 |
| Od Okvir učitavanja |
10.07.2012., utorak
Sljemenski maraton 2012. iliti povratak na mjesto mojih prvih trkačkih koraka
Krasno natjecanje sa odličnim štimungom i kad tome pridodam ekipu koja se skupila na vrhu brda stvarno je posebni užitak bio taj dan. Moja trka , šta reći.Ako bi se profi-izražavao i slično , reklo bi se da sam jako loš brdski trkač.Gotovo na svakoj brdskoj utrci na kojoj sam sudjelovao završim u zadnjoj trećini konačnog poretka.To je tak.Prvih 7 km nizbrdo , pa 7 uzbrdo.Nizbrdica odličan , uspoređujući malo rezultate sa endomondo frendovima sa trke koji su bili dosta brži na kraju , na pola staze gotovo u sekundu ista vremena.Gledam prolaz na Horvatovim stubama i opakoj uzbrdici iza , zaostajem na ta 2km po čak 10 minuta.Puno previše , ali kad rezimiram , treniram 99,9 % po totalnoj ravnoj stazi neprestano već 2 godine pa je lagano zaključiti od kuda toliki pad pri usponima.Ništa strašno , recimo da je ovo danas bio jedan odličan brdski trening kakvih imam jako malo u nogama. Sjurio sam se od početka pa šta bude i super mi je išlo na ravnome i nizbrdici , pri čemu sam prestigao dosta trkača , što maratonaca , što štafetara.Prvih 6 km pjesma , a onda skretanje na uski dio staze , dolje provalija , nizbrdo , korjenje od drveća , debla na putu i bilo je baš gušt tu stisnuti gas iako sam se u jednom trenu zapitao „Jbte , na rubu sam da se rascopam u provaliju , koji k... se garim?“. Uglavnom bila je to adrenalinska napeta jurnjava , kada dolazim do zaista teških 500 Horvatovih stuba.Na sredini stuba stajem i hvatam zraka , ne ide mi.Tu me prestiže 3,4 trkača koje sam veselo ostavio koji km prije iza sebe.Nakon dosta muke uspjevam se popeti na vrh , kad super iznenađenje ! Lubenice na okrijepi ! Uzimam komad , jedem i pričam sa ekipom na okrijepi minutu , dvje , i krećem dalje. Na sred puta su isprepletena debla a oko njih bodljikava žica? Mislim si da treba kroz šikaru pored proći i čak sam se ogulio po koži granom kad mi natjecatelj iza viče da se ne prolazi tamo već ispod tih debla.Hmmm.....vraćam se nazad , nije mi baš jasno šta se željelo dobiti sa time.....malo me je to zbunilo i usporilo.Nema veze, pičimo dalje.Slijedio je težak uspon na suncu i nevjerojatan prizor gdje smo prolazili pored gomile krava koje su nas začuđeno promatrale kao i mi njih. Nakon nekog vremena moglo se ponovo trčati , mada osjetim da to nije to.Nisam PREstrgan al nisam ni napaljen na borbu za sekundama i minutama.Prepuštam se laganom kasu i uživam u šumi , uglavnom hodajući na gotovo svakoj uzbrdici do kraja i laganom trku na ravnini i nizbrdici.Ulazim u cilj , iskreno misleći da ću doći barem 10-tak minuta ranije , al šta je tu je , nema razočaranja.Guštam. Poslije lagana zajebancija sa ekipom i bodrenje maratonaca koji su malo po malo ulazili u cilj.Bilo je opet GRO komičnih situacija od isčekivanja partnerice , pezove i moje , u štafeti , koju nikad nismo vidjeli, kao spoj na slijepo, (POZDRAV Mireli) gdje smo bar 45 minuta nagađali „TO JE ONA““NIJE-JE““MOGLA BI BIT“  , do već klasičnih zajebancija koliko sam pojeo i šta na okrijepama i slično, uglavnom atmosfera super-fantastično-zajebantska.Odlična trka , dolazim ponovo , želim bolji rez slijedeći puta. Maratonjare. Kaže mi Tomo „sve ide u odličnom smjeru“ , „samo pozitiva“ , složio bih se u potpunosti. Nemam pojma kako je to kod drugih al ja sam iako sam trčao tešku stazu danas TOTALNO NAPUNIO BATERIJE u ovakvom okruženju.  |
