 |
| Od Okvir učitavanja |
29.04.2012., nedjelja
Kamen gori val se pjeni .... Maratonjare - Lošinjski polumaraton
Krasna 2 dana u Lošinju sa Maratonjarama i prijateljima ! Lošinj je ljubav !(rekao bi moj buraz)To je za mene raj.Nevjerojatno je koliko je taj otok ušao u dubinu moje duše i moje obitelji.Ta međusobna ljubav traje već više od 3 desetljeća i potrajat će dok nas smrt ne rastavi.Amen. Nakon već klasične borbe kod pripreme za odlazak , tko ide , to ne , dal auto , dal 3 auta i slično , uspjela se okupit ekipa koja je na kraju dana kad nas je trajekt vraćao na kopno sa uzdahom komentiralo „šteta što je tako brzo prošlo“ , ali iste sekunde veselo najavljivalo „ bilježimo se za slijedeću godinu ! „. Na Lošinj smo krenuli dan ranije pošto smo imali osiguran smještaj.Vozili smo se u kombiju(Marko) i Davorovom automobilu , a moja je sreća što sam tamo i nazad pola puta išao sa jednom ekipom , a pola sa drugom i mogao sam vidjeti kako dišu i svakome sjaj u očima i zadovoljne izraze lica , očito guštajuće poglede kao što je i moj. Extra dobitak je bio što nam se na putovanju pridružio najbolji mogući putnik , legendarni HRV rekorder na polumaratonu i maratonu Drago Paripović.Ništa manji važni su bili i naši KT friški maratonci iz Brooks running teama(u duši Maratonjare) ,Ana i Darko, meni isto jedna draga ekipa. Dok je Drago pričao priče sa svojih mnogobrojnih utrka , Marko i ja smo kao klinci oko logorske vatre upijali i sa zanimanjem slušali svaku izgovorenu riječ.Stvarno je to bilo zanimljivo čuti iz prve ruke najboljeg od najboljih. Malo po malo i došli smo na trajekt i polako ali sigurno smo stigli na prijave u Veli Lošinj gdje je sutradan bio i start utrke.Tamo sam i LIVE sreo Endomondo frenda Roberta , izmjenjujemo riječ , dvije i lagano u grad prije spavanja.Plan za utrku je bio da trčim u ritmu treninga ali non stop mi se vrzmalo u glavi da ipak idem maximalno , da , ne , ne , da , bile su dvojbe.Trebalo je smjestiti još Markovu ekipu (popularni KUD Breskve Garešnica:) u apartman gdje isto rikavamo od smijeha ponašanjem bake-babe-starije gospođe potencijalnog udomitelja. Trkački dio ekipe se smjestio u već ranije dogovorenom boravku , a sobu smo dijelili Drago , Paz i ja , znači ELITNI trkači:).Nisam nešto spavao jer smo kasno legli , al bilo je OK.Davor se prvi budi i odlazi svima po doručak (BRAVO Daaaaaaaaavore !) kad i sam ustajem guštajući gledajći u mirno more.Kakav gušt , mir , idila ! Drago se budi i uz zvukove dalmatinskih klapa lagano doručkujemo dok ostali spavaju.Opet idila.Tu nam Drago nudi svoj med kojeg , kako kaže jede u izobilju , gdje uz konzumiranje na 2 namazane šnite kruha nadam se da možda dostignem Dragine rezultate:)) . Svi se malo po malo bude , lagano spremanje za utrku , slikanje i odlazak na mjesto starta .Već klasično istrpavanje ili dva ,ispijanje posljednjeg osvježenja pred utrku.Još nemam pojma za taktiku , lagano sa Markom ili da pratim Davora i Peza.Bit će ovo naporan tjedan jer sam trčao Rijeku na maximali , sad Lošinj , utorak Novska polumaraton „Bljesak“ i već u subotu u Skoplje na polumaraton na koji idem u Markovom aranžmanu.Pošto znam da nisam za utrkivanje iz tjedna u tjedan trebat će pažljivo dozirat snage i cijelo vrijeme mi se to vrti po glavi.No htio , ne htio , krenuo sam sa Davorom i Pezom i vrlo brzo već negdje na 6-7 km počeo sam dobivat znakove od svoga sexy-moter-fuckin tijela da to neće ići baš tako. Negdje već na 10 km sam iscjeđen ko limun i počinjem preživljavanje iliti surviver do kraja utrke.Lagan trk , hod , voda , lagan trk , hod , voda.Prestiže me i staro i mlado i cirkus Kolorado, ustvari ne , on me nije jedini prestigao.No nema beda , pičim po svome i nekako ulazim u cilj.Poslije mi Drago veli da se to događalo i najboljima više od nekoliko puta .Meni je to treće pucanje , nakon Splita i Topuskog i ovdje sam kihnuo i nakraju ulazim 25 minuta sporije nego tjedan prije u Rijeci sa uvjerljivo najslabije otrčanim polumaratonskim osobnim rezom.Inače staza