golly&bossy

Dragi Naši,
Dok očekujemo nove izvještaje s vaših putovanja (klik) trudimo se bit čuđenje u svijetu i naše oči restu pored stvari. Jedino što uho ne naslanjamo na ćutanje nego na Radio 808, MTV i YouTube.

Ovu stvar kad smo prvi put čuli bila nan je bezveze. Ali Jay-Z i Kanye imaju malko neobičan um i ne mogu falit ni slučajno. Tako nan je od drugog slušanja Otis nan je sve bolji i bolji. Budnica za na repeat. “Sounds so soulfull, don't you agree?”


Drugo otkriće – Lana del Rey. Lana del fu**ing Rey, to je sve što ćemo reć.


A kad se zaželimo blage ironije i arty-fartyja gledamo Tales of Mere Existence. Lev je Woody Allen crtića, samo malo manje nervozan. Min obično pogledamo 2-3 zaredom, to nam je mira. Aman-taman.


Još moramo preporučit i Vama i našiman čitateljima da pogledaju mini-seriju Mildred Pierce. Glumi najsavršenija Kate Winslet na svijetu, a priča prati njen uspon preko trnja do zvijezda od trnja. A i roba i postoli su prekrasni.
Ima 5 epizoda, min smo ih gledali malo po malo, pažljivo ih dozirali, a jedan nan ih je prijatej pogleda svih odjedanput, od ponoći do pet ujutro.


Druga serija na koju smo se navukli je Loza. Ne propuštamo ni jednu epizodu nedijom oko 9 na HTV1. Malo misto na otoku, vinarija, prenamjene zemljišta, građevinska mafija, posvađane neviste, razmaženi sinovi, dida u sklerozi, životni dijalozi, glumci koji stvarno govoru ikavskom čakavštinom (za razliku od ostalih aktualnih serija koje se vrtu po televizijama)...
Scenarist je Vlado Bulić, a njegov roman Putovanje u srce hrvatskog sna nan je jedna od najboljih domaćih knjiga svih vremena. A obožavali smo i njegove kolumne u Cosmu. Cosmo više ne kupujemo, ne znamo je li Bulić još uvik piše za njih, zato sad imamo Lozu.
Inače, Vladi Buliću je rođak Karlo Bulić odnosno doktro Luiđi iz Malega mista. Ništa ni slučajno!


Idemo dalje. Kako što smo i najavili u postu o konjima i Ratu i miru (klik) počeli smo čitat Rat i mir. Projekt je zahtjevan jer ipak je to 17. najduži roman napisan na latinici ili ćirilici, tako da teglimo knjižurinu za sobom i čitamo di stignemo. Evo nas s njom u tramvaju, na 129. stranici:


Ovo smo se uslikali kad smo se vraćali sa svoje plesne tjelovježbe. Naša učiteljica Susan ne samo da dobro pleše nego je i odlična, odlična predavačica. Uz meštra Alena iz fizike i profesora Markovića iz baroka ona je naš najbolji učitelj svih vremena. A bogu hvala, bili smo po skulah puno i znamo o čemu govorimo.
Ženemajkekraljice iz Zagreba ne propustite učit uz Susan. Isplati se svaka minuta.


I za kraj još jedno otkriće: slikovnica Kako živi Antuntun s ilustracijama Tomislava Torjanca. Svima preporučamo da je kupu, i za dicu i za sebe, te redovito prelistavaju.
Svaka ilustracija je genijalna, potez kista je snažan, kompozicija je izražajna i na svakoj stranici je toliko detalja da se nikako ne možemo umorit od nje. Npr. ima putokaz za Deveto selo i Deseto selo, onda kaić s kojim Antuntun vesla kroz žito zove se Tun-Tiki, a kvočke koje nasadi da mu ležu novce zovu se Dolares i Franka. A u novoj slikovnici Tomislava Torjanca o Grgi Čvarku kad Grga bolesnoj materi donosi limunadu ona leži u posteji i čita Gordanu od Zagorke. Švik!
Ilustrator je još i cili tekst vlastoručno upisa – a mi skroz otkidamo na pedantni ručni rad bilo da teta Mila veze lancune ili Ivana Franke razvuca krenu (klik).





(ilustracije sa stranica Antunatuna na Facebooku)


Vaši