|
Tko o kome, ja po svome
29.06.2015., ponedjeljak
I tak smo poželi ječma
Eto, i Mamičina žetva je iza nas.
Ekipa Mamice se uspjela fotkati prije početka, jer su sve pripremili:
Pravi mamica i japica tu negde koli blodijo jer oni navek imeju još nekaj za napraviti:)
I štandi su pripravljeni:
- udruge žena Nedelišće i Puščine
Tu je i Šardijova z medom
a i dečki z uljare
Još smo niti ne počeli praf delati, a Ivani već fali pol sladača
a bogme je i meni već pol bačve pive zhlapilo
Prvo su nam došli puce i dečko z Konjičkog kluba Međimurje
Oni imaju i belo kočijo za svadbe (i črno za razvode)
Pak su se već pomalem počeli i ljudi skupljati, a imeli su se kam smestiti i pofriškati z mrzlim gemištom
Nikola Faller i Filip Ausman su već s prstekima mlatili po slami i delali čuda (sem videl da su čudaj slamnatih srčeka podelili)
Tam iza vogla se čulo nekšno frktanje, i bogme evo su došli Međimurci i međimurci ( i ljudi i konji )
i mam su morali narod koli pelati
Onda pa su došle fajne puce i dečki i zapopevali nam lepe međimurske
Naklepali su kosu
i žetva je mogla početi. Japek su kosili, a mamice su odzadi pobirale
onda pa je to trebalo i naklasti na kola
Tota ženska kaj naklada vam je ova tu leve
prava Mamica sa svojom kolegicom Ružicom Jukičić koja je navečer skuhala fest fino večerjo!
Mortik bi još dugo vuni se zabavljali, ali nas je dešč stiral nutri, pa smo onda tam dale jeli i pili!
I tak nam je bilo prvi put!Oznake: mamičina žetva
|
26.06.2015., petak
Drugi dan priprema za Mamičinu žetvu
Ako želite kratki izvještaj o pripremama za Mamičinu žetvu, onda je to: zahuktava se, zahuktava!
Ima tu dosta posla, organizacijskog, logistika, nabava, itd.
Pa ćemo se mi skoncentrirati na naše slamare, Nikolu i Filipa, koji već drugi dan rade punom parom da sve bude spremno za sutra.
Prvo su napravili kostur feniksa
da bi zatim oko njega ispleli slamu, a rezultat je impozantan feniks usred polja:
Kad su završili sa Feniksom, krenuli su da od ovih bala sijena
naprave mamicu i japicu!
Prvo je 150 kg teške bale trebalo postaviti jednu na drugu
a onda je počelo ukrašavanje:
Zatim su napravljeni i prvi koraci za oblikovanje japice, s prirodnim mustačima,
a njihov konačan izgled dovršit će se danas, a vi svi ga možete pogledati uživo sutra već od 10 sati!
Vidimo se u Pušćinama, ne možete nas promašiti!Oznake: mamičina žetva
|
25.06.2015., četvrtak
Započele pripreme za Mamičinu žetvu
Pripreme za Mamičinu žetvu teku punom parom, jer sve mora biti spremno za subotu, 27.06.2015.
S početkom u 10,00 sati, kod Pansiona Mamica u Pušćinama, Čakovečka 47, posjetioci će moći vidjeti što može nastati iz slame rukama mag. kiparstva i osnivač kiparske kolonije i udruge “Slama” Nikole Fallera i njegovog suradnika Filipa Ausmana.
Slama je stigla
i oni su odmah započeli pripremne radove, jer između ostalog, treba pripremiti i Feniksa, koji će navečer biti spaljen.
Bit će štandova sa ručnim radovima Udruga žena iz Nedelišća i Pušćina,
meda iz "Medenog vrta" obitelji Šardi iz Črečana,
bučinim i konopljinim uljem te drugim proizvodima uljare Poljoposavec.
Uz ostalo, na ovom "Prošćeju v malom" nudit će se i okrijepa, za što se već postavlja šank,
a iz pouzdanih izvora znamo da će se uz piće, između ostalog nuditi pečeni odojak za obnovu energije i sladoled za osvježenje.
Oko 16 sati u međimurskoj kočiji koju će vući međimurec (međimurski konj, samonikla pasmina na području današnje Međimurske županije i koje je preostalo svega nekoliko desetaka primjeraka, najviše zaslugom udruge “Međimurski konj” )
doći će Marijan Belčić, novinar-urednik lista "Međimurje", koji će ispričati kako se nekad radila žetva, što će zorno prikazati članovi Kulturno umjetničke udruge Seljačka sloga Nedelišće.
Napomenimo da je ulaz na žetvu besplatan, pa se dovezite, prošećite, dobiciklirajte, imat ćete gdje odmoriti!
I navečer, s početkom u 19,30 sati, u restoranu "Mamica" bit će večera s vinskom radionicom pod nazivom "Tri žene i priča o kaši i vinu".