nije baš lagana , al dio uz more , malo je reć , FENOMENALAN. Svakako treba spomenuti odlično navijanje i bodrenje uz stazu , što kod nas je stvarno rijedak slučaj , mada mi se čini da su se tu isticali posebno slovenski turisti.Stvarno super.Na cilju vrhunsko umakanje nogu u hladnom moru , mazanje dvije porcije gulaša od hobotnice i čekanje Drage da uzme nagradu za osvojeno mjesto.Kad spiker zove Anu i Mariju kao najbolje HR natjecateljice , gdje pored medalja osvajaju i novčane nagrade.Fora.Sretan sam kao da sam i ja nešto osvojio , a ne skoro predzanje mjesto ispred Papa Štrumfa(Marka).Lagano zahebancija , čestitanje , smijanje , Ana i Darko nas časte sve skupa za osvojenu nenadanu nagradu sladačem , kada se odlazim malo okupat u moru prije polaska kući. Gledam Davora i scenu ulaska u vodu , gdje bi Davor ušao a baba“ ko od majke rođena“ izašla iz vode.Face, babina i Davorova, me bacaju u plač od smijeha dobrih 5 minuta , stvarno se nemrem sjetit kad sam vidio nešto toliko smiješno da se nemrem prestat smijat.Marko i ja se bacamo u vodu , hladna je , jaja se stisla , prsti ukočeni , al je gušt.U stilu Thorpea ili možda Phelpsa radim dva,tri zaveslaja.Idila.Lagano sunčanje , prepričavanje doživljaja ovog fenomenalnog dana i malo po malo se približio povratak kućama. Lijepo organizirana utrka , Lošinj , dovoljan su razlog da ću sigurno pohoditi ovu utrku ponovo. Lošinju do ponovnog susreta , živio nam ! PS. Bilo je toliko komičnih situacija koje jednostavno nemrem sve nabrojati , a ako ih želite iskusiti ili doživjeti dovoljno je potražiti Maratonjare. Evo i izvještaja naše LOGISTIKE , koja ovaj put nije mogla sa nama ali prvom prilikom bude sigurno.(Tomo i Ed)
IZ DNEVNIKA JEDNOG MARATONJARE :))))))))))))))))))) Jubilarni 83 trening Kutina-Selište ili Zašto mi nismo na Lošinju...! Tog jutra digao sam se ranije i radio svoje uobičajene poslove, kad sam pogledao na sat! 8:00! Ed već čeka! Danas trčimo u čast kolega koji su na Lošinju! Palim djeci crtiće, ostavljam ženi 100 kn za stratninu (jer bez toga to nije to) naručujem grah za ručak i potajno se nadam voću i okrijepi na povratku kući! Krećemo ispred Robne kuće, opet nas čudno svi gledaju, nema veze .... Prvi loš znak, na Heleshyju je crveno na semoforu! Krećemo laganim tempom uz još laganije teme... Prestiže nas prvi traktor, opet loš znak... držimo se u skupini, a naši vjerni navijači ovce i ostale domaće životinje se ne uzbuđuju previše....Psi laju, a lanci i ograde su čvrste, što nas je po ko zna koji put iznova obradovalo...Došli smo do okretišta, prolazno vrijeme je tak-tak, pijemo vodu bez koje bi ovaj trening već odavno završio i vraćamo se polako, opet traktor...slikamo par pitoresknih sličica prirode i navijača...hvatamo se hlada i stajemo na trenutak u Š-boxu, nastavljamo i završavamo trening kod sportske dvorane...dolazimo do Kutnice, nije Lošinj ali je barem naša...šetamo do robne... ljudi i dalje čudno gledaju, već mislim da je to jer ''izvršni'' nije s nama, ali znam da je on s nama u mislima... Dolazim kući, nema graha, al' nema ni 100 kuna! |
24.04.2012., utorak
Riječki polumaraton - vol. 2
|
Riječki polumaraton. Postoje diskusije na razno raznim forumima tipa , loša majica , nema medalje , nema ručka i slično kada se ocjenjuje neka utrka. U nedjelji je u Rijeci bilo tmurno – kiša – vjetar – nema ručka – majica li-la – 0 bodova tuš , pa je pravo pitanje „Zašto se vratih sretan kao malo dijete kad dobije bombon?