Evo me opet, samo na kratko!

Za one koji probavaju svirati gitaru snimio sam kratku verziju "Nothing Else Matters" od Metallice (RIP) i "Hey Joe" od Jimia Hendrixa, sve u jednom fajlu (oko 0,7 MB). Tako bi otprilike trebala zvučati gitara ako se BAREM IMALO ispravno svira. Napominjem da nisam pohađao školu gitare i sve što znam naučio sam gledajući druge dok sviraju i probavajući sam. Dakle, ova snimka namijenjena je prvenstveno Rudi i GraveDiggeru, ali to ne znači da
ostali ne smiju poslušati i eventualno prokomentirati.

Za download klikni OVDJE!

P.S. (Ovo nije snimka koju sam ranije najavljivao, jer ona još nije gotova. Ispričavam se!)

Pozdrav!

Dakle,..

Mogli ste primjetiti da skoro 10 dana nijesam puknio post na blog, pa me sad zbog toga peče savjest. "Što ako sam izgubio malobrojne, ali vjerne i drage posjetitelje?", pitam se, dok se u isto vrijeme nadam da se to ipak nije dogodilo. Bilo kako bilo, evo me opet ovdje!

Vikend je za mene prošao iznimno burno, obzirom na to kako inače prolaze.
Išao sam u nedjelju s dragom u Zagreb do frenda i njegove drage, pa smo tamo malo svirali, malo više pričali, a najviše jeli i pili. Nažalost, nisam stigao posjetiti Žabeca, svog prijatelja iz vojske koji je prošle godine postao Tata, ali bit će još prilika. U ponedjeljak smo, odlazeći iz Zagreba, odlučili svratiti do mojih u Novsku ("samo" 100 km dalje od Zg!), no putem smo skrenuli i do moje sestrične u Kutini, kao i do tete u Jamaricama, malom selu između Kutine i Novske. Ne stigoh otići do ratnog druga Phoebe-a, ali sam zato u Novskoj sreo cijelu svoju obitelj, doduše nakon malo traženja po gradu. Pardon, po Novskoj. ;)

Nažalost, niti tamo nisam posjetio prijatelje, ali nadam se da mi neće zamjeriti ovaj put. Pozdravljam ih sve!

Ljudi moji, nije da nemam što napisati, ali strah me je pisati ono što bih htio jer se bojim da ne ureknem. U svakom slučaju, mogu vam reći da su se desile neke stvari koje se tiču mog privatnog života (i moje drage Marije), a zasad se kreću nabolje. Ako sve ispadne dobro, ova godina će za mene biti BURNA, a odbrojani su i moji momački dani. Šmrc...
Dobro, neću plakati zbog toga, još je života ostalo preda mnom. Valjda...

Možda ću u nekom od slijedećih postova imati hrabrosti napisati više o svojoj situaciji, ali zasad samo toliko.
Ovaj tjedan bih trebao zgotoviti svoju prvu snimku (obradu), pa ću je staviti vama na raspolaganje i komentare. Nek' poleti drvlje i kamenje!.. ;)

Umjesto pokore za dugo nepisanje - VIC!

Sjede dva Crnogorca na brdu pod drvetom i odmaraju. ;)
Nakon nekog vremena upita prvi drugoga:
"Jeli, šta misliš, koliko ima do onog drugog brda?".
Drugi odgovara:
"A ima, bogumi, sigurno dvjesto metara!..). :/
Prvi opet pita:
"A šta misliš, koliko bi nama dvojici đetića trebalo dotamo?".
Drugi kaže:
"A barem tri sata, bogumi!",
na što prvi odmahne i reče:
"Šta ti je, pobogu? Pa nijesmo tice da letimo!!!"

Živjeli!

Ha!!!
Evo, prošao je prvi dan škole u novoj godini i mogu vam reći da je bilo čisto OK!
Zaspao sam jutros u pola 7, spavao do 10:00, rezao drva, opet spavao, ustao u 16:oo, složio drva, jeo, provocirao šogicu-2-B, naštimavao s frendom gitare, provocirao njegovu curu,..

