Hans Küng jedan je od najpoznatijih modernih teologa, prevodjen i kod nas ("Postoji li Bog?") Ovaj clanak o krizi u katolickoj crkvi izasao je prije desetak dana u Der Spiegelu.
Na engleskom: Po mom misljenju, Karol Woytila nije najveci, vec najkontradiktorniji papa 20og stoljeca.
Iz clanka: Devet najvecih kontradikcija
Ljudska prava
Izvana, Ivan Pavao II podrzava ljudska prava dok ih iznutra nijece biskupima, teolozima, a posebno zenama.
Vatikan, nekoc odlucni neprijatelj ljudskih prava, a danas i suvise voljan da se ukljuci u evropsku politiku, jos nije potpisao Deklaraciju o ljudskim pravim Evropskog vijeca. Prvo bi trebalo izmijeniti previse kanona apsolutistickog rimskog crkvenog prava iz srednjeg vijeka. [...] U sporovima, jedna te ista vatikanska sila funkcionira kao zakonodavac, tuzilac i sudac.
Posljedice: sluganjski episkopat i nepodnosljivi legalni uvjeti. Bilo koji pastor, teolog ili laik koji udje u pravni spor s visim crkvenim sudovima, prakticno nema sanse da prevlada.
Uloga zena
Veliki obozavatelj Djevice Marije propovijeda uzviseni koncept zenstva, no istovremeno zabranjuje zenama kontracepciju i svecenicki poziv.
Posljedice: Postoji procjep izmedju vanjskog konformizma i unutarnje autonomije savjesti. Ovo rezultira biskupima koji naginju Rimu, otudjujuci se od zena, kao sto se dogodilo u sporu oko pobacajnog savjetovanja (1999e Papa je naredio njemackim biskupima da zatvore savjetovalista koja su zenama izdavala certifikate koja su odobravala pobacaj). Ovo dalje dovodi do rastuceg egzodusa medju zenama koje su dosad bile vjerne crkvi.
Seksualni obicaji
Dok propovijeda protiv masovnog siromastva i patnje u svijetu, ovaj papa je djelomicno odgovoran za njih kao rezultat njegovih stavova prema kontroli radjanja i eksplozivnog rasta stanovnistva.
[...] Ivan Pavao II izjasnio se protiv kontracepcijske pilule i kondoma. U rezultatu, ovaj papa vise od ijednog drugog drzavnika moze se smatrati djelomicno odgovornim za nekontroliran rast stanovnistva u nekim zemljama i sirenje AIDSa u Africi.
Posljedice: cak i u tradicionalno katolickim zemljama poput Irske, Spanjolske i Portugala, rigorozni seksualni moral pape i rimske katolicke crkve je otvoreno ili presutno odbacen.
Svecenicki celibat
Propagirajuci tradicionalni imidz celibatnog muskog svecenika, Karol Woytila snosi glavnu odgovornost za katastrofalni manjak svecenika, propast duhovne njege u mnogim zemljama i mnoge pedofilske skandale koje crkva vise nije u stanju sakriti. [...]
Posljedice: redovi su prorijedjeni i nedostaje nove krvi u katolickoj Crkvi. Uskoro ce dvije trecine zupa [...] biti bez zaredjenih pastora i redovnih proslava Euharistije. [...] Broj novozaredjenih svecenika u Njemackoj pao je sa 336 u 1990oj na 161 u 2003oj, a prosjecna starost aktivnih svecenika danas je preko 60 godina.
Ekumenski pokret
Ovaj se papa voli predstavljati kao glasnogovornik ekumenskog pokreta. No, istovremeno je otezao Vatikanove odnose s pravoslavnim i reformskim crkvama i odbio priznati njihove crkvene sluzbe i pricest. [...]
Ovaj bi papa mogao utisati Vatikanove pretjerane, srednjevjekovne pretenzije na moc, u smislu doktrine i crkvenog vodjstva vis-à-vis istocnoevropskih i reformskih crkvi, i mogao bi prekinuti s Vatikanovom politikom slanja rimskokatolickih biskupa u sredine u kojima dominira ruska pravoslavna crkva.
Mogao bi, ali ne zeli. Umjesto toga, zeli sacuvati i cak prosiriti rimski sistem vlasti. Zbog ovog razloga pribjegava poboznoj dvolicnosti: rimska politika moci i prestiza skrivena je ispraznim ekumenskim govorima i gestama.
