now a more permissive city, and got away with it. Naturally enough, he opened a seafood restaurant in his adopted city, specializing in the local shrimp, soft-shell crabs, lake trout and oysters. The year was 1924, the place South Rampart Street; Louis Armstrong had played gigs a few doors away. Three years later, he moved to a modest frame cottage on Baronne Street. There, as the neighborhood around them crumbled, he and his son, Anthony, along with Anthony's wife, Gail, gradually built a reputation of legendary proportions. Grander establishments like Galatoire's, Commander's Palace and Antoine's loomed larger in the guidebooks, but the exacting standards of little Uglesich's (pronounced YOU-gull-sitch's) - everything bracingly fresh from lake and gulf and bayou, nothing frozen or imported, and absolutely no shortcuts - generated greater buzz. Without benefit of advertising, word of Uglesich's big, tan, glistening oysters, its sweet, plump crawfish balls, its searing shrimp Uggie and its overstuffed yet feather-light po' boys spread across the city and then across the country. It mattered not to most people that it took no credit cards and served neither dessert nor coffee. Five days a week, 11 months a year, lines have formed outside the ramshackle building, which displays a sign from the long-defunct Jax Brewery in one window. On Good Friday this year, customers began arriving at 9 in the morning, even though the restaurant does not open for lunch, the only meal it serves, until 10:30. Soon there were more than 200 people in line, and the sun was setting as the last of the day's 400-odd clients were being served. All this with just 10 tables inside and 6 on the sidewalk outside. |
U kojem organu prebiva ljudska cast?
- 21:12 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
(Moram se pohvaliti: student mi je dobio jednu specijalnu veliku stipendiju, daje ih se samo 70 u cijeloj Kanadi, a nasa institucija nije dobila jednu od 1990e. Sada je zbrinut--i to dobro, triput vise od obicnog postdiplomskog stipendista--za tri godine! Bravo, Rafael!) Jos jedan eksperiment i danas sam gotova... Mislim o komentaru Sedanajstice, o tome kako na FGM reagiraju udruzenja za ljudska prava. Pa, kakav je stav opcenito vidi se po pisanju Amnestyja. No, osuda nije jednostavna ni u praksi ni u teoriji, jer ima onih koji brane FGM kao "obiljezje kulture", "stvar tradicije"... Interesantno je koliko se tih "nedodirljivih" tradicionalnih obicaja svodi na razne oblike mucenja i potlacivanja zena. Recimo, takozvana "ubijanja iz casti", honor killings, prosirena medju islamskim fundamentalistima, ali prisutna i u neislamskim kulturama, npr. u hinduizmu. O kojoj se casti radi? Pa, o onoj koja obitava u picki, preciznije u integralnom himenu. Pritom nije bitno je li zena spavala s nekim svojevoljno ili je bila silovana--obescascena je (to jest, njena familija) i ima mreti. Svi ovi vidovi seksistickog nasilja posljedica su opceg kulturnog zenomrstva. Kad kazem "opci", doista to i mislim: na svijetu nema zemlje bez nekog vida zenomrstva, nekog fenomena koji reflektira to uvjerenje o zenskoj inferiornosti i muskoj superiornosti. Pod zenomrstvom, nota bene, ne podrazumijeva se neka sitna privatna mrznja, onako kako Mate mrzi Stipu, ili uopce nekakva strast, vec stav po kojem je zena manje vrijedno bice i sve sto iz toga stava proizlazi. A podrazumijeva se--ali je bitno naglasiti, zbog karikiranja i zlonamjernosti koje prate ove diskusije--da zenomrstvo ne podrzavaju i ne odrzavaju samo muskarci, vec kompletno drustvo, dakle i vecina zena. U Turskoj je nedavno neka anketa pokazala da vise od cetvrtine ispitanih zena smatra da ih muz ima pravo prebiti kad su "neposlusne". Jos dok sam ja isla u srednju skolu nije bilo neobicno cuti curu kako se hvali time sto ju je momak "izlema". FGM izvode zene, a dala sam i par citata od njegovih zenskih zagovornika. U nasem zenomrzackom drustvu zene ne infibuliraju, ali opet postoji strogi kodeks "zenskog" ponasanja, izgleda, misljenja od kojih zena (koja se usudi) odstupa po veliku cijenu. Ako nema muza, oca ili brata koji ce je maltretirati zbog tog odstupanja, svaki prolaznik i poznanik moze preuzeti na sebe ulogu kontrolora, kriticara i suca. A znacajno je i ovo: najzenomrzackija drustva su i najhomofobnija. Sasvim logicno, jer nema goreg zlocina u patrijarhalnom drustvu nego odbaciti kodificirane spolne uloge. To ugrozava status muzjaka--boga oca, bogom danog da vlada svijetom, ili bar svojom prcijom. |
O klitorisu
