 |
| Od Okvir učitavanja |
04.06.2011., subota
Moj prvi ! Plitvički maraton 2011
Ova priča zapravo započinje 6.lipnja 1978 , kada sam u kutinskom rodilištu na samo sebi svojstven način izašao na svijet kroz maternicu na „dupe“ , i tu je već nekom vidovnjaku ili tarotu, sigurno bilo zapisano „taj mali će otrčat PLITVIČKI MARATON“.Kutinskog rodilišta više nema a bogami nisam ni ja više mali ali sav film unazad mojih 33 godine života provrtio sam unazad na današnjem maratonu , prisjetivši se mnogih ljudi,događaja, vrteći raznorazne proživljene situacije , prošle su groz glavu u 4-5 sati trčanja PRVOG MOG MARATONA.Vjerojatno sam imao i blistavijih trenutaka u svojoj sportskoj karijeri , ali ovo je ipak nešto POSEBNIJE od bilo čega i teško je to opisati riječima , jednostavno treba probati se upustiti u tu borbu sa samim sobom i na kraju pobjediti tj. protrčati kroz cilj.Ja to volim nazvati UBIJANJE SA GUŠTOM i iako nemam pojma o drogama , mislim da sam ipak postao ovisnik.Trčanje je moja droga.Hvala svima mojim najbližima , trima mojim curkama , roditeljima i burazu , bakama i dedama , frendovima na zajedničkim druženjima/trčanjima , jer da nije bilo cijele te ekipe nikada ne bi osjetio ovakav FENOMENALAN osjećaj koji me je prolazio trčeći a evo još i sad guštajući nakon otrčanog PLITVIČKOG MARATONA. Iako me pokočilo 10-tak dana prije starta u leđima ,nisam ni jednog trena pomišljao da ću to propustiti.Leđa su svakim danom bivala sve boljim i na startu sam se pojavio , pa neću reći skoro kao nov , ali u recimo u 50%-tnom izdanju.Nisam imao neko zacrtano vrijeme , ali prije utrke me je zadovoljavalo sve ispod 5 h.Došao sam odmoran , bez ijednog dana trčanja u zadnjih 5 dana , napravio sam carboloading, 3 dana pražnjenja , 3 dana punjenja ugljikohidratima, kupio 2 energetska gela , uzeo nekoliko energetskih bombona, snimio 5 sati muzike na mp3 , pripremio 3 maramice za slučajno „istrpavanje“ na putu, znači moglo bi se reći TOTALNO spreman.Ono što nisam imao , jesu brdski treninzi, duži treninzi od 21 km i valjalo je biti oprezan kao što me savjetovalo nekoliko starijih,iskusnijih maratonaca koji su otrčali ranije istu stazu.Taktika je bila LAGANO ,PA ŠTA BUDE.Navijao sam da se kriza javi što kasnije , da me ne mazne koji grč u nogama , zanimalo me to stanje uma,tijela,svega, nakon 30 i nekog kilometra trčanja.Vjerovao sam u mix boli,patnje,gušta,ponosa,snage, i želio sam to stanje pogledati oči u oči.ZAŠTO?Neznam!?Možda zbog već ranije spomenute ovisnosti, možda nije možda, već sigurno.
I startali smo Krešo,Saša, tu je bio i Nenad , totalno lagano , skoro pa među zadnjima , čuvajući snagu i noge za poslije.Saša nas je napustio oko 6-tog km (išao je na 16km), a mi smo lagano držali ritam.Došlo je i to prvo „zlokobno“ brdo koje smo dosta lagano pretrčali bez hodanja i sve je išlo glatko.Brzo je i došlo drugo „opako“ brdo , moram priznat da mi se čini da je drugo brdo dosta teže, i njega u laganom tempu istrčavamo u cijelosti , kada slijedi nizbrdica gdje malo dajemo oduška i stižemo par trkača.Dobro se osjećam ,pluća i glava OK , ali osjećam da se kvadricepsi lagano pune i bivaju sve tvrđim.Kičma OK,koljeno me malo štrecnulo al je brzo prošlo , i tako dolazimo na 28 km gdje Krešo odlazi , a meni biva sve teže i smanjujem tempo.Naslućujem po stanju nogu da bi me mogli uskoro uhvatiti grčevi , što se nažalost dešava na najlaganijem dijelu staze, dugačkoj nizbrdici oko 34-35 km.Pokušavam trčati , ali to je više puževim korakom , tu i tamo malo prohodam masirajući noge , pa opet lagani trk koji istina nije bio puno brži od običnog hoda.Zanimljivo da nisam imao psihičke krize nimalo , pluća odmorna , ali noge su jednostavno zaštekale.Uspijevam doći do cilja , gdje me bodri moja ekipa i svaka im čast na navijanju.Maraton je zanimljiva disciplina , trčao sam negdje 12 km sam u vrijeme najveće krize i stvarno ti svašta prolazi kroz glavu , nekoliko minuta sam bio u stanju da nisam jednostavno mislio na ništa , totalna praznina , a u drugom sam čak i zaplako sjetivši se nedavno preminulog dede.Nešto nevjerojatno.Hvala Kreši i Nenadu na društvu i međusobnom bodrenju tijekom trčanja , BRAVO za sve Maratonjare , pogotovo malom Marijanu koji je isto maznuo prvi maraton uz slične probleme kao i ja. Moram priznat da se osjećam odlično , čak sam puno strganiji bio nakon nekih polumaratona, ili kako bi moj stari u cilju rekao "Pa sine , izgledaš puno bolje neg što sam mislio da budeš!"  Slijedi odmor , glavni cilj sezone je ispunjen  a šta bu dalje TKO TO ZNA . Živjeli ! Ovaj maraton posvećujem LEGENDI , dedi Đeni. RIP OPET SMO BILI BROJNI , u jednom jakom izdanju , BRAVO ! REZULTATI - Maratonjare Maraton 42,195 km 069.Josip Pezić 3:36 - 18.kategorija M35 164.Goran Todorov 4:49 - 32.kategorija M24-34 175.Marijan Medvedović 4:55 - 3.kategorija MU23 Utrka 16,3 km 024.Miljenko Rožanković 1:08 – 10.kategorija M24-34 048.Goran Pezić 1:14 – 13.kategorija M35-39 085.Leonid Čimbur 1:20 – 20.kategorija M35-39 185.Saša Moro 1:32 – 57.kategorija M24-34 |
