 |
| Od Okvir učitavanja |
25.04.2011., ponedjeljak
Znoj i suza sa zagorske brege - Polumaraton Jurjevo - Stubica(19,3km)
|
Sve je u biti započelo u petak.Znači cijeli vikend radim drugu smjenu , sa “totalnom” rasturaljkom na Uskrs , kada naravno ništa ne radi osim moje benzinske pumpe.Mogao bih sada danima prepričavati šta bi tu moglo biti teško , ako se netko slučajno zapita , ali samo ću reći da je nakon par godina rada na tom mjestu debelo zagarantiran teži oblik PTSP-a , al stvarno bez zahebancije. Kako ja rješavam taj problem , nego naravno sportom i baš što mi je trebalo nakon svega toga je bilo u mjestu pod imenom Gornja Stubica.Mjesto na kojem je zagorski Chuck Norris “Matija Gubec” ušao u legendu i baš kraj njegovog spomenika na brdu je i bio cilj ovog prekrasnog ponedjeljka.Sve što sam želio od Stubice je izbacivanje nakupljene “negativne energije” i ujedno usput napraviti i prvi brdski trening u slučaju da nastupim na Plitvicama 42km. Na put smo krenuli Davor,moj buraz-burki-Mrx i Filip , buraza ostavljamo u ZG-u a ostatak ekipe odoše na utrku “polumaraton Jurjevo”.Prijave i start su bile kod nadaleko poznate “Gupčeve lipe” sa najBRDO startom u povijesti startova , barem što sam vidio do sada.Zanimljivost je ta da sam na startu sreo Krešu sa kojim se upoznah u Bratislavi i malo po malo, zajedno otrčasmo utrku do kraja. Staza me se iskreno dojmila , možda zato što je nešto drugačija nego inače (zbrda-zdola) ,možda zbog prirode , možda sam si samo umislio , al stvarno mi je bilo gušt trčati.I tako trčimo Krešo i ja km po km u jednom solidnom tempu , al moram priznat da se i nismo baš pretrgavali po zagorskim bregima , ljudi mašu , vode i okrepe u izobilju ( što je bilo super ) i tako mic po mic utrka je završila. Na kraju odličan,raspoložen,preporođen,nestrgan,zadovoljan odrađenim treningom uživam sa ekipom na pivici poslije ručka , kad viče Davor “treeći si!”.Pošto me je život naučio da ne povjerujem na “prvu” , malo uz smijeh i zajebanciju skužim da se ne šali i stvarno fora još i to.Očito da NETKO to sve gleda “odozgora” i ovo je bila samo mala nagrada za sve grozote što preživjeh u nedjelju. Lijepa butelja bijeloga domaćeg vina i brončana medalja , vrhunski dan u Zagorju sa odličnom ekipom. NEPROCIJENJIVO. Davor je ponovo otrčao odličnu utrku i dobar rezultat , a još bolju Filip , koji je maznuo zlatnu medalju i svi se vratili doma u ODLIČNOM raspoloženju , što bi i trebao biti cilj svakome tko se bavi sportom bio on 48. , 3. Ili 236.. Slijedi Split , a vidim da ću teško zaobići Forresta jer se tamo po najavama očekuje vrhunska ekipa. Živi bili , pa vidjeli!
A ja nis ni jemput pogledal za sobom, Od tuge nis mogel pozdraviti kraj, Samo sem bregima dragim obečal Da vrnul se bum nazaj. |