Sve u svemu: odličan prvi dan škole!!! (Ne zaboravite, ipak sam ja pred tridesetima!!!)
Jedino mi je malo bed što nisam cijelu noć spavao, a ovaj put kriva je MOJA DRAGA, a ne kompijuktor, Internet ili gitare. Neeee, kriv je SEXXXXXXX (i to sa trostrukim X)! Gademit, moram priznati da je prije desetak godina sve izgledalo lakše...

Sutra je opet na redu jurcanje po gradu, pa sim ,pa tam, papir ovaj, papir onaj...
OFKORS da je Rvacka INTERNETIZIRIZIRANA, zato nam za sve i trebaju papiri.
I to po tri kopije, u slučaju da slovenci odluče ištekati Krrrrršššško, a baba na šalteru je baš iskoristila tvoj original u Stravičnoj Oskudici Toaletnog Papira.., jebiga - ljudi smo! Zar ne? (Pa, kako-tko.)

To me podsjetilo na zadnju firmu u kojoj sam radio. Politika Vodstva bila je "Ured bez papira"...
Naravno da smo samo za uredske potrebe mjesečno naručivali tone tog materijala, al' eto, bitna je namjera!

A kad se Političarobnjaci prime za svoje čarobne Štapiće, znamo svi da je Uspjeh zagarancementiran! Pa onda imamo VLADU spojenog na Internet (moraju ljudi biti u koraku sa svjetskim pornografskim trendovima!), električni katastarstrat, E-školu, Aj-bankizam i ostale blagodati modernog nam vremena.

Naravno, kao pravi Rvati i Patrijoti, ostajemo vjerni i starim Vrjednostima: papiru, korupciji, kriminalu, korupciji, papiru (u 4 primjerka, molim!), miliciji i njenim racijama (ali ne i na papiru!), izdaji, korupciji i - na kraju - PAPIRU!

Lijepo uzmeš dvokrilne Vindovze, otvoriš Riječ, napišeš cirkularsko pismo, istiskaš na tiskaču (4 primjerka) i pošalješ Primatelju/ima. Još je bolje kad ti to radi tajnica, a ti natežeš jelensku kožicu preko monitora, tako da DUUUGOOO ostane sjajan i čist!
To je Vladino viđenje električne Hrvatske Pošte i Telegrafa/ma, a kome se ne sviđa - nek' izvoli pisat ručno!

"Vo-lim slu-šati ra-di-ooooo..." aktivne šumove s mobitela, ali draže mi je čekićanje porukica. Jedino me muči što nisu ugradili i male tiskače, pa da čovjek može poslati pravu, Poštovnu poruku. Ovako je sve nekako plastično, neosobno, elektrificizično...

Bili Mujo i Haso na misi, kadli im se prisralo. :/
Šta ćeš, di ćeš, odu u zvonik i počnu srati.
Pop počne misu, digne ruke i kaže: "Primimo sveti dar s neba!", a na ruke mu doleti govno.
Malo zbunjen, očisti ruke, podigne ih opet i kaže: "A što mi možemo darovati našem bogu?",
a iz zvonika se začuje:

"PA - PIIIIII - RAAAAA! ! !".

Q'apla!

Dakle,..
Pitanja u anketi su takva jer za mene manje-više postoje dvije vrste glazbe: ona s gitarama (po mogućnosti s distorzijom, i takvu slušam) i ona s harmonikama (da ne bude zabune, ne mislim na klasičnu glazbu s harmonikama, već tzv."narodnjake"). Znam da nije lijepo "narodnjake" nazivati glazbom, ali sam si dopustio taj luksuz (Mea Culpa!).
Povod anketi je činjenica da većina mladih u Gojancu sluša baš "narodnjake", a primjetio sam da i u ostalim dijelovima Hrvatske situacija nije bolja. Stoga sam postavio anketu, kako bih vidio u kojem omjeru se radi. Naravno da anketa među posjetiteljima mog bloga nije mjerodavna, ali barem vidim kako "dišu" moji posjetitelji. Nasreću, čini se da nije toliko loše kako sam mislio, mada sigurno znam da većina njih ne glasa u anketi.

