Tko o kome, ja po svome

08.11.2016., utorak

Zakaj je Pišta lokal-nacionalista

Pišta za sebe kaže da kroz cijeli svoj život ima sreću u nesreći, a onda s osmijehom na licu objašnjava zašto. Kad ga pitate odakle je, njegov prvi odgovor neće biti “Iz Čakovca!”, nego će prvo ponosno reći da je Međimurec. Kao i svi žitelji Međimurja! Prvo će reći da su Međimurci, a tek onda iz kojega su mjesta u toj Maloj Švicarskoj. A Pišta ne voli da se Međimurje naziva Malom Švicarskom. Jer je on zbog neimaštine otišao za gastarbajtera u Švicarsku, zaposlio se, štedio, i zarađeno uložio u svoje voljeno Međimurje malo, baš kao i mnogi Međimurci. Svi su oni imali nesreću jer su morali otići trbuhom za kruhom, ali su našli sreću povratkom u rodni kraj i ulaganjem u svoju djedovinu. I zato je Međimurje uređen kraj, i zato je Međimurje napredan kraj. I dan-danas Pišta često dolazi doma, a nakon mirovine će se vratiti za stalno. Jer Međimurci odlaze da bi se vratili. Ne odlaze zauvijek i ne napuštaju svoju djedovinu. Pišti je odmor kad dođe doma i uređuje svoj grunt, popije sa susjedom gemišt-dva, možda tri, prijateljski objašnjava da mu ne smeta što je susjedova kuća viša pola metra jer je njegova šira 1 metar i nema ljutnje, jer sve je to dio tradicije i narodnih običaja u Međimurju. A sutra će tako i tako otići zajedno u ribolov ako se uspiju dogovoriti idu li na Muru, Dravu ili neku od brojnih šudrana. Čim prijeđe granicu pri povratku, Pišta se divi silnim vinogradima, voćnjacima, poljima, malim poljoprivrednim gospodarstvima koja proizvode od nadaleko poznatog krumpira do sad već novih egzotičnih nasada aronija, medara gdje marljive pčele rade med, uljare s poznatim bučinim uljem, a na polja se vraća i konoplja. Pomogao je Pišta i svom sinu da postane sam svoj gazda i počne se baviti seoskim turizmom koji je i inače počeo cvjetati u Međimurju. I tako Pišta Međimurju tepa „oko moje malo“, a Čakovcu „zjenico oka moga“. I voli Pišta zjenicu oka svoga, no istovremeno se i ljuti na nju. Jer Čakovec je lijep grad, uređen, živopisan. S jedne strane, živjeti u njemu je isto kao i živjeti na selu – svatko svakog poznaje, svatko o svakome sve zna, bolje nego i on sam. I nemoguće je proći glavnom ulicom, a da ne sretneš nekog poznatog s kim moraš otići na jedno piće jer niste se vidjeli sto godina! A kad je Porcijunkulovo – oni šareni kišobrani iznad glavne ulice koji istovremeno i šire veselje i daju hlad mnogobrojnim posjetiteljima tog najvećeg proštenja u Međimurju, oni brojni štandovi, stari zanati (baš kak su Pištini japica i mamica negda delali!), zabava cijeli tjedan … I tu se Pišti malo stisne srce. Je, sve je to lijepo, treba se i zabaviti, samo kad bi se otvorila i koja tvornica pa onda ne bi morali odlaziti Međimurci u tuđinu, već bi u svome kraju zarađivali i još sretniji bili! Da, čim Pišta dojde doma, napisat će on jedno pismo i gradonačelniku i županu i onima u Zagreb. Samo ide prvo malo na trg poslušati kak popevleju stare međimurske, to ga uvijek pogodi u dušu i dirne u srce. A onda će otići doma i mrčal bu za stolom, malo će odmoriti pa otići raditi ono što najviše voli i što ga uvijek smiri, nešto popravljati na svom gruntu. Jer uvijek se ima nešto za popraviti i urediti, a sve drugo može čekati. A doći će i ta penzija, kad će zauvijek ostati doma! U svojem Međimurju! U svojem Čakovcu! I zato je Pišta lokal-nacionalista. Ne može govoriti o Čakovcu, a da ne govori o Međimurju! Oznake: čakovec, domoljublje, Gastarbajter, Međimurje, Porcijunkulovo, zavičaj

- 11:39 - Ajd sad ti po svome (9) - Isprintaj - #

01.08.2013., četvrtak

Porcijunkulovo vs. fiskalizacija

Moram priznati da otkako sam se oženio prije 23 godine nisam bio često na Porcijunkulovu, možda dva puta, jer sam upravo u to vrijeme uvijek bio na moru. Za one koji ne znaju, Porcijunkulovo je kulturno-turistička manifestacija u Čakovcu koja se ove godine održava 49. puta, a ako netko želi baciti pogled, evo link za live online: Live/Porcijunkulovo 2013 I tako, ove godine sam baš ovaj tjedan doma pa sam krenuo danas prijepodne u Gradsku knjižnjicu da zamijenim knjige i pri prolasku kroz tržnicu, uočim da je na tržnici pola štandova praznih, i klikeri odmah prorade, danas je 01.08. i početak fiskalizacije i na tržnici. Na štandovima uglavnom sve OPG prodavači, uz troje preprodavača koji imaju fiskalne blagajne, i to mi je OK. Mala diverzija - ne odobravam niti što se bune prodavači ribe, kako će onim mokrim rukama tipkati, pa isto tako kako može mokrim rukama uzimati novac i vraćati kusur! A i preprodavači su dosta lovili u mutnom, a nisu niti imali motiku u ruci! I tako, zamijenim ja knjige u knjižnici i krenem u razgledavanje štandova. I gle vraga, prvo što uočim na prvom štandu - fiskalna blagajna, ali na drugom je više nema. I sad nema više mira dalje, crvići ne daju mira, i hodam ja od štanda do štanda, prođem sve štandove i sveukupno uočim 3 fiskalne blagajne. Možda SVI ostali štandovi ne moraju imati fiskalne blagajne, no nekako sumnjam u to, pa mi sad nije jasno: ili zaista svi ostali ne moraju imati fiskalne blagajne, ili su im skrivene negdje ispod štanda, ili će već sutra pola štandova biti zapečaćeno! I na kraju se zapitam, pa čovječe, umjesto izložene robe ti gledaš blagajne, još će te netko primijetiti i pomisliti da spremaš pljačku, a sjetim se i one: KRUHA I IGARA! Igre smo dobili: igramo se traženja fiskalnih blagajni, sad još samo da dobijemo kruha! PS: Evo, dobio sam i odgovor - mjenjačnice, sajmovi, priredbe i izložbe do 1. listopada oslobođeni su obveze fiskalizacije. Oznake: izlet, Porcijunkulovo, fiskalizacija

- 11:19 - Ajd sad ti po svome (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.