Dragi Klingoncy,
Dok ste Vi surfali po Havajima, mi smo doma redili apartmane, brali samoniklo jestivo bilje i prisjećali se kako smo na palubi Enterprisea ispijali Planters Punch i upijali zrake mediteranskog sunca. Jednog jutra spustilo se sidro na dno Napuljskog zaljeva i ukazala se spektakularna panorama Napulja s oštrim obrisima vulkana Vezuva čija je eurpcija 79. godine uništila rimski grad Pompeje, Herkulanej i Stabije izbacivši lavu i kamenje, te pepelom i muljem prekrila ono što će stoljećima kasnije izazivati divljenje i biti meta turista iz cijeloga svijeta.
Nismo bili sigurni hoćemo li izać s broda i ne znamo je li nas bilo više strah od vulkana ili od mafije. Isprepadani pričama o krađama i otmicama, bombardirani vijestima o smeću u Kataniji, stvarno nismo znali što nas čeka. Ipak, hrabro smo se zaputili u nepoznato, obukli najboje postole i sve što nam služi stavili u najboju bursu. Ako nas pokradu ili ukradu da ne gremo kako bilo.
Puni straha i predrasuda, držali smo Čovika pod ruku, a kako i ne bi, kad je sve oko nas bilo prepuno karabinjerih na konjima i na motorima i činilo nam se da su svi parićani da svaki čas izbije rat. „O Dii. O Dea Vesta, di smo ovo došli?“-više puti smo rekli u sebi, ali držala nas je misal da je upravo ovaj dio Italije rodno misto pizze i da ćemo prin nego eruptira vulkan i prin nego nas otmu i ukradu nam postole, izist jedan kripni bokun prepun gljiva, šunke i mozzarelle.
A mislili smo i kako bi mogli popit jedan dobri espresso pa neka vražiji vulkan izmeće kamenje.
I tako smo se od rive do centra grada probijali kroz policijska vozila, duge cijevi i desetke prodavača falsih bursi, kontemplirali o pizzi i drugim delicijama. Zaokupljeni gastonomskim vizijama, našli smo se u Galeriji Umberta Prvog i ostali bez riči.
Ajme liposti! Koji prostor! Koja svitlost! Počeli smo sumanuto trčat po galeriji i divit se prozračnosti kupolne konstrukcije i mozaicima ispod nje sa horoskopskim znakovima.
U sklopu Galerije je sve puno lipih butigi, kafića i suveninica pa smo brzinski popili svoju prvu napuljsku kafu i kupili razglednice. A usput smo se išli malo našminkat u Sephoru.
Onda smo iz Galerije izašli na glavnu ulicu i tek smo tu zanijemili. Rijeke, ali doslovno rijeke super šesnega dotjeranega svita svih dobnih skupina prešetavalo se gore dole, a sve prepuno najbojih butigi poznatih brendova! Nigdi ni naznake nereda, nego sami glamur i impresivna šarolika arhitektura koja svjedoči o bogatoj i burnoj prošlosti ovog kraljevskog grada.
Nismo znali di ćemo prvo: trčat po butigama ili po znamenitostima ili ćemo poć popit još jednu kafu. Grad je prekrasan! Nismo ga mogli ni sa kojim drugim gradom usporedit jer je Napulj grad jedinstvenog stila i arhitekture koji ima neku svoju totalno opaljenu vibru.
Iako vijugavim i strmim širokim ulicama ne nedostaje mediteranske živosti i šarenila, između visokih pročelja osjeća se dašak gotovo sjevernjačke suzdržanosti i odmjerenosti, a grad istovremeno odiše monumentalnošću svojstvenu metropolama i intimnošću malih urbanih jezgri razasutih po Europi od obala Sredozemlja pa do dalekog sjevera.
Onda smo išli vidit Pompeje. Vozili smo se dobru uru vrimena. Dok je vodič govori, mi smo gledali kroz punistru i zaključili kako je okolica Napulja prepuna divlje gradnje i da je čitavo područje gusto naseljeno. Imali smo osjećaj da se vozimo od Splita prema Stobreču i cilo vrime nam se činilo kako da smo doma. A kako i ne bi. Bez obzira na sve nedaće, horde dotjeranog svita na ure ispijaju kafu u centru prelipoga grada, grije sunce, a zemlja plodna i prekrasna. Vezuv je i dalje aktivan, ali čejad tu žive i proizvode. Napulj s okolicom ima više od četiri milijuna stanovnika i treći je grad po veličini u Italiji.
Kada je kobnog 24. kolovoza 79. godine eruptirao vulkan razorna moć osjetila se u radijusu od 70 km. U vrijeme erupcije u Pompejima je živjelo oko 20.000 ljudi. O toj katastrofi iscrpno je izvijestio u pismu upućenom Tacitu Plinije mlađi, inače znanstvenik prirodoslovac kojemu je tada poginuo stric Plinije Stariji. Stanovnici nisu stradali samo od urušavanja zgrada i vulkanskog kamenja, već od otrovnih plinova. Debele naslage mulja, pepela i lave stoljećima su prikrivale Pompeje, a mi Vam donosimo par sličica.
Kad smo došli u Pompeje prisjetili smo se svih onih rimskih načina gradnje koje smo morali naštrebat napamet kad smo polagali Stari vijek. Na sve strane izvirali su nam najljepši primjerci, a Mi smo ponavljali naglas: opus reticulatum, opus incertum, opus mixtum, opus spicatum ...
Trčali smo po Forumu i zamišljali kako je bilo super Floydima kad su ranih sedamsedetih godina XX. stoljeća snimali „Live at Pompeii“:
I divili se termama:
I zidnom slikarstvu:
Tragovima kola:
A naletili smo i na čuveni mozaik s natpisom „Cave Canem“ ilitiga „Čuvaj se psa“.
Ostaci u trenu zaustavljenog života evidentni su na sve strane:
Naletili smo i na talijanskog premijera koji se šarmantno obratio engleskoj grupi s kojom smo se zatekli na izletu. Pristojno je pitao grupu je li iz Londona. Svi su rekli da jesu. Samo je jedna bakica ponosno kliknula: „I'm from York!!!“. Svi su se zakikotali i pristojno nastavili svojim putem, samo smo se mi iskidali od smiha i još jedno tri miseca bezrazložno ponavljali da smo iz Yorka.
Kad smo sve obašli, zaključili smo da se u Pompejima jako lipo živilo. I da je to bio lijepo uređen ladanjski grad u kojem se uživalo u životu na svakom koraku. Imali su wellness, amfiteatar, tržnicu, hramove, bordel, vijećnicu, prostrane ulice, podove u kućama ukrašene mozaikom, freske na zidovima, lijepo uređena unutrašnja dvorišta.
Nakon razgledavanja ruševina, išli smo kupit likere. Jer poć u Italiju i ne donit doma lemončelo je kako da niste ni bili. Lemončelo, svakojake đinđe i suveniri prodaju se svugdi oko lokaliteta. Isto kao i u blizini Dioklecijanove palače ili Kosog tornja u Pizi ili Panteona u Rimu ili bilo di drugo di se snažno prožimlje prošlost i sadašnjost, profano i sakralno, profit i kolektivna memorija.
Tek smo sinoć otvorili bocu talijanskog likera pa su nas konačno posjetile muze i ovo smo Vam sve napisali.
P.S. Opet ćemo poć u Pompeje.
P.P.S. Živili!
Vaši.