Gošće večere su Jelena Šimić Valentić sommelierka i konzultantica, suosnivačica Pupitresa, prvog boutiquea vinske kulture u Hrvatskoj
te Ružica Jukičić, vrsna kuharica s nizom međunarodnih uspjeha.
Rezervacije za večeru na (040) 373-433
Vidimo se na ovom jedinstvenom događaju!Oznake: mamičina žetva
|
24.06.2015., srijeda
Budimo ljudi, iako sve smrdi!
Poštovane građanke i građani, seljanke i seljaci, hetero-, homo-, metero- i drugi -seksualci, bez obzira na boju kože (crvene, plave, žute, zelene, narančaste. ljubičaste, crne itd.), bez obzira na vjeru (katoličku, pravoslavnu, muslimansku, budizam, jogizam, monetizam itd.), i ono najvažnije, bez obzira na visinu, obavještavam vas da je u pripremi osnivanje udruge pod nazivom:
opcija 1: U ime Istine
opcija 2: Smrdi, smrdi, užasno smrdi
opcija 3: Tko se boji vuka još
ili opcija 4: Laže selo, lažu ljudi.
Cilj Udruge je razotkriti istinu o svim namještaljkama i nepravilnostima na izborima za ravnatelja/ice škola, javnih poduzeća, ustanova, agencija, upravnih i nadzornih odbora, te posebno javnih WC-a.
Svaki član je dužan, čim sazna za neku nepravilnost, o tome obavijestiti svekoliku javnost, a posebno onih par neutralnih, nezavisnih i objektivnih novinara!
Taj član dolazi pod punu zaštitu svih ostalih članova i simpatizera Udruge, pa ako dođe do kakvih prijetnji njemu, svi članovi će neprestano poosjećivati prijetitelja na poslu, kod ljubavnice, na kavi, fitnesu, frizera. Kod kuće nećemo osim ako živi sam ili ga se obitelj već odrekla.
Na javnim mjestima ga nećemo gađati jajima jer jaja ima tko pojesti, ali sadržaji iz septičke jame su dobro došli, jer taj miris je prirodni miris prijetitelja!
Također, Udruga će se zalagati da se o svakome (ne)djelu privilegiranog, uhljebničkog i neispravnog imenovanja govori tako dugo dok nadležne službe ne poduzmu konkretne korake, ili dotični sam ne podnese ostavku ili da otkaz!
Nećemo klevetati, jer to nije lijepo i kulturno. Naš zadatak će prvenstveno i osnovno biti iznošenje istine jer jednog dana prije ili poslije istina mora pobijediti.
Zalagat ćemo se i za to da sav prihod i sva korist koju je privilegirana osoba ostvarila u periodu obavljanja dužnosti/funkcije na koju je nepravilnim postupkom postavljena, bude vraćen u proračun ili uplaćen u dobrotvorne svrhe, s pripadajućim kamatama, i to onakvim kakve naše banke najviše vole, najvišim kamatama u Evropi!
Za učlanjenje u Udrugu postoji nekoliko uvjeta, a to su:
– da Vam pitanje od životnog značaja NIJE gdje ste bili ’41 i 91!
– da Vam nije hobi dizanje šatora u Dravskoj, Murskoj, Savskoj, Kupskoj i drugim ulicama, već pokraj rijeka čija imena ulica nose!
– da Vam prezime ni na koji način ne asocira na ženski ili muški spolni organ!
– da niste saborski zastupnik, ministar, župan ili gradonačelnik s kriminalnom prošlošću (ni sadašnjošću, a kamoli budućnošću)!
– da ste spremni nastupiti pod punim imenom i prezimenom!
Svi zainteresirani mogu se javiti na email udruga@medjimurje.info
Oznake: udruga
|
22.06.2015., ponedjeljak
Koji je danas praznik?
Sretan Vam današnji praznik, Dan antifašističke borbe!
“Najglasniji” u čestitanju su, naravno, HDZ-ovci, a nisu ni svjesni da su isti kao i komunisti, a evo i zašto:
Fašizam je bio opasan, imao je crne ciljeve i svatko normalan bi se ponosio što je netko njegov i/ili njegova zemlja sudjelovala u antifašističkoj borbi. I u toj antifašističkoj borbi sudjelovali su svi, partizani, nepartizani, komunisti i nekomunisti, vjernici i nevjernici, heteroseksualci i homoseksualci, uglavnom svi, ali su na žalost plodove te antifašističke borbe prisvojili komunisti.
U Domovinskom ratu, u obrani Hrvatske, borili su se i Hrvati i Srbi (da, bilo je i Srba koji su se borili za slobodu Hrvatske u napadu od Srbije), naravno, i druge nacionalnosti, borili su se i opet vjernici i nevjernici, heteroseksualci i homoseksualci, HDZ-ovci, SDP-ovci, liberali, narodnjaci itd., ali su zasluge prisvojili HDZ-ovci!
