 |
| Od Okvir učitavanja |
28.07.2012., subota
Crikvenica - cross Vrbovsko - Maratonjare
|
Ova utrka je počela već u srijedu kada sam iz kolica u Lidlu vadio mlijeko na pult za naplatu i u tom trenutku me sašila kičma.U mojoj nogometnoj karijeri imao sam dosta često problema sa kičmom i moram priznat da unazad 3 godine od kada se intenzivnije bavim samo trčanjem ti problemi su gotovo izostali , eto do neki dan.Srijeda,četvrtak,petak sam se intenzivno družio sa raznoraznim kremama, mastima ,tabletama jer je zaista bilo teško funkcionirati.Zanimljivo je i to da sam dan prije sa kolegom pričao kako se odlično osjećam na treninzima i kako se ne sjećam kad me nešto zabolilo a pogotovo kičma. Očito da se netko želio gadno našaliti , pa me stisnulo gotovo 10-tak sati nakon izrečene rečenice. Zanimljivo. Pošto sam totalni luđak što se tiče sporta i često sam znao nastupati u nezaliječenom stanju , nadao sam se da će bol malo popustiti da mogu barem laganini otrčati stazu u Vrbovskom.U petak , dok je zakonita trčala probao sam 1 krug na trim stazi na bazenu i pri najmanjem hupseru i promjeni pravca bol se javljala a saginjanje i vezanje tenisica je bila gotovo nemoguća misija. Međutim , NEMA PREDAJE. Marku i Pezu sam već najavio da i ako nebum mogao trčati da idem sa njima i da ih budem slikao i uživao u prirodi.Buđenje u 5,30 i još uvijek nemam pojma dal trčim ili ne , al ponašam se samo kao da trčim i spremam stvari za utrku. Moram reći da je prava šteta za sve Maratonjare koji nisu mogli biti danas sa nama jer je stvarno cijeli dan bio super – fenomenalan. Prva destinacija – 03 – lokalna KT birtijetina , ispijanje kave sa dečkima sa posla i polazak.Tu mažem 4 peciva iz lokalne pekare.Laganini vožnja prema destinaciji broj 2 – Crikvenica – di idemo kod Markove familije u goste na doručak – tu mažem 4 sendviča – poslije čega odlazimo na kupanje(IDILA) , poslije šetanje gradom i odlazak u KULTNU slastičarnicu u Crikvi gdje nas gazda Samir časti sladačem – tu mažem 4 kuglice sladoleda i postavljam osobni rekord u toj disciplini Dolazak u Vrbovsko i odlična šetnja kanjonom Kamačnik , stvarno vrhunska priroda.U kafiću mažemo rundu , istrpavanje , pikamo brojeve na majice i utrka je počela.Prvih 800m brdo , dosta žestoko i tu trčim polako sa Markom i ispitujem situaciju sa kičmom.Sve je u redu i na vrhu brda odlučujem malo dati gas nizbrdo.Trčim u ritmu treninga po šumici i makadamu i stajem na okrijepama oko 30 sec., pijem vode i zalijevam se po glavi, rezultat me ne zanima , kičma me uopće ne boli , sparno je i pratim dvoje trkača ispred sebe.Još jedno brdo , isto dosta gadno , koje u cijelosti prehodavam i završni sprint nizbrdo gdje prestižem 2 trkača. Zanimljiva staza , idilična priroda , obilna klopa , ležerno-zajebantska atmosfera i svi dajemo ocjenu 10 današnjem danu.Zanimljivo je da sam se više borio za večerom,nego na utrci sa šniclom u obliku cipele-šlape br.48 , kada se znojim i dajem zadnji atom snage ne bi li je pojeo i odneso pobjedu.Znojan ali ponosan zbog pojedene ogromne šnicle napuštamo zadovoljno Vrbovsko sa smješkom na licu.Kičma OK , samo mi je Pez morao skidati mokre , smrdljive čarape Bravo Pezu i Marku na otrčanoj utrci , odličnom danu i pojedenom sladaču ! |
i osvojenu medalju i pretrčanu utrku poklanjam njemu
Zanimljivo je i to da sam cijelu utrku trčao sa poprilično velikom kamenčinom u tenisici , peklo me je i skidajući čarape vidim da mi se napravila rana na tabanima.Recimo da su protekli dani za mene bili BAKSUZ
dani , ali svejedno vrhunski
Slijedeća destinacija......uskoro.