- 16:29 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Interesantna stvar: taj izvjestaj Amnesty International o FGM koji sam jucer linkala citira i jednu studiju po kojoj obrezane zene u velikoj vecini kazu da ipak dozivljavaju orgazme (nekih 90% u toj studiji). Ovo naizgled proturjeci seksoloskom iskustvu po kojem vecina zena dozivljava orgazam uz ili samo uz nadrazivanje klitorisa. Ali, pitam se da li je ispravno reci da infibulacija ikad "potpuno" odstranjuje klitoris... Naime, kako anatomi vec dugo znaju--a medijski se rasculo nakon jedne australijske studije iz 1998e--klitoris izgleda puno drugacije od klasicne predstave onog vanjskog dijela s "kapicom". Ispostavlja se da je klitoris organ veci od penisa, otprilike leptirastog oblika, samo sto je najvecim dijelom "sakriven"--ono sto se vidi, drska i glava klitorisa, bila bi "glava leptira". Evo zakljucka clanka iz 1998, u Journal of Urology: A dissection based study of female cadavers suggests that current anatomy texts do not accurately display female perineal anatomy. Cadaveric dissection has facilitated an increased understanding of the gross anatomy of the urethra and surrounding erectile tissue as well as its neurovascular supply. We found the clitoris to be intimately related to the perineal urethra and more extensive than typical diagrams indicate. The bulbs of the vestibule appear to be inappropriately named because of their constant relationship to the urethra and clitoris, and we recommend they be referred to as the bulbs of the clitoris. Na ovoj slici, klitoris je obojan tamnije, i iz nje se vidi da onaj "klasicni" prikaz reducira organ:  Ukoliko dijagram nestane, na ovom je linku, pod rubrikom: Underlying structures of the vulva. |
Moolaadé
- 17:36 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
 Nisam planirala gledati ovaj film jer je nasilje nad zenama nesto o cemu mrzim i misliti. Isto onakvu visceralnu, nepodnosljivu, refleksnu fobiju kakvu drugi osjecaju pred paucima i zmijama, ja osjecam pred temama silovanja i sistematskog tlacenja slabijih. A od teme ovog filma--zenskog genitalnog sakacenja (FGM, female genital mutilation)--srce zastajkuje i kad se o njoj samo cita. No, prosle srijede, dok sam stajala u redu za "La Boheme" (1926, Lillian Gish, John Gilbert), prisao mi je nepoznati covjek i ponudio kartu za "Moolaade", inace rasprodan, i ja je uzeh. Ousmane Sembene je slavan, i na osnovu samo ovog filma (nazalost, uopce ne poznajem africki film), razumijem superlative kojim ga opisuju. Prica: cetiri curice pobjegnu s obreda sakacenja i zatraze azil kod zene, Colle Ardo, koja nije dozvolila da obrezu njenu sada adolescentnu kcer. Colle im pruza svetu zastitu, moolaadé, i tako ulazi u sukob sa zajednicom--prije svega s muskarcima i svojim muzem. Scene iz filma Genitalno sakacenje zena, tzv. "zensko obrezivanje", rasprostranjeno je u Africi i ponegdje na Srednjem Istoku, te medju useljenicima u Evropi i drugdje. Postoji nekoliko varijacija, a najgora je infibulacija. Sa sajta Amnesty International o FGM: Procedura obuhvaca klitoridektomiju (potpuno ili djelomicno odstranjivanje klitorisa), izrezivanje (potpuno ili djelomicno odstranjivanje labia minora, malih usana), i odrezivanje labia majora, velikih (vanjskih) usana, cime se stvaraju izranjavljene povrsine koje se onda zasivaju preko vaginalnog otvora i zalijecuju iznad njega. Ostavlja se mala rupica kroz koju istice mokraca i menstrualna krv. Nekonvencionalni oblici infibulacije odstranjuju manje tkiva i ostavljaju veci otvor. Velika vecina--85%--ovih obrezivanja u Africi sastoje se u klitoridektomiji i izrezivanju. 135 milijuna zena je osakaceno na ovaj nacin, 6000 dnevno. Procedura se najcesce izvodi izmedju 4 i 8 godine, no izvodi se i na novorodjencadi i adolescentima. Ponekad je dio inicijacijskih obreda. Najcesce se izvodi bez ikakve anestezije, nozem, komadom stakla, skarama, poklopcem konzerve. Posljedice su enormne, fizicke i psihicke. Prva je moguca smrt. Zatim, kronicne infekcije, cesta krvarenja, apscesi, benigni tumori, stalna neugoda, jaka bol, oboljenja bubrega, infekcije urinarnog i reproduktivnog trakta, neplodnost, keloidi, ciste... Da bi uopce doslo do snosaja, mnoge obrezane zene moraju opet biti rezane, da bi se prosirio taj mali otvor koji ostavlja prva operacija. Obrezane zene opet se rezu kad moraju roditi. Nakon poroda, cesto ih infibuliraju nanovo--da bi bile prijatno uske za svoje muzeve. Psihicke efekte je teze ocijeniti. Cini se da trauma infibulacije i ponavljanih rezanja doprinose "mirnom", "pitomom" karakteru koji je na cijeni u zena. Ironicno je da neobrezana zena moze patiti psiholoski u svom okruzenju jer je "razlicita". Jedna Egipcanka kaze: "Mi smo obrezane i inzistiramo na obrezivanju nasih kceri tako da ne moze doci do brkanja muskaraca i zena... Neobrezanu zenu njen muz ismijava, zovuci je 'ti s klitorisom'. Ljudi kazu da je ona kao muskarac." Gdja. Njeri, zagovornica genitalnog sakacenja iz Kenije: "Obrezivanje zenu prociscuje, potpomaze djevicanstvo i cednost i cuva mlade djevojke od seksualne frustracije tako sto umrtvljuje njihov seksualni apetit." |