Trebam li nacrtati sličnost-poveznicu?
Antifašistička borba je važan element u povijesti Hrvatske, pokazuje da je Hrvatska prepoznala opasnost od fašizma i suprotstavila mu se, kao što smo se suprotstavili i srpskoj agresiji! I ma koliko moja slijedeća rečenica izazvala (opet) negodovanje, svi oni izbjegli Srbi nisu željeli Hrvatsku za svoju domovinu, jer da su željeli, stali bi u njenu obranu kao i oni časni Srbi koji su se pridružili obrani svoje domovine, Hrvatske!
I ti izbjegli Srbi nemaju nikakav razlog da se vrate u Hrvatsku, jer ako onda nisu Hrvatsku priznali za svoju domovinu, neće ni sada! Pa zašto da im onda bude neugodno u tuđem dvorištu?
Vojvođanski Hrvati kažu da su Hrvati, ali im je Srbija domovina. Hercegovci kažu da su Hrvati, ali im je BiH domovina! I to je zdravo razmišljanje!
No vratimo se današnjem prazniku.
Jednim pitanjem.
I to Karamarku:
Hoćeš li ukinuti današnji praznik dođeš li nesrećom za premijera?
(Malo korigiran post objavljen prošle godine u isto vrijeme!)Oznake: Dan antifašističke borbe
|
21.06.2015., nedjelja
Me(n)talni sklop
Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem.
Kao i država u kojoj živim.
Ja sam jedan unikatan stanovnik ove planete, a država u kojoj živim nastoji biti unikatna država na Zemlji.
Ja nastojim učiti na tuđim greškama, a ova država radi greške da drugi mogu učiti na njima.
I ne daj Bože da ona uči na tuđim greškama!
Evo, G7-zemlje odustaju od fosilnih goriva, a Hrvatska gradi elektrane na ugljen! Pa valjda mi znamo bolje!
Dugogodišnja praksa kanaliziranja i betoniranja zagrebačkih potoka nastavlja iako je takav način kroćenja potoka odavno napušten u većini zemalja EU.
Island je 2008. godine pustio da banke propadnu, a sad raste brže nego ikad prije. Mi smo prvo spasili banke, da nas sad mogu oderati do kraja!
Jedino se u Hrvatskoj socijalne zadruge koje zapošljavaju ljude s invaliditetom i druge društveno isključene osobe, tretiraju kao profitne organizacije!
Jedino u Hrvatskoj pametni Hrvati imaju više podrške vani nego u vlastitoj državi.
Zapravo, ima još jedan čovjek koji ima više podrške kod drugih nego u vlastitim redovima, a to je papa Frane!
Svojim porukama da ne moraš hodati u crkvu da bi bio vjernik, ukazivanje na nemoralno bogatstvo pojedinaca, i u crkvenim redovima, i propagiranje i nastojanje realnog življenja društvene pravednosti, skuplja neprijatelje oko sebe, jer oni su navikli propovijedati siromaštvo, ali živjeti lagodno, baš kao i naši dosadašnji političari.
Traže skromnost naroda, da bi se oni valjali u raskošnosti.
A svi bi trebali biti ravnopravni. Naš mentalni sklop bi pod “ravnopravni” trebao podrazumijevati pravedne uvjete rada i života. No izgleda da je taj sklop ipak više metalni pa se ne može prilagoditi čovjeku.
I tako nas ima jednakih i jednakijih, sa svojim favoritima.
A svaki čovjek u životu smije imati samo jedan oblik favorizma, a opisale su ga danas moje kćerke čestitavši mi Dan očeva sa slijedećom identičnom porukom:
I love how we don’t have to say out laud that I´m your favorite child! (Volim kako ne moramo naglas reći da sam ja tvoje omiljene dijete!)
Eto, i u favorizmu su jednake!
Oznake: Dan očeva
|
18.06.2015., četvrtak
Gorkićizam
E sad ima da mi tri dana bude nos do neba!!!!!!!!!
Kaže mi danas jedna gospođa da voli čitati moj blog zbog mog načina pisanja - gorkićizma!!!
Oznake: gorkićizam
|
16.06.2015., utorak
IN Magazin
Znate li kako je Ivica postavio Marici dijagnozu kod njene prve menstruacije?
Dakle, dobila Marica rano prvu menstruaciju, pa uplašena otrči kod tate.
Tati neugodno razgovarati s kćerkom o takvim stvarima, pa je pošalje mami.
Mama sva u poslu, nije dobro niti čula pitanje, već samo pošalje kćer kod djeda, djed gluh, pa pošalje unuku kod bake, a baka stara, konzervativna, ali fina gospođa, ne razgovara ona o takvim stvarima i pošalje unuku van.