“. Da bude stvar zanimljivija odjurili smo nenaspavani rano rano ujutro i pičili dosta brzo doma jer sam ja morao odmah na posao.Nešto nevjerojatno se desilo da sam cijelo vrijeme kod povratka na posao pjevao,fućkao , kao da nisam 2,3 sata ranije trčao top 5 rezultat polumaratona pri svim mogućim vremenskim neprilikama i sa vrlo malo sna dan prije.Isto tako zanimljivo je to da sam legao u krevet , znači , utrka , posao i odlazak na spavanje tek u 01:30 ujutro drugi dan.Totalno me šupila neka luda vibra koja me je držala u super raspoloženju do jutra.Nevjerojatno da nikakva,nikakva, ni najmanja bol ili umor u nogama ? Kako to nekome neupućenome objasniti ? Ludo dobra vibra – to je Rijeka polumaraton. Svakako je za to zaslužna i ekipa na putovanju gdje jednostavno nije prošlo minut,dva da nije netko izvalio nekakvu zajebanciju i još dodatno podigao atmosferu.Baš sinoć priča Marko koji je jedva preživio(rezultat 2:13) da ga je hrpa ljudi vidjevši natpis na majci Maratonjare bodrilo , navijalo tapšalo kao da ga znaju 100 godina.Sjećam se da sam mu dao give-me-five kad smo se susreli u prolazu , tada je još dobro izgledao.Sjećam se da sam negdje na 1.km sreo Vjerana i dao mu podršku , negdje na 2. Miu također , već na 3. Zrinko je meni , ja njemu nešto dobacio , na 4.km bodrim Karla „ajmoooo!!“ , na 5. se rukujem i upoznajem sa Romanom , na 7. bodrim Kipcu , pa urnebes na okretu , vičem "ajjmo Đuro!!!" , Siniša meni "ajmooo Goran!!" , Ed i Pez viču i ja njima , vidim Tomu bodrim ga , on viče" koliko je sati"  , nemrem propustit da ne bodrim Ivanku i Žanu „ajmo cure“ , JESAM LUD , NISAM , AJMO DALJE, već spomenuta „petica“ Marku , na 14. km Splićo viče štafetarima „može navijanja!!!!“ , ovi se raspizde i urlaju , bodrim Spliću , malo on mene , na 19. km Zrinko me prestiže , bodrim ga , super ide , 21. km viče Čimba "ajmo Čox!!!" , JBTE VRHUNSKI  .Koja jebeno dobra pozitiva. Ulazak u cilj.Ispočetka.Give-me-five redom Pez,Ed,Dragoljub,Siniša,Splićo,Tom,Čimba,Karlo,brko u bijeloj majici, vidimo Marka , vičemo , deremo se ko ludi.JBTE NEMREM vjerovat , kad malo razmislim dal trčim radi trčanja il vikanja!?  Dolazim doma klinci , žena daju „petaka“ , puštam da ovaj dan traje i tonem u san tek oko 1:30 ujutro sa smješkom na licu , sretan.Kakav dan! Koja majica,ručak,medalja?.....Dajte jedni drugima podršku i smješak.....to se traži , to nam treba ! |
23.04.2012., ponedjeljak
Debeli - brzi i žestoki - Rijeka - polumaraton
|
Kad bi rekao super…..preslabo.Kad bi rekao fenomenalno…..preslabo. Da možda kažem ludilo? Ne…..prepreslabo.Ma u Rijeci je sa ovom ekipom bilo SJAJNO ! Sjajno kao što Marko voli breskvu , jedno zanimljivo voće. Kad bi probao u natuknicama opisat išlo bi ovako : Polazak – benzinska – sranje Čox – sranje Marko – dolazak – prijava – birtija – sranje SVI – neki i dva puta – druga birtija – sranje ponovo SVI-trčanje-povratak-benzinska-sranje Ed-sranje Marko. Rekao bi netko USRAN DAN , ali nije baš tako , baš obrnuto . Svojom utrkom sam zadovoljan , na uzbrdicama sam malo prikočio , dok bi niz brdo stiskao gas sve do 1,5 km prije kraja kad ipak nisam mogao zadati završni udar na rezultat ispod 1,37.Nije bitno.Čestitke ekipi na super druženju I rezultatima I naravno da očekujem što skorije nešto slično.Slijede ljepote Lošinja I radujem se ponovnim susretom sa meni najdražim mjestom na Jadranu. Ovo mi je najbolji rez od 3 otrčane Rijeke I stvarno sam prezadovoljan sa ostvarenim.Kroz trku sam krenuo sa Tomom koji nije bio baš raspoložen u početku , pa sam dobar dio trke išao sam , sve negdje do 13-14. km gdje par kilometara trčim sa jednim dečkom , čini mi se iz Splita ili iz okolice I malo po malo dolazim u cilj.Šteta što je na zadnja 2 km pao totalni pljusak I puhno jak vjetar u prsa jer bi vjerojatno imao još I bolji rez. Ono što sam već rekao nekima Lošinj će biti moja zadnja organizacija odlaska na utrke na ovakav način , jednostavno nemrem to više ,postalo mi je prenaporno , da sad ne objašnjavam kako , zašto , jednostavno nemrem vas sve popratit u željama,pozdravima i porukama,bi-ne bi , ni da – ni ne , inače sve 5.Dat ću sve od sebe uz pomoć zainteresiranih oko zimske lige , gdje ove godine očekujem još veći pomak s obzirom na najave. REZULTATI – Maratonjare Kutina 86. Edo Rajčević 1:31,59 – 18.mjesto kategorija M30 - 34 104. Josip Pezić 1:34,31 - 22.mjesto kategorija M35 - 39 142. Goran Todorov 1:38,21 - 18.mjesto kategorija M30 - 34 186. Tomislav Lukić 1:43,05 - 31.mjesto kategorija M35 - 39 309. Marko Birač 2:13,18 - 54.mjesto kategorija M35 - 39 |