Od Hitlerjugend do Vatikana mala je udaljenost
- 21:10 - Komentari (18) - Isprintaj - #
- 21:10 - Komentari (18) - Isprintaj - #
Over the rainbow
- 19:24 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Link: HOMOSEKSUALNA PRAVA SIROM SVIJETA: SLOBODA, BRAK, USVAJANJE Jako zanimljivo. Nisam znala da je u Hrvatskoj zakonska dob pristanka na seks--ciglih 14 godina! Slovenci su, jasno, najtolerantniji. Bosancima kvari ugled seljacka Republika Srpska, koja musku homoseksualnost kriminalizira i kaznjava do godine dana zatvora--najgori stav u ex-YU. U EU, najkonzervativnija je Austrija. Izrael ima vrlo liberalan stav. Jordan je jedina arapska zemlja koja ne kriminalizira homoseksualnost. A Holandija je civilizacijski ideal: ZAKONI: 1. Nema zakona o sodomiji, dob seksualnog pristanka je za sve 16 godina, seks izmedju odrasle osobe i mlade osobe u dobi izmedju 12 i 16 godina je dozvoljen, samo ako mlada osoba na to pristaje, a moze se sudski goniti samo ako tuzi mlada osoba ili njeni roditelji. Ostaje otvoreno pitanje da li bi javni tuzilac gonio slucaj u kojem je mlada osoba pristala, a njeni roditelji podnijeli tuzbu. 2. Postoji drzavni zakon o pravima homoseksualaca koji zabranjuje neke vidove anti-gay diskriminacije, ukljucujuci na poslu, stanovanju, medicinskoj pomoci i pristupu dobrima i sluzbama. 3. Dozvoljava homoseksualnost u vojsci. Holandski zakon dozvoljava clanovima oruzanih snaga da udju u konsenzualne homoseksualne odnose izvan sluzbe i vojnih terena, bilo da se radi o civilu ili clanu vojnih sluzbi bilo kog ranga. 4. Kraljevska holandska zracna snaga zahtjeva od svakog clana da prodje kroz inovativni program kojim se dize svijest o gaysima u zracnim snagama. Holandska vojska, cini se, ima najvisu svijest o homoseksualcima na svijetu, premda armija i mornarica nemaju iste programe. 5. Dozvoljava stranim partnerima svojih homoseksualnih gradjana prava stanovanja. 6. Dozvoljava homoseksualcima usvajanje djece. 7. Dozvoljava istospolnim parovima da se vjencaju, dajuci im potpuni paritet sa heteroseksualnim parovima. Istospolni parovi mogu se vjencati u gradskoj vijecnici i usvojiti holandsku djecu. Mogu se i razvesti kroz sudski sistem, kao heteroseksualci. SUD:1. Sudovi su ustvrdili da ustav zabranjuje anti-gay diskriminaciju. |
"Zivi je svijet kontinuum u svim svojim aspektima..."--A. C. Kinsey
- 17:08 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
 Od pocetka godine vidjela sam 57 filmova--i to samo dva van Kinoteke. Posljednji je bio "Kinsey", o Alfredu Kinseyu, piscu slavnih pionirskih studija o ljudskoj seksualnosti i stvaratelju Kinsey ljestvice seksualnosti: nesto o cemu znaju i oni koji o doktoru ne znaju nista. A Dr. Kinsey nije bio lijecnik, ni psiholog, kao sto bi se dalo zamisliti, vec--zoolog, i to entomolog, koji je u seksologiju upao vise-manje slucajno, kada je 1938-e bio zamoljen da odrzi predbracni kurs za mlade parove. Tako je otkrio da je seks nepoznati kontinent. Za silno zanimljivi, trilerski napeti nastavak :), pogledajte vrlo poucni film iz 2004. Liam Neeson glumi Kinseya, Laura Linney njegovu suprugu. I... sto se mene tice, rekla bih da sam danas Kinseyeva cetvorka... 4- Predominantly homosexual, but more than incidentally heterosexual |
|
Danas sam se cula s jednom prijateljicom iz New Yorka, nakon duze stanke (moja krivica...) Krasne novosti--njena zena, Susanna, ocekuje u maju bebu! Pokusavale su vise od godinu dana, umjetnom oplodnjom, sto ih je i kostalo, ali one to mogu priustiti. Interesantno je da je Susanni preko 40 godina, 42, mislim... Kad mi je Mel prvo rekla da "pokusavaju zatrudniti", brzopleto sam zakljucila da je u pitanju Mel. Ali, ne, i bas mi je drago. Mel je godinu dana starija od mene, neurolog na Columbiji, specijalist za epilepsiju. Srele smo se kad sam preuzimala neke mozdane uzorke i brzo se sprijateljile. Ona je upravo prolazila kroz jako tezak period, bila je raskinula s partnericom od 8 godina, takodjer lijecnicom. Zivjele su u Melinom divnom stanu na Upper West Sideu, deset puta vecem od moje "kutije za cipele". Raskid je bio bas ruzan--iznenadan, traumatican; Mel se jedne zore vratila sa dezurstva ranije i zatekla Lisu s drugom, ta afera je isla 6 mjeseci, iskoristavajuci Melina dezurstva! Mel je bila van sebe, ali ni jednog trena nije posustala u poslu, bas je u to doba dobila i profesuru na Columbiji (bilo joj je 32!) i prvi veliki