Sjedne Marica ispred kuće i plače, kad dolazi Ivica i upita Maricu što joj je.
Kaže Marica da joj curi krv, a nitko joj neće pomoći.
I ponudi se Ivica za pomoć, pokaže mu Marica gdje je problem, a Ivica će mudro: "Čuj Marica, kol´ko se ja razmim v medicinu, tebi su pimpača odrezali!"
E pa, u zadnje vrijeme se i meni čini da se ja razumijem u neke stvari kao Ivica u medicinu.
Jer sam mislio da su i ustaše i četnici OUT, no izgleda da su opet IN.
E sad, ako su oni IN, kako može biti svastika OUT?
I kako može funkcioner HNS-a izjaviti da je znao za svastiku i dan prije, i nikome ništa?
Kad bolje razmislim, bilo bi i dobro da nas izbace iz svih natjecanja na par godina!
Bar dok ne izađemo iz krize!
Pa kad neće biti igara (kruha tako i tako nema odavno), možda onda opet gospodarstvo postane IN.
Pa možda i Oskar znanja konačno jednom postane IN. Možda ti mladi, o kojima poneki pričaju, koji su naša budućnost, postanu IN.
Možda sport radi sporta postane IN!
Možda bi i web stranice za milijun kuna postale OUT, a ulaganje u mlade i gospodarstvo IN!
Možda vijest dana postane nečiji uspjeh u poslu, nečija moralna gesta, nečije poštenje, a ne koje sponzoruše imaju menstruaciju, a koje se opet počinju goniti!
I zamislite IN Emisiju, u kojoj se ne raspravlja je li Mačak popušio Cigi ili Cigo Mačku, nego se raspravlja o prekrasnoj haljini napravljenoj od recikliranog tekstila, jer se preradom 1 kg odjeće uštedi 6000 l vode!
Da, imamo puno problema, a rješenje je jednostavno: čovjek i priroda moraju biti IN kao cjelina!
A kad se čovjek prema čovjeku bude i ponašao kao čovjek, svi ti gelipteri će automatski biti OUT!
Oznake: in, OUT
|
10.06.2015., srijeda
Istina je, ORaH se raspada!
U zadnje vrijeme sam izuzetno ponosan što živim u Hrvatskoj, a imam i dobrih razloga za to!
Evo, na primjer, točno po voznome redu ćemo izaći iz recesije. Grčić je rekao dan kad izlazimo, a to je petak, i sad svi složno čekamo kad će doći TAJ petak, ali poznavajući naše vozne redove, jednog dana će sigurno doći.
Zatim, Hrvatska je jedina zemlja u kojoj se dostojanstvo dodjeljuje.
Tako je i Klemm zatražio da se šatorašima dodijeli dostojanstvo. Jedino još nije ustavnim zakonom regulirano hoće li se dostojanstvo dodjeljivati na kilograme, metre ili litre.
Ne znam bome što je bilo onim mojim učiteljima nekad koji su me učili da se dostojanstvo zaslužuje svojim ponašanjem!
Hrvatska je jedina zemlja u kojoj si narodni heroj kad izbjegneš plaćanje poreza, ili kažeš da je u redu kršiti zakon, ili dijeliš radna mjesta na cesti, ali će te za tren oka odvesti "marica" ako si ukrao popu 10 kn za sendvič, ili će ti pravna država oduzeti kuću jer nisi platio vodnu naknadu za čišćenje kanala kojih se nitko više niti ne sjeća gdje su nekad bili!
Hrvatska je jedina zemlja u kojoj su osuđeni za kriminalna djela ili pod kriminalnom istragom na funkcijama gradonačelnika, župana, saborskih zastupnika, ali nema šanse da se zaposliš kao NKV čistačica ako ti dosje nije bez mrlje!
Hrvatska je jedina zemlja u kojoj se može desiti paradoks da te mediji blokiraju, a istovremeno si u svim medijima.
Evo recimo, pošaljemo ja i nekoliko ljudi od pera članak o humanitarnoj akciji, ili o kampanji za radna mjesta, ali odreda dobijamo odbijenicu (ako uopće dobijemo kakav odgovor) jer smo upotrijebili riječ "orah", ili objave članak u prvom licu množine, izbace ime autora i "orah" i evo ti njih kao organizatora akcije, jer kažu, ne žele politiku u svoju butigu!
No zato na naslovnici ipak osvane udarni tekst o roštiljadi SDP-a, jer je glavni urednik, gle čuda, SDP-ovac, a u onim drugima gdje je glavni urednik kum sa članom HDZ-a, na tri stranice o redovnoj sjednici HDZ-a.
Ali moram biti iskren, ima u medijima dosta objava s riječju "orah".
