 |
| Od Okvir učitavanja |
08.05.2011., nedjelja
Ivanišević,Blanka,Hajduk,ČOX - Splitski polumaraton 2011
Split.Pljeskao je Ivaniševiću , skandirao je Blanki , klicao je Ajduka a danas se na splitskoj rivi pljeskalo i Čoxu.Ništa kontra Splita! Mada je glupo govoriti o samome sebe da zaslužih taj pljesak , al stvarno je bilo tako bez obzira na postignuto vrijeme o 2:02 h.Tko je mogao biti u mojoj koži shvatiti će. Dolazak je bio u kasno popodnevnim satima , kada smo se smjestili na našem prenoćištu u Kaštel Sućurcu.Smještaj je bio solidan , a pošto je bio mukte dao bi mu i ocjenu odličan.Sobu sam djelio sa Marijanom , mladim dečkom , maratoncem iz Roždanika kraj Novske.Pošto je trenutno Big Brother popularan u njegovim godinama , dogovorili smo se da ja budem Nemeš a on Marijan-a.I tako malo po malo uz zajebanciju i pokoju psovku , jer ga Marijan voli dosta često „ošajdarit“ , što se nije baš svidjelo ostatku ekipe Mariji i Nevenu , smjestili se u sobe i otišli u Split. A u Splitu ludilo, kao i obično.Nešto nevjerojatno , iako idem gotovo svake godine na more ovakvu masu ljudi još nisam nikad vidio.Poslije smo tek skužili da je fešta i koncert , a na rivi totalni krkljanac , gotovo da se nije moglo hodati.Dogovor je pao da nešto čalabrcnemo prije spavanja i tu je bilo malo vozanja.Pošto sam oduvijek bio timski igrač slušam i ispunjavam želje ostalih iliti većine i nakon pronalaska restorana , ekipi nije bio po volji , a šta ćeš jbga , meni je svejedno ali ipak se većina odlučuje za McDonalds.McDonalds u Splitu, vjerojatno i nije baš neki izbor , ali ak je ekipa sretna mogu se prilagodit.Tamo smo maznuli popularne splitske delicije i krenuli na spavanje. Prije spavanja smo Marijan i ja izmjenili nekoliko anegdota i malo bolje se upoznali, i ubrzo zaspali.Budim se sav mokar oko 3 ujutro , glava mi puca i tu mažem jedu tabletu za glavu nadajući da bude do jutra sve ok.Nevjerojatno je što sam u zadnjih godinu-dvije primjetio da me dan ili pola dana prije promjene vremena boli glava.Iako nisam doktor mogao bih reći sa velikom sigurnošću da sam meteoropata.Budim se ujutro i pijem još jednu tabletu za glavu kada odlazimo u Split na start. Nikad još prije trke nisam imao ovakav problem i nisam znao šta ni kako , ali na eventualno nenastupanje naravno da nisam ni pomislio.Prije starta smo malo prohodali rivom , popili kavu,sok, obavili fiziološke potrebe, danevelim sranje, i došlo je vrijeme za start kad skužim da mi je na satu Garminu prazna baterija.Od kada znam za sebe trčim sa satom i mogao bi reći čak da mi je najbolji frend kojeg imam i uz glavobolju još jedna ludorija.Nemam dume kako da krenem , i ipak se odlučujem pratiti ekipu za koju znam da ide oko 1,40-1,45 , međutim već negdje na trećem kilometru utrka je za mene završila. Konstantno kljucanje u glavi jednostavno nije prestajalo i odlučujem odraditi utrku uz što manju moguću štetu i usporavam do minimalne brzine i hodam i istežem se tijekom utrke 10-tak puta, gledajući u daljini more , uz miris borova lagano kaskajući prema cilju.U jednom trenutku negdje oko 10-tog km iskoči netko ispred mene i viče „Ajmo Gorane,Gorane!“ , kad ono izviđači iz Kutine usred Splita, navijaju i još ktome znaju moje ime.Ludnica!Tu se malo kurčim i ubrzavam pored njih , ali čim sam skužio da me ne vide lagana šetnjica.Staza je valovita , rekao bih neka light verzija Rijeke , al je zato vrijeme bilo dosta vruće.I tako trčeći na začelju mogao sam snimiti gotovo sve face,maratonce i mogu reći da je bilo i par respektabilnih maratonaca koji nisu izgledali baš bajno.I tako pužem prema cilju koji je na samoj rivi i čujem i vidim pokoji pljesak ohrabrenja i mislim si pa tu su pljeskali samo legendama a sada i meni.Malo sam na cilju izmjenio par rečenica sa Benjaminom koji je došao iz Sarajeva a i bio je sa nama i u Bratislavi,Zrinkom,Cidrom, poslije tuširanje i klopa i mogu reći samo riječi pohvale za to, bilo je to dobro izorganizirano. Poslije smo se ukrcali za doma i tu smo dobili gošću gspđ.Editu koja inače ima 60-tak skokova padobranom iz aviona i došla je solo busom iz Zagreba na utrku i tako malo po malo stigosmo doma.Glava više ne boli , tijelo i noge kao da nisam nigdje ni bio , odlučujem preskočit sve utrke do Plitvica, mislim da sam puno toga obišao-otrčao u kratko vrijeme , poklanjam si malo odmora od utrka do 6-tog mjeseca. Bravo Maratonjarama Mariji,Nevenu i Marijanu na još jednom uspješno odrađenom polumaratonu. Ovo mi je osmi polumaraton ove godine , slijede Plitvice , a onda slijedeći cilj je probati popraviti rekord na polumaratonu , najvjerojatnije u Zagrebu. |