grant od NIHa, oko 500 000 dolara. Svidjala sam joj se, a i ona meni, donekle, ali premda sam u tom periodu (nakratko, doduse) bila single, nisam se zeljela upustati u vezu s nekim tako svjeze ranjenim. Osim toga, njen zivot njujorske patricijke bio je predefiniran za moj ukus, nametao je odredjen okvir vec u startu: njeno drustvo, njen stan, njen novac... Otisla je na odmor u Englesku, a ja sam srela Noru, i kad se vratila nastavile smo s prijateljstvom. Zanimljivo je kako se spojila sa Susannom koju je znala dosta godina, a da nikad nisu bile ni narocito prisne prijateljice. Susanna je naime imala reputaciju opasnog Casanove; i ona je vrlo privlacna, uspjesna osoba, funkcioner u gradskoj upravi, magistarka matematike, violinistica (nastupala je i na maloj sceni Carnegie Halla), karatist (Mel, opet, igra tenis za reprezentaciju grada) i instruktorica latinskih plesova. Tako im je veza i pocela, Mel se upisala na kurs, a tango je ucinio svoje... :) Sjecam se jedne vecere na koju sam ih pozvala, bila mi je u posjeti prijateljica iz San Dijega, nakon jela napravile smo malo prostora u mom kavezu, a Mel i Susanna su zaplesale uz Maldita noche. Vjencale su se u Californiji, odakle je Susanna, uz prisutnost obje obitelji i prijatelja, preko 100 osoba. Kupile su kucu u Brooklynu. |
  David Warren Carter and Robert DuVernet Parker were married yesterday in Cambridge, Mass. The Rev. Dr. Duncan D. Newcomer, a Congregational minister, officiated at the home of Mr. Carter's mother, Shirley C. Brewer. Mr. Carter is 55. He is an architect in private practice in New Haven. He graduated from Oberlin College and received a master's degree in architecture from Yale. Mr. Parker, 54, is the director of ACES Educational Center for the Arts, a magnet high school in New Haven offering programs in the visual, performing and literary arts. He graduated from Southern Connecticut State University and received a master's degree in art and literature from Wesleyan University. Mr. Carter and Mr. Parker met in the summer of 1986 at a dinner party. The host, Mr. Carter said, was "doing a little matchmaking," and thought he and Mr. Parker would get along because they were roughly the same age, were both recently divorced and were both fathers - Mr. Parker has a son and Mr. Carter a daughter, both 7 at the time. Who asked whom out on their first official date is now forgotten, but both men clearly remember what they found so attractive about the other. "I thought David was handsome, intelligent and sure of what was important to him, for instance, career and public service of some sort," Mr. Parker said. "I also liked the fact that it was important to him to do something creative. He was a potter before he became an architect." Mr. Carter said: "Although we grew up in different parts of the country, we seemed to have similar relationships with our families. That is, there were no big issues." Four months after being introduced, Mr. Parker and Mr. Carter decided to get serious. Mr. Carter had been living with a roommate in a house in New Haven. When the roommate moved out, Mr. Carter asked if Mr. Parker would like to move in. "It was clear that our lives could accommodate what was important to both of us," Mr. Carter said. "We enhanced each other and made room for one another." Another important part of the equation was their children. Because Mr. Carter and Mr. Parker both shared custody with their former wives, it was important that the children get along. "It was kind of a risk to bring our kids together," Mr. Parker said. "When you've changed their living status relatively recently, it can be nerve-racking to change their lives again. So we carefully went through the steps of introducing them. We would go on hikes together, go to the local playgrounds together and do other kid-friendly things. They got along just fine, and we were on our way to creating our blended family." |
The Night of the Hunter
- 17:27 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
Fantastican film! Jeziv, otkacen, briljantan! Tko je znao da je Robert Mitchum tako dobro... pjevao? Bozji covjek Harry Powell, s tetovazama "HATE" na lijevoj i "LOVE" na desnoj saci, jezdi zemljom i ubija udovice pri parama...  Harry Powell's sword  |
On bullshit
- 21:05 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