Te SDP računa na ORaH (kog vraga računaju na njega ako su tako minorna stranka?), te glas za ORaH je glas za HDZ (pa ako će ORaH dobiti toliko malo glasova, čemu na taj način obmanjivati javnost?), ili pak opet glas za ORaH je glas za SDP ( i opet, ako ORaH nije relevantni čimbenik na izborima, zašto se opterećuju tom dezinformacijom?), te ORaH nema ljude (ako ih nema, koga onda to non-stop vrbuju da prijeđe kod njih?).
I tako, ORaH je mali, ORaH nema šanse itd., a raspisali se o njemu kao da je u najmanju ruku republikanci i demokrati zajedno!
Izgleda da ipak ima nečeg u tom oraščiću kad se toliki trude da ga ocrne i diskvalificiraju.
I moram javno priznati, orah se raspada!
Da, da, istina, raspada se!
Puca po šavovima!
Mislim, da budem precizniji, puca ljuska oraha, jer je jezgra oraha sazrijela! Jer svaki rad i sav trud kad tad donesu svoje plodove.
I ORaH sada donosi svoje plodove. Postao je poželjna mlada, i zato su se toliki prosci uzvrpoljili!
No svakom proscu mora biti jasno, ORaH nije za udaju, ORaH ide sam na izbore, jer svaki glas za ORaH je glas za upravo taj ORaH, a ne za nekakve satelite koji se busaju u koaliciji, a samostalno nemaju šanse ni da osvanu kao statisti, a kamoli kao kakvi sporedni glumci!
Jer ORaH ima adut kojeg nema nitko drugi, a taj je da su članovi i simpatizeri ORaH-a ljudi iz naroda, a ne plaćenici i uhljebi, ljudi koji znaju da samo vlastitim angažmanom mogu promijeniti stanje u ovoj državi.
To su ljudi koji su shvatili da samo sjedenje skrštenih ruku i kukanje nikome neće pomoći.
To su ljudi koji su shvatili da i oni imaju nešto za reći, da i oni mogu nešto učiniti.
To su ljudi kao i ti, dragi čitaoče, samo što su oni odlučili pokrenuti se.
Pokreni se i ti, za sebe, za svoju djecu, za, pa budimo iskreni do kraja, Hrvatsku kakvu ti želiš, a ne u kakvu su nas oni pokopali!
Oznake: šuška se šuška
|
08.06.2015., ponedjeljak
Uredništvu Blog.hr-a
Poštovano uredništvo,
znam da nisam jedini, i znam da nisam u manjini, koji misli da Mirchetu iz Miljevaca treba konačno stati na kraj.
Možda je već krajnje vrijeme da se donesu i neka konkretnija pravila ponašanja na Blogu, odnosno nadopuni točka 3. Pravila usluge koja kaže
3. Zabranjeni sadržaji
Posebno se zabranjuje objavljivanje prijetećih, pornografskih i komercijalnih sadržaja, preusmjeravanje blog stranice na druge web medije, korištenje blog stranice samo kao reklamu na druga web odredišta, te spamanje po komentarima istog sadržaja na tuđim blogovima. U protivnom će se autorov korisnički račun privremeno suspendirati s ili bez upozorenja uredništva Blog.hr.
Svi odreda znamo da Mirche konstantno krši sva pravila, vrijeđa blogere i riječnikom i slikama i komentarima i postovima, koji svi odreda krše pravila Bloga.
Otvaranje nekoliko blogova dnevno samo u svrhu vrijeđanja blogera nikako ne bi smjelo proći nekažnjeno, pravni tim Nove TV bi trebao razmotriti i mogućnost prijave Mircheta zbog javnog vrijeđanja!
Zar je moguće da jedan čovjek može toliko maltretirati i vrijeđati blogersku zajednicu bez ikakvih konzekvenci?
Ono što je najgore, događa se da blogeri gube volju i želju za daljnjim blogiranjem, zbog jedne osobe koja smatra da ima pravo (mogućnost očito ima) da maltretira i vrijeđa cijeli blogerski svijet!
Blogeri, pozivam i vas da se izjasnite!Oznake: sloboda blogiranja
|
07.06.2015., nedjelja
Suze sarajevske
Pročitavši slijedeći članak na Forum.tm, osjetio sam potrebu da ga prenesem ovdje i posvetim svim onim velikim Rvatinama, velikim kršćanima, velikim moralistima, velikim dušebrižnicima za tuđe duše, i da im poručim: Upravo vi i vama slični ste kočnica ove zemlje i ovog naroda!
Papa Franjo (ili Frane kako ga dosljedno zovu oni, doduše rijetki, koji smatraju da su dobro shvatili zašto je Franciscus u Hrvatskoj odmah preveden u Franjo) bio je u Sarajevu. Posjet što ga je prije nekoliko mjeseci sam najavio na Trgu svetoga Petra u Vatikanu bio je posjet i crkvenog i državnog poglavara. Po svojem sadržaju, međutim, bio je to prije svega i iznad svega posjet Čovjeka. A obilježile su ga, rijetki su to primijetili (i mogli primijetiti) - suze.
