|
Tko o kome, ja po svome
12.07.2015., nedjelja
Ljudi, pa kaj delate?
U zadnje vrijeme se dešavaju neke stvari koje me navode da upitam pojedine ljude:
Zašto režete granu na kojoj sjedite?
I kako spriječiti svaku budalu da se bavi turizmom?
No krenimo redom.
Dolazi jučer navečer, već pred kraj radnog vremena, češka obitelj, mama, tata i kćer i pitaju da li još mogu dobiti nešto za jelo.
Naravno, odgovaram uz osmijeh i smještam za veći stol, iako se oni nekako automatski krenuli prema najmanjem stolu.
Gospodin muca, no strpljivo slušam i dogovorimo što će za večeru i piće.
Donosim piće, serviram stol, majka i kćer sramežljivo, gotovo bojažljivo pitaju gdje je toalet.
Iznosim večeru, i nakon par trenutaka, vraćam se do stola da upitam je li hrana u redu, treba li možda još nešto, i žena se iznenada digne, pruži mi ruku i zahvaljuje.
Odgovaram na stisak, zbunjen tim činom.
Nastavljaju jesti, čovjek nije pravo ni pojeo zadnji zalogaj, a već dolazi na šank da plati račun.
A žena još jednom pruža ruku i zahvaljuje, kćer zahvaljuje, a otac nekako prestao mucati.
I krene razgovor, o tome kako se vraćaju sa mora, kako su bili šikanirani od strane osoblja na više mjesta. Nezamislivo je bilo da na moru konobar napravi ono što sam ja, a ja sam im samo odnio vode za piće, budući da nisu htjeli naručiti ništa za piće. Dogovarao sam strpljivo i ljubazno s njima što će večerati, pa je kod gospodina nestalo mucanje koje mu inače uzrokuje nervoza.
Večerali su u miru, a ne u grču da što prije oslobode stol.
I iznijeli su oni još detalja, da čovjek ne povjeruje.
A nije to jedina priča koju čujem u zadnje vrijeme od stranaca koji se vraćaju s mora, a stanu kod nas da se okrijepe za daljnji put.
Samo ću još dati primjer jednog mladog ruskog para s bebom koji su jedva našli smještaj zbog bebe, a kad su u jednom kafiću zamolili tople vode iz cafe-aparata da naprave bebi hranu, odgovoreno im je da u Hrvatskoj voda nije za piće, neka kupe vodu u boci kod njih.
I tako dolazim u situacije da me ljudi doslovce grle i zahvaljuju na lijepom prijemu i ljubaznosti, pa se, čini mi se, s pravom pitam: pobogu, pa što je to za ugostitelje na moru?
Naravno da znam da ima i ljubaznih i finih, ali ovakav doživljaj i jednom tjedno je previše.
Možda bi inspektori trebali kažnjavati i neljubaznost, čak sa zatvaranjem lokala, a ne samo neizdavanje računa!
Oznake: ljubaznost, turizam
|
06.03.2015., petak
Maca nam popapala jezik
U pansionu u kojem radim odsjeda dosta stranaca, koji mahom poslovno dolaze u ovaj kraj, ali su obišli, neki i doslovce, cijeli svijet.
Navečer, umorni od posla, vole poslije večere malo porazgovarati, da su maknu malo mislima od posla, a nemaju nikog s kim bi se malo opustili u razgovoru, no zato naravno postoje konobari.
Sinoć su mahom svi odabirali Pink meni, koji imamo u sklopu Pink Weeka, pa su tako prvo uživali u
rižotu s ciklom, rukolom, listićima parmezana i tartufatom za predjelo
zatim u pilećoj roladici sa šparogama, zeleno povrće na začinskom maslacu, pink pire, pesto od pistacija
i na kraju se zasladili sa puslicama s tučenim vrhnjem i bobičastim voćem, rahlim čokoladnim kolačom s korijanderom i sladoledom od vanilije
i uz sve to još čaša rose vina (usput da napomenem, danas je zadnji dan Pink Weeka i za slatki petak su još u ponudi i Sacher, Doboš, Tiramisu i Beze uz Rose), kad mi jedan gost kaže:"Imate veliki problem!"
Iako mi se to nije vidjelo na licu, zaledio sam se, znam da je hrana izvrsna, servis dobro odrađen, u čemu bi mogao biti problem?
Marketing vam ne valja, reklamirate samo more, a temelj reklame bi vam morala biti odlična hrana s prirodnim namirnicama!
I zaista, ipak Hrvatska još nije zagađena, čista je (barem za sada), i to bi morao biti naš adut, a ne onaj moto "Hrvatska - puna (jadnog) života"
nego bi naš moto morao biti "Hrvatska - zemlja prirodnih namirnica"
Oznake: turizam
|
|
|