 Jako dobra mala knjiga (sezdesetak strana) o necemu kod nas sveprisutnom, ali sto... ne znam prevesti. "Sranje" to nije. "Baljezganje", blizu, ali opet nije. Neka kombinacija? Balegarenje? Da probamo konceptualno: autor razlikuje "bullshit" od lazi i prevara kao nesto prvenstveno oznaceno potpunim nemarom prema autenticnosti, prema iskrenosti. Bullshit je duhom najblizi obmani. Bullshit prikriva i iskrivljuje ne toliko neko faktualno stanje (kao laz), vec stav, misljenje bullshittera.Reklame su sjajan primjer bullshita. Svaka propaganda, ukljucujuci politicku, jasno, jeste bullshit. Bullshit je najlakse naprosto presjeci, kao Gordijski cvor. Bullshittere prepoznajete po tonu neproporcionalnom znanju i ekspertizi: najcesce nemaju POJMA o cemu pisu--ali zato pisu agresivno, s puno energije i uvjerenja. Ozbiljna diskusija bazirana na cinjenicama i intelektualnom naporu, ne zanima ih. Bullshitter samo izbacuje svoju "poruku", koja je ponekad bullshit iz pete ili desete ruke... Oooooprez! Pazite kuda gazite. |
Fuge i lutanja
- 18:33 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
 Pita Agnes kako je zivjeti seleci se. Nemirno. Nekima pase, nekima ne pase, nekima je jednom pasalo, ali im s godinama bude teze... vec sam jednom opisala djetinjstvo i kako me ono kondicioniralo na stalne promjene, ali svakako se ne radi samo o vanjskim okolnostima, vec i mojim potrebama. Prije svega za velikim, sarenim, raznolikim, mnogojezicnim svijetom.John Cale na "Songs for Drella", albumu posvecenom Andyju Warholu ima stih: Cemu sluzi mali grad? Sluzi tome da se iz njega pobjegne. Meni je moj Split bio premali, preuzak, presirov i presurov, prekrut i preokrutan. Moralo se ici... Vec sam pisala i koliko volim hodati, koje je neko mikro-preseljenje u mikro-periodu. Interesantno je da je u 19om stoljecu zabiljezena prava epidemija kompulzivnih odlazaka i pjesacenja. Ljudi bi izasli "po cigarete" i vratili se deset godina kasnije, ili nikad. Neki francuski postolar je iznenada svake godine nestajao po nekoliko mjeseci i pjesacio po cijeloj zemlji. U psihologiji, "fuga" oznacava najcesce amnezijsku epizodu tokom koje pacijent moze otici stotinama kilometara daleko, pa cak i preuzeti novi identitet. I tako--lastavice sele za suncem, a ljudi da bi sebe pronasli... ili izgubili. |
Bruka i sramota
- 17:28 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Poruka svih analiza stanja katolicke crkve jeste: katolicizam ce se modernizirati ili ga nece biti. U medjuvremenu, jos jedna pljuska americkim katolicima (zapravo svim savjesnim ljudima): kardinal Bernard Law koji je prije dvije godine bio prisiljen odstupiti "u sramoti" (in disgrace) s polozaja nadbiskupa Bostona, zbog zataskavanja i zanemarivanja seksualnih skandala u crkvi, jedan je od devet prelata koji vode mise za pokojnog papu. Cardinal Law, Ousted in U.S. Scandal, Is Given a Role in Rites Nakon sto je smijenjen u Bostonu, kardinal Law dobio je veliki stan u Rimu i postavljen na prestizno, premda pocasno mjesto glavnog svecenika bazilike St. Marije Maggiore. Dozvolivsi kardinalu Lawu da bude u centru paznje u trenu kada crkva zali za Ivanom Pavlom II, kardinali su podsjetili americke katolike (kojih, usput budi receno, ima 67 milijuna) na to da je njihova nabolnija epizoda u Vatikanu prosla gotovo nezapazeno. U Bostonu, vise od 600 ljudi je istupilo s optuzbama o seksualnim napadima nekolicine svecenika, kroz vise decenija. Crkva je dosad platila 90 milijuna dolara odstete. Bernie McDaid, jedan od pedesetorice koji su optuzili svecenika Josepha Birminghama da ih je seksualno napastvovao, rekao je da su on i ostali bili "razbjesnjeni" kada su culi za isticanje kardinala Lawa u papinom pogrebu i mijeni. "Nikad nije izgubio moc, premda je dao ostavku u Bostonu", rekao je g. McDaid. "U svakoj drugoj korporaciji, s gubitkom ranga i odlaskom izgubili biste ovlasti i titule." No, "ovdje je u Rimu jednako mocan kao prije". |
|
Ovi linkovi su ideja s bloga Ateh plese. Gdje zivim sad Gdje sam zivjela prije Pa jos prije... |
Cijena nepogresivosti
- 20:11 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
Ovo je moj (malo skracen) prijevod clanka koji je irski povjesnicar Thomas Cahill jucer objavio u New York Timesu, s istim zakljuckom kao sto je onaj njemackog teologa Künga kojeg sam dala prije par dana. Original na ovom linku, dok radi: The Price of Infallibility S medijima prepunim hvalama neporecivoj velicini pape Ivana Pavla II, nije li vrijeme zapitati se kojoj je tradiciji pripadao? Oni kojima je povijest krscanstva strana mogli bi suditi da je ovo cudno pitanje. Pa, mogli bi odgovoriti, pripadao je katolickoj tradiciji, naravno. No, ne postoji jedna jedina katolicka tradicija; postoje katolicke tradicije, u rasponu od dobrovoljnog siromastva Sv. Franje Asiskog do beskrajne pohlepe avinjonskih papa, od srdacne tolerancije raznolikosti pape Grgura Velikog u sestom stoljecu do egomanijakalnog uobrazenja pape Pija IX u 19om stoljecu, od tajnosti i spletkarenja Opus Dei do otvorenosti i