U prvome od nekoliko javnih obraćanja, onome u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Papa je nekoliko puta odstupao od teksta što ga je čitao. Pa je tako u jednome trenutku osjetio potrebu prisjetiti se povećeg kordona djece u narodnim nošnjama konstitutivnih naroda BiH (i manjina) koji ga je dočekao u sarajevskoj zračnoj luci. "Bila su tamo djeca pravoslavna, katolička, bošnjačka, židovska i djeca manjina. I bili su svi zajedno, svi radosni. Vidim da nade ima, ima nade." Vrijedi ponoviti: svi zajedno, svi radosni.
U trenucima kada je u prijenosu na televiziji Al Jazeera Balkans prevoditeljica prenosila gledateljima te Papine riječi, glas joj je pukao. Bilo je jasno da plače.
Prizivanje zajedništva što je stoljećima bila jedna od značajki Bosne i Hercegovine, čak i bez obzira na strane vladare, onoga zajedništva što je tako surovo razbijeno u ratovima u kojima se raspala Jugoslavija, a koje i danas toliko smeta dežurnim "lovcima na jugonostalgičare", duboko ju je potreslo. Ili ju je prisjetilo na ono što je bilo, ili joj je dozvalo u svijest ono što bi trebalo, pa i moralo biti želi li se osigurati opstanak BiH. Tek, žena je zaplakala, nije se mogla suzdržati. I nitko joj nema pravo zbog toga prigovoriti. Njezini su osjećaji, njezine suze, bile rječitije od hrpe slatkorječivih, a povremeno i euforičnih komentara kojima je u "našim krajevima" uobičajeno popratiti Papine izjave, makar je to kod ovoga Pape sve rjeđe slučaj, jer domaći kler nikako da razumije njegove poruke. I taj kler (čast izuzecima koji postoje, na primjer franjevačka provincija Bosna srebrena) najvjerojatnije nije pustio suzu kada je čuo riječi o ujedinjenoj i radosnoj djeci različitih nacija, odnosno vjera.
Treba li bolje potvrde od te, neki bi rekli sasvim banalne i nevažne sličice iz velikog mozaika podataka o Papinih 11 sati (i malo više) u Sarajevu, pa da se shvati koliko je njegov posjet bio potreban, ali i koliko su njegove riječi što zazivaju zajedništvo, pravdu, mir i oprost (to će vrlo jasno artikulirati u propovijedi na misi na Koševskom stadionu) nužno potrebne ne samo današnjoj Bosni i Hercegovini, ne samo Evropi, nego i svijetu. I koliko se te poruke odnose na sve, a ne samo na vjernike, pripadnike Rimokatoličke crkve. I, napokon, koliko smo ipak još daleko od njihova ostvarenja u uvjetima u kojima se prevoditelj (i opet TV Al Jazeera Balkans) skanjuje doslovno prevesti Papine riječi kojima mladima poručuje kako želi da žive "u bratstvu i jedinstvu" (pa to pretvori u "bratsko zajedništvo").
Papa je, rekosmo, prije svega nastupio kao Čovjek, kao netko tko govori u ime napretka ljudskoga roda, u ime mira, a protiv rata. Nije nimalo beznačajno što je na stadionu na Koševu rekao, izazivajući trenutni pljesak desetaka tisuća okupljenih (mada je govorio na talijanskom jeziku, a prijevod je tek slijedio), kako se iz Sarajeva "diže glas Božjega naroda i svih muškaraca i žena dobre volje: nikada više rat!"
Dakle, uzdigao se iznad svoje pozicije prvoga čovjeka jedne od triju velikih monoteističkih svjetskih religija, odustao je od toga da on - kao Papa - upućuje poruke.
Ne, sam je sebe sveo na nekoga tko artikulira poruku "Božjega naroda", a to su u njegovim očima svi ljudi, vjerovali oni ili ne, dodajući još i "svi muškarci i žene dobre volje". Govorio je, dakle, u ime čovječanstva. I nema apsolutno nikakve sumnje da je pogodio "pravu žicu" kada je upozorio na razliku između onih koji propovijedaju mir (neki i licemjerno, precizirao je) i iskrenih mirotvoraca; što je na kraju posjeta pretvorio u osudu svjetskih moćnika koji govore o miru, a spremaju ratove. Ponovio je, nikako ne bez razloga upravo u Sarajevu, svoju tezu o Trećem svjetskom ratu koji se odvija u fazama, dodajući ovaj put i nešto što se može shvatiti kao ocjena aktualnih prilika u svijetu. Rekao je, naime, da u svijetu vlada ratna atmosfera, a među onima koji potiču ratove apostrofirao je (i) one koji se bogate prodajom oružja. I bilo je mnogo razloga da se čovjek još jednom rasplače slušajući te njegove poruke, uključujući i one mladima na kraju posjeta, da se - naime - ne gledaju međusobno kao katolici, pravoslavni, muslimani ili Židovi, nego naprosto kao "mi". Dakle, još jednom: zajedništvo.