Budući da se trenutno zabavljam snimanjem jedne obrade (s gitarama!), a čisto radi svoje obuke, probat ću stvar staviti na Net (dakako, kad je završim). Naravno da su vaše kritike uvijek dobrodošle.

U međuvremenu, čitajte moje postove i slobodno se javljajte s prijedlozoma i komentarima.
Toliko za sada.
Q'apla!

Ma, dobro, ljudi,
pa je l' to normalno da vani toliko steže????
Eh, da sam barem međed, pa da lijepo slatkim snom o slatkim kruškama i dunjama (!) snivam, ne brigajuć' o tome koliko je snijega na travu zelenu palo brige... Al nisam, eto ti sad, na!

Pa, jedva sam upalio auto i kad sam izašao iz garaže zaglavim na zaleđenom snijegu na dvorištu (ili onome što je od njega ostalo)! Gad demit!!! Mmmmgrhrhrrrrhgmmrgmrmgmgrrhhhhh!!! NOT HAPPY! >:(

U grad sam išao opremljen rukavicama (I-ha!), al' naravno: kapu je majmun ostavio doma, nek' se barem ona grije, kad se ja već smrzavam... i UŠI MI OTPADAJU S GLAVE!!! NOT HAPPY!!! Sam si kriv, kretenu!..

Ma, dajte ljudi, uključite već jednom to proljeće, pa kakve ima veze ako jednom dođe malo ranije?!? Evo, obećajem da neću nikom reći, bit ću tiho, samo da je toplije..,a onda će brže doći i ljeto, MOJE godišnje doba, omiljeno najviše zato jer mogu samo u gaćama trčati po kući i rolati se po hodniku k'o od majke rođen, dok se moja draga smije i okreće očima.
I Pivo. Hladno pivo. Ljubav iz mladenačkih dana, kad ga držiš i drago ti je ako ti ruka počne trnuti zbog hladnoće koja se okitila kapljicama rose po zlatno-smeđem staklu, staklu koje stidljivo skriva i u isto vrijeme pokazuje oku ono što srce već dugo priželjkuje: taj slatko-gorkasti doživljaj slada pojačan pjenastim slapom kipuće hladnoće koja nosi u sebi samo jednu poruku: "Alles Gut!!!".

; )
Živjeli!

...ništa novo. : (
E, da! Osim što je temperatura pala dobrano ispod Nulice - to ne smijem zaboraviti!!!! Večer provedoh u slijetanju na nosač (ni sam ne znam koliko puta!), gitare nisam niti pipnuo (a imao sam neke planove...), blog mi zjapi prazan... Morat ću se malo aktivirati, totalno sam zamijenio noć za dan. No, o tom - potom!

Niste mi stavili nikakve komentare u vezi mog Info-a!?! Ili ste totalno razočarani, ili ga niste niti vidjeli!
Molim vas da mi puknete linijicu-dvije po tom pitanju.

Idem spavat konačno, pa možda uspijem nešto smisliti dok bude dan, a ne da opet k'o šišmiš ustajem u 6 navečer i liježem u 6 ujutro!

Q'apla!

Ljudi moji, ovo vrijeme prolazi malo brzo, ili se barem meni tako čini. Evo, mlađi među vama polako se moraju pripremati za gnjavažu zvanu Škola, a stariji nisu niti imali taj luksuz odmora nakon Nove Godine. Ja sam nezaposlen, pa se ne računam...
Pitam se hoće li blogovi živjeti barem upola koliko su tijekom ovih proteklih mjesec dana, sada kad ponovno glavni prioritet vas mladih postanu škola i ocjene? Nemojte me krivo shvatiti: VRLO JE BITNO imati čim bolje ocjene, niste ni svjesni koliko će vam kasnije biti lakše u životu. Nažalost, ono što je najbitnije od svega - ZNANJE - najčešće biva stavljeno u drugi plan, i mnogi zapravo nakon završene škole zaborave gotovo sve što su učili. Kao što je rekao gospon Filipović (Tarik, a ne Mirko!), da nema križaljki - ljudi ne bi znali ništa!
Ipak, bojim se da će većina stranica zjapiti prazna, čekajući slijedeće praznike i nadajući se da se u međuvremenu neće pojaviti nova zanimacija, zanimljivija od pisanja po Netu. Nadam se ipak da me samo pere lakši oblik paranoje i da ću i dalje moći čitati o razmišljanjima mladih ljudi širom Kroacije i to iz prve ruke, bez cenzure i sličnih gluposti.