humane sluzbe Zajednice Sv. Egidija. Kroz svoju 2000-ljetnu povijest rimski katolicizam bio je plodno polje za ogromni izbor papinskih tradicija. Usprkos svom izboru imena, Ivan Pavao II imao je malo zajednickog sa svojim najblizim prethodnicima. Ivan Pavao I trajao je malo vise od mjesec dana, no u tom periodu smo upoznali tipicnog Talijana umjerenjackih tendencija, nekoga tko je cak, prije svog izbora, cestitao roditeljima prve bebe iz epruvete na svijetu—gesta koja se nije svidjela crkvenim fundamentalistima, koji jos uvijek insistiraju na odbrani od svega sto mirise na petljanje u “prirodu”—intelektualni konstrukt dalek svemu sto obicni ljudi razumiju pod tim pojmom. Pavle VI, premda oprezan do boli, dozvolio je imenovanje biskupa (i pogotovo nadbiskupa i kardinala) koji su bili sve suprotno ulizicama, otvoreni zastitnici siromasnih i potlacenih i istinski predstavnici dijelova svijeta iz kojeg su dosli, kao kardinal Joseph Bernardin iz Chicaga, koji je pred kraj zivota pokusao tako snazno da pronadje zajednicko tlo u crkvi raskomadanoj podjelom. Nasuprot tome, kardinal Bernard Law iz Bostona predbacio je umirucem kardinalu Bernardinu zbog ovog napora, jer, kako je kardinal Law insistirao, crkva zna istinu i dakle izuzima se od neceg tako nedostojanstvenog kao sto je dijalog. Kardinal Law, koji je bio prisiljen na ostavku nakon sto se saznalo da je u vise navrata dozvolio rad svecenicima optuzenim za seksualne napade, bez informiranja bilo policije ili zupljana, mora se shvatiti kao karakteristicni predstavnik Ivana Pavla II, koji se zastitnicki odnosio prema crkvi, ali cesto odbacivao moralni zahtjev da se stite i cijene ljudska bica. Ivan Pavao II bio je gotovo dijametralno suprotan Ivanu XXIII, koji je povukao katolicizam u suceljavanje sa stvarnostima 20og stoljeca, nakon regresivne politike Pija IX koji je nametnuo cudnu doktrinu papinske nepogresivosti na Prvom vatikanskom koncilu 1870 i nakon carstva terora koji je Pio X nametnuo katolickim teolozima u prvim decenijama 20og stoljeca. Nazalost, ovaj je papa bio puno blizi tradicijama Pija IX i Pija X nego svojim imenjacima. Umjesto da ublazi apsurdnosti izazvane deklaracijom Vatikana I o papinskoj nepogresivosti, deklaracijom koja je gotovo u potpunosti proistekla iz paranoje Pija IX o zlu koje se dize protiv njega u modernom svijetu, Ivan Pavao II ju je pokusao dalje razviti. Pokusavajuci nametnuti konformizam misljenja pozvao je istaknute teologe poput Hansa Kunga, Edwarda Schillebeeckxa i Leonarda Boffa da se ukljuce u istrazivacka vijeca, a zatim pozvao svog velikog inkvizitora, kardinala Josepha Ratzingera, da izda osude njihovog rada. No, najtrajnija ostavstina Ivana Pavla II katolicizmu proisteci ce iz njegovih biskupskih imenovanja. Da bi bio imenovan biskupom, svecenik je morao iskazati svoje apsolutno protivljenje masturbaciji, predbracnom seksu, kontroli radjanja (ukljucujuci kondome koji sprecavaju sirenje AIDSa), pobacaju, razvodu, homoseksualnim odnosima, ozenjenim svecenicima, zenskim svecenicama i svakom tragu marksizma. Gotovo je nemoguce pronaci muskarce koji se u potpunosti slazu s ovim katalogom izvjesnosti; kao rezultat, redovi episkopata ispunjeni su glupavim ulizicama i intelektualno nekompetentnim ljudima. Dobri svecenici bili su zanemareni i mnogi su u rastucoj frustraciji, s otezanjem papinstva Ivana Pavla II, napustili svecenicki poziv. Situacija je grozna. Bilo tko moze uci nedjeljom u katolicku crkvu i vidjeti nekad prepune klupe sada s tek ponekom sijedom glavom. I nema drugog rjesenja za crkvu nego da pocne ispocetka, kao da je crkva iz vremena katakombi, cudnovata manjinska sekta u svijetu lake okrutnosti i zeljeznog imperija koja je skupljala vjernike jer je bila tako razlicita od drustva koje ju je okruzivalo. […] Nazalost, Ivan Pavao II predstavljao je drugaciju tradiciju, onu agresivnog papalizma. Dok je Ivan XXIII jednostavno tezio tome da pokaze ispravnost crkvenog ucenja, radije nego da izdaje osude, Ivan Pavao II bio je entuzijasticki osudjivac. Da, svakako ce ga se pamtiti kao jednu od velikih politickih figura naseg doba, covjeka tjelesne i moralne hrabrosti koji je bio odgovoran vise od ijednog drugog za smicanje represivnog nehumanog komunizma istocne Evrope. No nije bio veliki religiozni lik. S vremenom ce ga se zapamtiti kao onog koji je unistio svoju crkvu. |
|
