 |
| Od Okvir učitavanja |
23.05.2011., ponedjeljak
Jaska 2011
Rekao sam neki dan ,ništa više od utrka prije Plitvica, al očito da se lagano dam nagovorit na novu ludoriju.Čimba je rekao par dana ranije da ima auto i meni je bilo samo da malo odgodim dolazak na posao i dođem sat kasnije u drugu smjenu i to je bilo to.Par ljudi mi je preporučilo ranije Jasku kao odličan trening za Plitvice i tako sam i želio u ritmu treninga bez zaletavanja otrčati ovu utrku. Krenuli smo iz Kutine u „totalno ludom“ sastavu uz dobru zajebanciju , Cindra,Đuro,Pez,Čimba i Čox i vrlo brzo smo stigli u centar Jaske gdje smo uz obavezno „istrpavanje“ u lokalnoj birtiji , popili kavicu i lagano se spremili za utrku.Pez je bio satran još od Forresta , Čimba će „kao“ lagano , a ja bum sa svojim kompićem Empetrijem (mp3) laganini.Trka je krenula i trčali smo jedno vrijeme skupa Čimba , Krešo , Pez , kada nas napuštaju Čimba(odoše) i Krešo(zaostaše) i za moje divno ČUDO , ostali smo solo Pez i ja i tako otrčali do samoga kraja.Prvih 10 km je bila totalna štednja/šetnja jer smo poznavali otprilike taj dio staze koji je dosta brdovit i tu se nismo skoro pa ni umorili kada podižemo znatno brzinu od 11.-18. Km i trčimo pa mogu reć možda i najbolji moj tempo u ovogodišnim utrkama.Ipak zadnja 3 km usporavam jer osjećam umor i ne želim forsat nego doći zdrav i ne prestrgan na cilj.Tu smo čak i dostigli Čimbu , ali se nije dao i odjurio je u finišu naprijed, dok smo mi laganim kasom skupa presjekli ciljnu vrpcu. Poslije klopa,sok,pivica , prepričavanje doživljaja sa utrke i isčekivanje podjele medalja , gdje je Đuro imao glavnu riječ.Utrka mi se svidjela , mogao bi reći da je lakša od Stubice , pogotovo drugi dio staze , odlično posložene i vrlo česte okrepne stanice sa vodom i voćem , tuširanje , sve 5.Slijedi odmor uz pokoji lakši trening prije Plitvička 42km.Bit će teško to je sigurno , ali ne i nedostižno.Kao što sam rekao Pezu na njegovo da se uopće nije spremao za Forresta DA SU NJEGOVE PRIPREME POČELE JOŠ RANIH 70-TIH U MALOM SELU ISPOD KOZARE , A DA TO NI NIJE ZNAO , tako mogu reći i za sebe da je iza mene 25 godina sporta i 2,5 godine trčanja i vrijeme je i da riješim taj maraton bez straha , pa makar i Plitvički.Sve utrke poslije povrede su bile podređene samo jednom datumu 04.06. i to bi trebao biti samo šlag na tortu za prvi dio sezone.Šta bu i kak bu , bumo vidjeli USKORO. Dolazak na posao u nedjeljnu drugu smjenu , kao što sam već prije rekao , da je taj dan nešto nevjerojatno, poslije polumaratona sam bio tolika flegma da me jednostavno ništa nije moglo izbacit iz sedla a bilo je bar 10-tak pokušaja.Bilo je još nekih zanimljivosti tipa „baba i jagode“ , „maratonac bez gaća“ , „autoput rampa i maratonjare“ al neka ostane to u uspomeni i na znanje onima koji su tome svjedočili , a onima kojima je do dobre zajebancije a nisu bili neka ne propuste slijedeće doživljaje ove ludomanske ekipe. |
21.05.2011., subota
Napaljivanje za Plitvice je počelo !
|
p |
15.05.2011., nedjelja
ČESTITAM !
|
FORREST GUMP ULTRAMARATONJARA PEZINHO 105 km , sa 90 i kusur kg !