Jer - koliko god da su te poruke točne, toliko je i gotovo sigurno da neće doprijeti do ušiju onih kojima su namijenjene, a pogotovo da neće prodrijeti do njihovih umova kojima gospodare ratne igre, računice u milijardama dolara, zamišljeni, ostvareni, odnosno izgubljeni profiti ili pak nastavljanje imaginarnog (a na terenu na žalost toliko stvarnog) rata protiv komunizma (koji ni onda kada su se mnogi na njega verbalno pozivali, nigdje u svijetu nije bio ostvaren).
Papa nije podlegao atmosferi mahanja nacionalnim zastavama i ni jednom riječju u propovijedi nije apostrofirao ni jednu naciju, ali jest - vrijedi ponoviti - pravdu, mir i oprost. I napustio je stadion praćen pjesmom koja bolje od bilo čega drugoga pokazuje kako tzv. crkva u Hrvata neće, zapravo odbija shvatiti njegove univerzalne poruke. Jer, nakon svega što je izrekao, a što se odnosilo na cijeli svijet, na ljudski rod, golem je crkveni zbor zdušno otpjevao "Rajska djevo, kraljice Hrvata", pa se to može shvatiti i kao ne previše suptilna poruka Papi: samo se Ti bavi svjetskim mirom, ali mi znamo tko smo i znamo da je djevica Marija uz nas; a djevica Marija, naša kraljica, bila je i prije Tebe, a bit će i nakon Tebe. Pa da čovjek još jednom ne zaplače?
Njemačka (bavarska) pak televizija, koja je također izravno prenosila misu s Koševskog stadiona, našla je za shodno u prijenos uklopiti i reportažu o tome kakvo je Sarajevo bilo u "osamdesetim godinama prošloga stoljeća, kada nitko nije mogao ni naslutiti što će se uskoro dogoditi". I u toj reportaži podsjetila je na sarajevsku Zimsku olimpijadu, posljednji veliki sportski nastup Jugoslavije u svijetu - tako je rečeno - a praćeno kadrovima s otvorenja Olimpijade, uključujući i kadar razvijene jugoslavenske zastave s crvenom zvijezdom petokrakom. Usput: za razliku od kardinala Puljića koji nije odolio, a da ne spomene "razna zla i razne režime u prošlosti" pod kojima je trpila BiH (što je u katedrali i na susretu vjerskih vođa precizirao pojmom "komunistički režim"), Papa nije smatrao potrebnim ni jednom se riječju osvrnuti na "strašno" razdoblje Jugoslavije, ili makar i apostrofirati probleme što ih je Katolička crkva u vrijeme nekadašnje federacije zaista imala.
A kada je u katedrali bio konfrontiran sa svjedočanstvima dvojice svećenika i jedne časne sestre koji su bili neljudski maltretirani - zbog svoje vjere - u proteklome ratu, odustao je, vidno potresen, od pripremljenoga govora da bi poručio kako se ne smije zaboravljati prošlost, ali ne da bi se postalo osvetnicima, nego mirotvorcima, da bi se naučilo opraštati. I nije propustio ponoviti da je jednome svećeniku, danas teškome bolesniku kojemu je on, Papa, poljubio ruku i zatražio da ga blagoslovi, u nevolji pomogao pravoslavni svećenik, drugome - Bošnjakinja muslimanka, dok je redovnici put u život omogućio "strani ratnik", mudžahedin. I vratio se tako svojoj osnovnoj poruci: oprost i suživot, a izbjegao je iskušenju da govori samo o patnjama i stradanjima katolika, smještajući ih decentno u kontekst okrutnosti kojima su danas podvrgnuti bezbrojni ljudi diljem svijeta.
Naravno da su Papine poruke bile primarno adresirane na zemlju koju je posjetio i na grad što ga ne bez razloga zove "malim evropskim Jeruzalemom", čvrsto smještajući (ponovio je to nekoliko puta) BiH u Evropu. No, baš takva BiH, mulitinacionalna i multikonfesionalna - ratu i njegovim posljedicama usprkos, a dijelom i upravo zbog toga - bila mu je dodatno zanimljiva kako bi dao novi poticaj (tome su dodatno poslužili susreti s predstavnicima drugih vjera i s mladima) ekumenskom dijalogu, približavanju vjera i ublažavanju razlika između "frakcija" unutar kršćanstva. Vidjelo se to i po izboru kardinala koji su ga pratili. Jedan vodi Kongregaciju za međureligijski dijalog, a drugi onu za jedinstvo kršćana. I koliko god da se Hrvatska televizija (javni servis!) u prijenosu iz Sarajeva ponašala gotovo kao da je Papa došao u Hrvatsku ("zna mnogo o Hrvatima", "o Evropi baš i ne zna previše, ali o Hrvatskoj zna"), u Papinoj pratnji nije bilo ni jednoga svećenika iz Hrvatske, ili hrvatskoga podrijetla. Pametnome dosta.