Hans Küng jedan je od najpoznatijih modernih teologa, prevodjen i kod nas ("Postoji li Bog?") Ovaj clanak o krizi u katolickoj crkvi izasao je prije desetak dana u Der Spiegelu. Na engleskom: Po mom misljenju, Karol Woytila nije najveci, vec najkontradiktorniji papa 20og stoljeca. Iz clanka: Devet najvecih kontradikcija Ljudska prava Izvana, Ivan Pavao II podrzava ljudska prava dok ih iznutra nijece biskupima, teolozima, a posebno zenama. Vatikan, nekoc odlucni neprijatelj ljudskih prava, a danas i suvise voljan da se ukljuci u evropsku politiku, jos nije potpisao Deklaraciju o ljudskim pravim Evropskog vijeca. Prvo bi trebalo izmijeniti previse kanona apsolutistickog rimskog crkvenog prava iz srednjeg vijeka. [...] U sporovima, jedna te ista vatikanska sila funkcionira kao zakonodavac, tuzilac i sudac. Posljedice: sluganjski episkopat i nepodnosljivi legalni uvjeti. Bilo koji pastor, teolog ili laik koji udje u pravni spor s visim crkvenim sudovima, prakticno nema sanse da prevlada. Uloga zena Veliki obozavatelj Djevice Marije propovijeda uzviseni koncept zenstva, no istovremeno zabranjuje zenama kontracepciju i svecenicki poziv. Posljedice: Postoji procjep izmedju vanjskog konformizma i unutarnje autonomije savjesti. Ovo rezultira biskupima koji naginju Rimu, otudjujuci se od zena, kao sto se dogodilo u sporu oko pobacajnog savjetovanja (1999e Papa je naredio njemackim biskupima da zatvore savjetovalista koja su zenama izdavala certifikate koja su odobravala pobacaj). Ovo dalje dovodi do rastuceg egzodusa medju zenama koje su dosad bile vjerne crkvi. Seksualni obicaji Dok propovijeda protiv masovnog siromastva i patnje u svijetu, ovaj papa je djelomicno odgovoran za njih kao rezultat njegovih stavova prema kontroli radjanja i eksplozivnog rasta stanovnistva. [...] Ivan Pavao II izjasnio se protiv kontracepcijske pilule i kondoma. U rezultatu, ovaj papa vise od ijednog drugog drzavnika moze se smatrati djelomicno odgovornim za nekontroliran rast stanovnistva u nekim zemljama i sirenje AIDSa u Africi. Posljedice: cak i u tradicionalno katolickim zemljama poput Irske, Spanjolske i Portugala, rigorozni seksualni moral pape i rimske katolicke crkve je otvoreno ili presutno odbacen. Svecenicki celibat Propagirajuci tradicionalni imidz celibatnog muskog svecenika, Karol Woytila snosi glavnu odgovornost za katastrofalni manjak svecenika, propast duhovne njege u mnogim zemljama i mnoge pedofilske skandale koje crkva vise nije u stanju sakriti. [...] Posljedice: redovi su prorijedjeni i nedostaje nove krvi u katolickoj Crkvi. Uskoro ce dvije trecine zupa [...] biti bez zaredjenih pastora i redovnih proslava Euharistije. [...] Broj novozaredjenih svecenika u Njemackoj pao je sa 336 u 1990oj na 161 u 2003oj, a prosjecna starost aktivnih svecenika danas je preko 60 godina. Ekumenski pokret Ovaj se papa voli predstavljati kao glasnogovornik ekumenskog pokreta. No, istovremeno je otezao Vatikanove odnose s pravoslavnim i reformskim crkvama i odbio priznati njihove crkvene sluzbe i pricest. [...] Ovaj bi papa mogao utisati Vatikanove pretjerane, srednjevjekovne pretenzije na moc, u smislu doktrine i crkvenog vodjstva vis-ŕ-vis istocnoevropskih i reformskih crkvi, i mogao bi prekinuti s Vatikanovom politikom slanja rimskokatolickih biskupa u sredine u kojima dominira ruska pravoslavna crkva. Mogao bi, ali ne zeli. Umjesto toga, zeli sacuvati i cak prosiriti rimski sistem vlasti. Zbog ovog razloga pribjegava poboznoj dvolicnosti: rimska politika moci i prestiza skrivena je ispraznim ekumenskim govorima i gestama. Posljedice: Ekumensko razumijevanje blokirano je nakon koncila i odnosi s pravoslavnim i protestantskim crkvama otezano u sokantnoj mjeri. Ovo papinstvo, kao prethodnici u 11om i 16om stoljecu, pokazalo se kao najveca prepreka ujedinjavanju krscanskih crkvi u slobodi i raznolikosti. [...] Vrbovanje svjeze krvi u Crkvu Kao karizmaticni komunikator i medijska zvijezda, papa je pogotovu djelotvoran medju mladima [...] no ovo postize oslanjajuci se vecinom na konzervativne "nove pokrete" talijanskog porijekla, spanjolski Opus Dei, i nekriticnu publiku odanu papi. Ovo je simptomaticno za njegov pristup laickoj publici i nesposobnost komunikacije sa svojim kriticarima. [...] Ovi mladi ljudi impresionirani su uglavnom podijeljenim "dogadjajem". Osobni magnetizam "Ivana Pavla Superstara" obicno je vazniji od sadrzaja papinih govora... U skladu sa svojim idealom uniformne, poslusne crkve, papa vidi buducnost crkve gotovo iskljucivo u ovim konzervativnim laickim pokretima koje je lako kontrolirati. Ovo podrazumijeva Vatikanovo distanciranje od Isusovackog reda koji je okrenut postavkama koncila. Dok su ih ranije pape cijenili, isusovci su zbog svojih intelektualnih kvaliteta, kriticke teologije i liberalnih teoloskih opcija, danas vidjeni kao zapreka papinoj politici obnove. Umjesto toga, Karol Woytila je cak i kao krakovski nadbiskup polagao svoje puno povjerenje u financijski mocan i utjecajan, ali nedemokraticni i tajni pokret