Čuo sam od nekoliko/više ljudi priče kao ,ne može,gotov je,lud je i slično , recimo da sam se slagao samo sa ovo lud je  , zato mi je ovaj rezultat drag skoro kao da je moj. BRAVO ŽIVOTINJO !  |
08.05.2011., nedjelja
Ivanišević,Blanka,Hajduk,ČOX - Splitski polumaraton 2011
Split.Pljeskao je Ivaniševiću , skandirao je Blanki , klicao je Ajduka a danas se na splitskoj rivi pljeskalo i Čoxu.Ništa kontra Splita! Mada je glupo govoriti o samome sebe da zaslužih taj pljesak , al stvarno je bilo tako bez obzira na postignuto vrijeme o 2:02 h.Tko je mogao biti u mojoj koži shvatiti će. Dolazak je bio u kasno popodnevnim satima , kada smo se smjestili na našem prenoćištu u Kaštel Sućurcu.Smještaj je bio solidan , a pošto je bio mukte dao bi mu i ocjenu odličan.Sobu sam djelio sa Marijanom , mladim dečkom , maratoncem iz Roždanika kraj Novske.Pošto je trenutno Big Brother popularan u njegovim godinama , dogovorili smo se da ja budem Nemeš a on Marijan-a.I tako malo po malo uz zajebanciju i pokoju psovku , jer ga Marijan voli dosta često „ošajdarit“ , što se nije baš svidjelo ostatku ekipe Mariji i Nevenu , smjestili se u sobe i otišli u Split. A u Splitu ludilo, kao i obično.Nešto nevjerojatno , iako idem gotovo svake godine na more ovakvu masu ljudi još nisam nikad vidio.Poslije smo tek skužili da je fešta i koncert , a na rivi totalni krkljanac , gotovo da se nije moglo hodati.Dogovor je pao da nešto čalabrcnemo prije spavanja i tu je bilo malo vozanja.Pošto sam oduvijek bio timski igrač slušam i ispunjavam želje ostalih iliti većine i nakon pronalaska restorana , ekipi nije bio po volji , a šta ćeš jbga , meni je svejedno ali ipak se većina odlučuje za McDonalds.McDonalds u Splitu, vjerojatno i nije baš neki izbor , ali ak je ekipa sretna mogu se prilagodit.Tamo smo maznuli popularne splitske delicije i krenuli na spavanje. Prije spavanja smo Marijan i ja izmjenili nekoliko anegdota i malo bolje se upoznali, i ubrzo zaspali.Budim se sav mokar oko 3 ujutro , glava mi puca i tu mažem jedu tabletu za glavu nadajući da bude do jutra sve ok.Nevjerojatno je što sam u zadnjih godinu-dvije primjetio da me dan ili pola dana prije promjene vremena boli glava.Iako nisam doktor mogao bih reći sa velikom sigurnošću da sam meteoropata.Budim se ujutro i pijem još jednu tabletu za glavu kada odlazimo u Split na start. Nikad još prije trke nisam imao ovakav problem i nisam znao šta ni kako , ali na eventualno nenastupanje naravno da nisam ni pomislio.Prije starta smo malo prohodali rivom , popili kavu,sok, obavili fiziološke potrebe, danevelim sranje, i došlo je vrijeme za start kad skužim da mi je na satu Garminu prazna baterija.Od kada znam za sebe trčim sa satom i mogao bi reći čak da mi je najbolji frend kojeg imam i uz glavobolju još jedna ludorija.Nemam dume kako da krenem , i ipak se odlučujem pratiti ekipu za koju znam da ide oko 1,40-1,45 , međutim već negdje na trećem kilometru utrka je za mene završila. Konstantno kljucanje u glavi jednostavno nije prestajalo i odlučujem odraditi utrku uz što manju moguću štetu i usporavam do minimalne brzine i hodam i istežem se tijekom utrke 10-tak puta, gledajući u daljini more , uz miris borova lagano kaskajući prema cilju.U jednom trenutku negdje oko 10-tog km iskoči netko ispred mene i viče „Ajmo Gorane,Gorane!“ , kad ono izviđači iz Kutine usred Splita, navijaju i još ktome znaju moje ime.Ludnica!Tu se malo kurčim i ubrzavam pored njih , ali čim sam skužio da me ne vide lagana šetnjica.Staza je valovita , rekao bih neka light verzija Rijeke , al je zato vrijeme bilo dosta vruće.I tako trčeći na začelju mogao sam snimiti gotovo sve face,maratonce i mogu reći da je bilo i par respektabilnih maratonaca koji nisu izgledali baš bajno.I tako pužem prema cilju koji je na samoj rivi i čujem i vidim pokoji pljesak ohrabrenja i mislim si pa tu su pljeskali samo legendama a sada i meni.Malo sam na cilju izmjenio par rečenica sa Benjaminom koji je došao iz Sarajeva a i bio je sa nama i u Bratislavi,Zrinkom,Cidrom, poslije tuširanje i klopa i mogu reći samo riječi pohvale za to, bilo je to dobro izorganizirano. Poslije smo se ukrcali za doma i tu smo dobili gošću gspđ.Editu koja inače ima 60-tak skokova padobranom iz aviona i došla je solo busom iz Zagreba na utrku i tako malo po malo stigosmo doma.Glava više ne boli , tijelo i noge kao da nisam nigdje ni bio , odlučujem preskočit sve utrke do Plitvica, mislim da sam puno toga obišao-otrčao u kratko vrijeme , poklanjam si malo odmora od utrka do 6-tog mjeseca. Bravo Maratonjarama Mariji,Nevenu i Marijanu na još jednom uspješno odrađenom polumaratonu. Ovo mi je osmi polumaraton ove godine , slijede Plitvice , a onda slijedeći cilj je probati popraviti rekord na polumaratonu , najvjerojatnije u Zagrebu. |
01.05.2011., nedjelja
1.memorijalni polumaraton BLJESAK - Novska - Okučani
Okupilo se nas 15-tak na memorijonalnom polumaratonu u čast veličanstvene akcije BLJESAK , koja je ostala svima nama sa ovih prostora urezana u srcu,duši i tijelu.Kolega Marijan inače rodom iz tih krajeva organizirao je ovu utrku i bio je i red da se odazovemo i uljepšamo njemu , a i nama samima , uz ugodno druženje, lagano trčanje u skupini i pokoju pričicu, ovaj dan i ovu utrku. Bio je to jedan odličan trening/druženje sa ODLIČNOM EKIPOM. Zanimljivost je bila okrepna stanica na 10 km , gdje se nudila rakija iliti popularnija "domaća šljiva" , pošto nisam još nikad probao takvu ludoriju , maznuo sam jednu na eks i osjetilo se odmah na brzini.Još jedna zanimljivost je da je "popularni" maratonac Halili trčao u šuškavcu s natpisom Jadranka Kosor . |
