golly&bossy

Bogu hvala, naputovali smo se i sad je došlo vrime da Vam napišemo dva tri slova. Kao što znate, put Nas je odve u Toskanu, jedan od najljepših djelova Italije. Nakon što smo obašli Firenzu i vidili sve ono što povjesničar umjetnosti za života bar jedan put mora vidit, zaputili smo se u Pisu. Ako se pitate koliko Nam je vremena trebalo od Firenze do Pise, rećemo Vam samo po domaću da Vam je to tamo sve "tišćac". Za one koji ne razume, a jedva čekaju objašnjenje, kad se u nas na otoku reče da je nešto "tišćac" to znači da je sve ful blizu i da ni potriba odrit postole tj. previše hodat odnosno potrošit previše vremena. Mi smo prvo došli u toskansku luku Livorno, onda smo se skoro sat vremena vozili do Firenze, a toliko Nam je otprilike trebalo od Firenze do Pise. Toliko obično treba putniku za doć iz Luke do Korčule, ako mu ni priša i ako je doša prvi put i ako gre starom cestom priko Smokvice i Čare. Sve smo Vam sad rekli. I tako smo prepuni firentinskih motiva od Ponte Vecchia do tri Davida, Duoma, Giotta, Ghibertija i još svašta došli na slavni katedralni trg Piazza dei Miracolli u Pisi. A što da Vam rečemo, Klingoncy? Lipo, jadno jadno jadno lipo.
Objašnjenje za Obožavatelje: Kad se na zapadnom dijelu Korčule reče da je našto "jadno" lipo i "jadno" veliko ili "jadno" grubo to znači da je nešto "Jako" lipo, "jako" veliko ili "jako" grubo. A kad kažete da je nešto jadno jadno jadno lipo to znači da je nešto totalno mega i vrijedno svake pažnje i da vam je oduzelo dah. Tako je i Nama oduzelo dah kad smo došli na Piazza dei Miracoli tj. Trg čudesa. Moramo odma reć da Nas nervira to što je kosi toranj u prvom planu i da svi turisti prvo hrle prema njemu, a da se ni nagnu niko ga ne bi posebno spominja. Odma ćemo reć da se ovdje radi o jednom iznimnom arhitektonskom sklopu tri reprezentativne građevine koje zajedno čine neraskidivu cjelinu, a to su: krstionica tj. baptisterij, katedrala Uznesenja Marijina i toranj, a muljetivo tlo i hirovitost rijeke Arno je, osim tornja, sve pomalo decentrala.





Mi iz čistega despeta nismo previše pažnje posvećivali tornju, nego smo se divili skladu cjeline, bjelini mramora, ornamentici, zelenoj travi i nevjerojatnom miru prostora bez obzira na rijeke turista i uličnih prodavača suvenira, menestre i kišobrana.





Bili smo presretni što na pragu četrdesete stojimo pred biserom toskanske romanike i arhitekturom koju je osamdesetih godna prošlog stoljeća UNESCO stavio na popis svjetske baštine. Sebi za rođendan poklonili smo pogled na jedan od najljepših arhitektonskih sklopova na svitu:





Evo i toranj da ne rečete da smo ga ignorirali:





Jedan detalj s baptisterija:






Iz kojeg izdvajamo motiv svirača harfe:





Slučajno, dok smo obilazili katedralu, pogled Nam je skrenuo prema nebu na kojem smo ugledali čudnovati oblak:





Zumirali smo:





I bili smo sigurni da smo vidili anđela. A Vi?



A onda smo napravili samo par koraka prema Camposanto Monumentale na sjevernoj strani trga i tamo ugledali brončanu skulpturu Palog Ikara poljskog kipara Mitaja:







I sad recite da je ovo slučajno?!?

Zamislili smo da spava i poljubili smo Drevnog letača. Ipak smo na Trgu čudesa.


Polako smo se zaputili prema izlazu dok se iza Nas lagano i nečujno formirao novi oblak.


Vaši Nebesky

Oznake: kupanje