Opus Dei, grupu koja je povezana u proslosti sa fasistickim rezimima, a danas je pogotovo aktivna u svijetu financija, politike i novinarstva. Stovise, papa je na Opus Dei polozio specijalni pravni status i tako ga oslobodio biskupskog nadzora. [...] Grijesi proslosti Unatoc cinjenici da se 2000e prisilio na javno priznanje crkvinih historijskih prijestupa, Ivan Pavao II iz toga nije povukao nikakve prakticne konzekvence. Barokno i bombasticno priznanje crkvinih prijestupa, postavljeno s kardinalima u Sv. Petru, ostalo je maglovito, nespecificno i dvojbeno. Papa je zatrazio samo oprost za prijestupe "sinova i kceri" crkve, ali ne i za one "Svetih Oceva", za one "same crkve" i za one hijerarhija koje su dogadjaju prisustvovale. Papa nikad nije prokomentirao Kurijine poslove s Mafijom, i stovise vise je pridonio sakrivanju nego otkrivanju skandala i zlocinackog ponasanja. Vatikan je takodjer bio jako spor u progonu pedofilskih skandala medju svojim klerom. [...] Za katolicku crkvu ovo se papinstvo unatoc pozitivnih aspekata pokazalo kao veliko razocarenje i, konacno, katastrofa. Kao posljedica svojih kontradikcija ovaj papa je duboko podijelio crkvu, otudjio je od nebrojenih ljudi i bacio u epohalnu krizu--strukturnu krizu koja nakon cetvrt stoljeca otkriva fatalne nedostatke u smislu razvoja i ogromnu potrebu za reformom. Suprotno svim namjerama Drugog vatikanskog koncila, srednjevjekovni rimski sistem, stroj vlasti s totalitarnim crtama, opet je na snazi, obnovljen kroz promucurnu i nemilosrdnu kadrovsku i akademsku politiku. Biskupi su dovedeni u red, pastori preoptereceni, teolozi usutkani, laici liseni svojih prava, zene diskriminirane, nacionalni sinodi i zahtjevi vjernika ignorirani, uz seksualne skandale, zabrane diskusija, liturgijsko sopanje na bocicu, zabranu propovijedanja laickih teologa, poziv na denuncijacije, odbijanje Svete pricesti--a za sve ovo ne mozemo optuziti "svijet"! Konacno, katolicka crkva je potpuno izgubila ogromnu vjerodostojnost koju je uzivala pod papinstvom Ivana XXIII, nakon Drugog vatikanskog koncila. [...] |
 Kazu spasili su 13 nasukanih kitova, na slici ih ima puno vise... |
Ljubav bez granica
- 00:17 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
 Iz clanka linkanog dolje (koliko stignem prevesti, ostalo kasnije):Organizatori Jerusalem WorldPride 2005 rekli su da je 75 ne-Ortodoksnih rabija potpisalo izjavu potpore za dogadjaj i da se ocekuje da isto uskoro urade krscanski i muslimanski vodje te izraelski politicari. Kazu da su razocarani da je ono sto je ujedinilo njihove protivnike zamjerka homoseksualnosti. "Nikad prije nisam vidio tako nesto, takav pokusaj da se globalizira fanatizam", rekao je Hagai El-Ad, glavni direktor Jerusalem Open Housea, gay i lezbijske grupe koja je domacin festivala. "Zaista je tuzno i ironicno da se ove religiozne figure okupljaju oko tako negativne poruke." [...] "Odbijam prihvatiti da oni imaju pravo definirati religiju tako usko", rekao je Rabi Kleinbaum o religioznim vodjama koji napadaju homoseksualnost. "Gay ljudi govore da su ravnopravni partneri u vjerskim zajednicama, i vjerujemo u religiozan svijet u kojem smo svi stvoreni u Bozjem liku." Festival je planiran za 18.-28. 8. i ocekuju se na tisuce posjetilaca iz tuce zemalja. Tema je "Ljubav bez granica", a centar parade bit ce 25. 8. u Jeruzalemu, gradu koji je duboko konzervativan premda ostali dijelovi Izraela posljednjih godina sve vise prihvacaju gayse. Ostali dogadjaji ukljucuju filmski festival, umjetnicke izlozbe i konferenciju za vjerske radnike. --------------------------------------------------------------------------------------- Ostatak sutra. Slika u uglu je poster nagradjenog dokumentarca o gay Ortodoksnim Zidovima. |
Homofobni ekumenizam
- 23:02 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Hahahahaha! Ova bratija s egzoticnim pokrivalima za glavu kolje se vec par milenija, ali evo nasli su zajednicki jezik--kontra homoseksualaca. Pa nek mi sad netko kaze da homoseksualnost razdire drustvo! A da komedija bude sladja, pomenut cu samo da crkva Svetog groba u Jeruzalemu, gdje je navodno Isus pokopan, propada vec dugi niz godina--jer se krscanske sekte koje dijele nadzor nad njom ne mogu dogovoriti o brizi.  Clerics Fighting a Gay Festival for Jerusalem Iz clanka: Abdel Aziz Bukhari, Sufi seik, dodao je: "Ne mozemo nikome dozvoliti da dodje i uprlja Sveti Grad. Vrlo je ruzno i gadno dozvoliti ovim ljudima da dodju u Jeruzalem." Ma, nemoj! "Cistocu" "Svetog Grada" kompromitirat ce gaysi--a oceani krvi kojom su vjerski i etnicki ratovi natopili taj nesretni komadic zemlje se ne racunaju? Licemjeri, prljavi ste sami, i smrdite do neba. |