Posljedice: Ekumensko razumijevanje blokirano je nakon koncila i odnosi s pravoslavnim i protestantskim crkvama otezano u sokantnoj mjeri. Ovo papinstvo, kao prethodnici u 11om i 16om stoljecu, pokazalo se kao najveca prepreka ujedinjavanju krscanskih crkvi u slobodi i raznolikosti.
[...]
Vrbovanje svjeze krvi u Crkvu
Kao karizmaticni komunikator i medijska zvijezda, papa je pogotovu djelotvoran medju mladima [...] no ovo postize oslanjajuci se vecinom na konzervativne "nove pokrete" talijanskog porijekla, spanjolski Opus Dei, i nekriticnu publiku odanu papi. Ovo je simptomaticno za njegov pristup laickoj publici i nesposobnost komunikacije sa svojim kriticarima.
[...] Ovi mladi ljudi impresionirani su uglavnom podijeljenim "dogadjajem". Osobni magnetizam "Ivana Pavla Superstara" obicno je vazniji od sadrzaja papinih govora...
U skladu sa svojim idealom uniformne, poslusne crkve, papa vidi buducnost crkve gotovo iskljucivo u ovim konzervativnim laickim pokretima koje je lako kontrolirati. Ovo podrazumijeva Vatikanovo distanciranje od Isusovackog reda koji je okrenut postavkama koncila. Dok su ih ranije pape cijenili, isusovci su zbog svojih intelektualnih kvaliteta, kriticke teologije i liberalnih teoloskih opcija, danas vidjeni kao zapreka papinoj politici obnove.
Umjesto toga, Karol Woytila je cak i kao krakovski nadbiskup polagao svoje puno povjerenje u financijski mocan i utjecajan, ali nedemokraticni i tajni pokret Opus Dei, grupu koja je povezana u proslosti sa fasistickim rezimima, a danas je pogotovo aktivna u svijetu financija, politike i novinarstva. Stovise, papa je na Opus Dei polozio specijalni pravni status i tako ga oslobodio biskupskog nadzora. [...]
Grijesi proslosti
Unatoc cinjenici da se 2000e prisilio na javno priznanje crkvinih historijskih prijestupa, Ivan Pavao II iz toga nije povukao nikakve prakticne konzekvence.
Barokno i bombasticno priznanje crkvinih prijestupa, postavljeno s kardinalima u Sv. Petru, ostalo je maglovito, nespecificno i dvojbeno. Papa je zatrazio samo oprost za prijestupe "sinova i kceri" crkve, ali ne i za one "Svetih Oceva", za one "same crkve" i za one hijerarhija koje su dogadjaju prisustvovale.
Papa nikad nije prokomentirao Kurijine poslove s Mafijom, i stovise vise je pridonio sakrivanju nego otkrivanju skandala i zlocinackog ponasanja. Vatikan je takodjer bio jako spor u progonu pedofilskih skandala medju svojim klerom. [...]
Za katolicku crkvu ovo se papinstvo unatoc pozitivnih aspekata pokazalo kao veliko razocarenje i, konacno, katastrofa. Kao posljedica svojih kontradikcija ovaj papa je duboko podijelio crkvu, otudjio je od nebrojenih ljudi i bacio u epohalnu krizu--strukturnu krizu koja nakon cetvrt stoljeca otkriva fatalne nedostatke u smislu razvoja i ogromnu potrebu za reformom.
Suprotno svim namjerama Drugog vatikanskog koncila, srednjevjekovni rimski sistem, stroj vlasti s totalitarnim crtama, opet je na snazi, obnovljen kroz promucurnu i nemilosrdnu kadrovsku i akademsku politiku. Biskupi su dovedeni u red, pastori preoptereceni, teolozi usutkani, laici liseni svojih prava, zene diskriminirane, nacionalni sinodi i zahtjevi vjernika ignorirani, uz seksualne skandale, zabrane diskusija, liturgijsko sopanje na bocicu, zabranu propovijedanja laickih teologa, poziv na denuncijacije, odbijanje Svete pricesti--a za sve ovo ne mozemo optuziti "svijet"!
Konacno, katolicka crkva je potpuno izgubila ogromnu vjerodostojnost koju je uzivala pod papinstvom Ivana XXIII, nakon Drugog vatikanskog koncila. [...]
Post je objavljen 05.04.2005. u 17:00 sati.