No, na kraju dana, kada se saberu svi dojmovi i srede informacije, dominantna će ipak ostati epizoda s prevoditeljicom koja nije mogla suspregnuti suze kada je Papa govorio o djeci različitih vjeroispovijesti koja su ga dočekala na aerodromu - zajedno i radosna. Plakala je nad slikom Bosne i Hercegovine kakva bi, možda, ipak jednoga dana mogla biti. I vjerujemo da nije bila jedina. Svakako i zbog Papinih poruka, jasnih i beskompromisnih, kada je bilo potrebno i emotivnih, ali i zbog tih suza (koje nismo vidjeli, ali smo ih u tonu glasa jasno razaznali) vrijedilo je provesti sate i sate pred televizorom i pratiti posjet Pape Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini (bez Međugorja, razumije se samo po sebi!).
Informacija o Papinu posjetu Sarajevu bit će u nedjelju, ma koliko važna, tek jedna od jučerašnjih vijesti. No, suze sarajevske ostaju trajni dojam. I one suze o kojima je još godine 1997. u istome gradu govorio papa Ivan Pavao II, i ove nepoznate prevoditeljice u televizijskom prijenosu posjeta pape Franje u subotu, 6. lipnja 2015.
Suze sarajevske - do kada?
Tomislav Jakić
+ Sub, 06/06/2015
Oznake: papa franjo
|
03.06.2015., srijeda
1 kn = 21 osmijeh
Prvo šaljem vesele pozdrave svim korisnicima Dnevnog centra Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Međimurske županije, koji su me razdragano primili u petak, na Dan otvorenih vrata, o čemu više možete pročitati u Otvorenom pismu javnosti!.
Da ne bi sve ostalo na tom jednom posjetu, narednih dana ću ih opet posjetiti, no volio bih da ovaj put osjete da je cijela zajednica uz njih, da nisu šačica nepoznatih ljudi u jednome kutu, nikome na putu.
Zamolio sam da sastave listu što bi im bilo najpotrebnije, što su i napravili, a lista i nije zahtjevna, i vjerujem da uz malo dobre volje, a to smo već znali pokazati da postoji, možemo udovoljiti njihovim potrebama:
1) dograditi kuhinju (imaju majstora koji bi to napravio za 2500kn)
2) veliki frižider sa zamrzivačem (zamrzivač da bude dolje)
3) financijska sredstva za malanje ili potreban materijal za malanje i zaštitu od vlage
4) rolo zavjese za prozore u Dnevnom centru
5) police za stvari u Dnevnom centru i u uredu
6) ormar s policama i bravicom za zaključavanje za ured
7) plutene ploče (panoi) za njihove radove
8) samostojeća vješalica za kapute
9) novi pribor za jelo
10) novi tanjuri (plitki, duboki, desertni)
11) didaktički materijal za individualni rad
12) stručna literatura za rad s osobama s mentalnom retardacijom
Udruge su ove godine imale Dane otvorenih vrata pod krilaticom Udruge kao pokretači lokalnog razvoja
.
Korisnici Dnevnog centra su pripadnici naše zajednice. Kako se oni mogu razvijati bez naše potpore, bez naše pomoći?
Kako možemo smatrati da se naša lokalna zajednica, a i šire, razvija, ako takve ljude kojima treba naša pomoć ostavljamo na marginama društva, prepuštene sebi samima i grupici volontera i asistenata?
Možemo li se uopće nazvati civiliziranim, humanim društvom ako ćemo zatvarati oči pred njima?
Pogledajte još jednom spisak, svaka kuna koju donirate znači 21 osmijeh dvadeset i jednog korisnika 50m2 Dnevnog centra Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Međimurske županije.
Zrno po zrno pogača, kuna po kunu vesela kućica!
Donacije možete uplatiti na žiro račun Dnevnog centra
HR8323400091510710491
Ako netko može donirati i koji od navedenih predmeta, mislim da bi korisnici zapjevali od sreće, a oni vole pjevati i vole raditi korisne stvari
Uključite se u humanitarnu akciju 1kn=21 osmijeh!
Uključite se u humanitarnu akciju 1kn=21 osmijeh!
Još jednom, uključite se u humanitarnu akciju 1kn=21 osmijeh!
Sve dodatne informacije možete dobiti u Dnevnom centru:
Dnevni centar Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Međimurske županije
A.G. Matoša 6
40000 Čakovec
ili na moj e-mail
gorkic.taradi@ck.t-com.hr
Oznake: 1kn=21osmijeh, donacije
|
|
|