17.07.2012., utorak
Trailer - LIGA - Maratonjare
10.07.2012., utorak
Sljemenski maraton 2012. iliti povratak na mjesto mojih prvih trkačkih koraka
Krasno natjecanje sa odličnim štimungom i kad tome pridodam ekipu koja se skupila na vrhu brda stvarno je posebni užitak bio taj dan. Moja trka , šta reći.Ako bi se profi-izražavao i slično , reklo bi se da sam jako loš brdski trkač.Gotovo na svakoj brdskoj utrci na kojoj sam sudjelovao završim u zadnjoj trećini konačnog poretka.To je tak.Prvih 7 km nizbrdo , pa 7 uzbrdo.Nizbrdica odličan , uspoređujući malo rezultate sa endomondo frendovima sa trke koji su bili dosta brži na kraju , na pola staze gotovo u sekundu ista vremena.Gledam prolaz na Horvatovim stubama i opakoj uzbrdici iza , zaostajem na ta 2km po čak 10 minuta.Puno previše , ali kad rezimiram , treniram 99,9 % po totalnoj ravnoj stazi neprestano već 2 godine pa je lagano zaključiti od kuda toliki pad pri usponima.Ništa strašno , recimo da je ovo danas bio jedan odličan brdski trening kakvih imam jako malo u nogama. Sjurio sam se od početka pa šta bude i super mi je išlo na ravnome i nizbrdici , pri čemu sam prestigao dosta trkača , što maratonaca , što štafetara.Prvih 6 km pjesma , a onda skretanje na uski dio staze , dolje provalija , nizbrdo , korjenje od drveća , debla na putu i bilo je baš gušt tu stisnuti gas iako sam se u jednom trenu zapitao „Jbte , na rubu sam da se rascopam u provaliju , koji k... se garim?“. Uglavnom bila je to adrenalinska napeta jurnjava , kada dolazim do zaista teških 500 Horvatovih stuba.Na sredini stuba stajem i hvatam zraka , ne ide mi.Tu me prestiže 3,4 trkača koje sam veselo ostavio koji km prije iza sebe.Nakon dosta muke uspjevam se popeti na vrh , kad super iznenađenje ! Lubenice na okrijepi ! Uzimam komad , jedem i pričam sa ekipom na okrijepi minutu , dvje , i krećem dalje. Na sred puta su isprepletena debla a oko njih bodljikava žica? Mislim si da treba kroz šikaru pored proći i čak sam se ogulio po koži granom kad mi natjecatelj iza viče da se ne prolazi tamo već ispod tih debla.Hmmm.....vraćam se nazad , nije mi baš jasno šta se željelo dobiti sa time.....malo me je to zbunilo i usporilo.Nema veze, pičimo dalje.Slijedio je težak uspon na suncu i nevjerojatan prizor gdje smo prolazili pored gomile krava koje su nas začuđeno promatrale kao i mi njih. Nakon nekog vremena moglo se ponovo trčati , mada osjetim da to nije to.Nisam PREstrgan al nisam ni napaljen na borbu za sekundama i minutama.Prepuštam se laganom kasu i uživam u šumi , uglavnom hodajući na gotovo svakoj uzbrdici do kraja i laganom trku na ravnini i nizbrdici.Ulazim u cilj , iskreno misleći da ću doći barem 10-tak minuta ranije , al šta je tu je , nema razočaranja.Guštam. Poslije lagana zajebancija sa ekipom i bodrenje maratonaca koji su malo po malo ulazili u cilj.Bilo je opet GRO komičnih situacija od isčekivanja partnerice , pezove i moje , u štafeti , koju nikad nismo vidjeli, kao spoj na slijepo, (POZDRAV Mireli) gdje smo bar 45 minuta nagađali „TO JE ONA““NIJE-JE““MOGLA BI BIT“  , do već klasičnih zajebancija koliko sam pojeo i šta na okrijepama i slično, uglavnom atmosfera super-fantastično-zajebantska.Odlična trka , dolazim ponovo , želim bolji rez slijedeći puta. Maratonjare. Kaže mi Tomo „sve ide u odličnom smjeru“ , „samo pozitiva“ , složio bih se u potpunosti. Nemam pojma kako je to kod drugih al ja sam iako sam trčao tešku stazu danas TOTALNO NAPUNIO BATERIJE u ovakvom okruženju.  |