Mislite da sam pesimističan..?
Oraspoložite me, predložite svoje omiljene linkove blogova, šaljite mi komentare...

Zasad toliko, i ja ću morati malo smanjiti vrijeme provedeno na Mreži, ali bit ću i dalje ovdje.
Pozdrav svima!
Q'apla!

Ljudi, ja sam malo popio, pa mi se baš i ne spava...
A koliko vidim, svi moji omiljeni blogeri snivaju slatkim snom! Ajde, dobro: barem netko!
Ništa, samo ću pozdravit sve svoje prijatelje i kolege (naravno da su prijateljice i kolegice na prvom mjestu), svoju najbolju šogicu i njenu najbolju frendicu, društvo s dočeka Tri Kralja ;) i sve blogere koji me znaju!
Nije da nemam što za napisati, ali zasad ćemo pustiti da stvari teku svojim tijekom.
Samo me kopka misao da dečki više nisu što su "nekad" bili, ili su cure možda mnogo jače od njih? Doduše, i ja sam nekad bio mlad (he-he!) i neke stvari su mi se činile zanimljivijima od cura, ali mi nismo imali takve cure kakve su u Gojancu! Eh, da sam barem desetak godina mlađi... ; ) (Što ćete, stari šišmiš još uvijek želi letjeti.)
Ne kažu stari ljudi uzalud: "Da mi je ona mladost, a ova pamet..!".
Jeste li razmišljali ikada o tome kako se stvari poslaguju u Svemiru? Probajte, možda dođete do iznenađujućih zaključaka, ali nemojte stvari gledati samo s jedne strane!..

Za kraj, stavit ću riječi jedne od pjesama od jednog mog frenda iz Siska (stavio bih i link na njegove stranice, ali trenutno nije dostupan). Nadam se da neću povrijediti autorska prava.
Bend se zove FEET i sviraju JEBEN alternativni rock!!!
(Ja se posebno ponosim jer vjerujem da sam i JA doprinijeo tome da se moj bivši cimer ozbiljno bavi Rock'n'Roll-om - Haris, sorry ako zbog toga imaš gaće na štapu ;) .)

WOUNDS ( music, lyrics – medved )

Wise man, I'm looking for the way,
searching for an answer,
I'll do whatever you say.

My wounds are not from war,
my wounds are not from greef,
this wounds I wear too long,
this ain't no Easter song.

PRE-CH : This is from my friends......

CH : Don't know my destination,
can't take more knives in my back,
can't hear what birds now singing,
just shame, shame,
this is from my friends.

Budite mi svi pozdravljeni, čitamo se uskoro!
Grga

Evo, drago Čitateljstvo,
konačno i na Vašem omiljenom blogggguuuu možete vidjeti info, odnosno: ukratko o piscu. Zahvaljujem svima koji su posjetili ovu stranicu i ostavili komentare. Također se nadam da Vam moja malenkost uskoro neće postati dosadna.

Koliko sam primjetio, mladi u Gojancu su prilično snažno reagirali na moje objašnjenje o "Gojanečkom zelju", pa mogu reći da sam prilično zadovoljan polučenim rezultatima moje provokacije (ništa zlonamjerno!).
Također, moram pohvaliti veći dio mladih iz ovog sela na potezima koji me iznenađuju i u zadnje vrijeme pokazuju da nije ipak sve tako bez-izlazno. Tu ću ubrojiti Markov blog , kao i pokušaj određene grupe ljudi da naprave prvi Pravi Bend u Gojancu (tu ne mislim na kuruza-bendove, DOBRO?!?!?). Također su neki dečki KONAČNO počeli trčati za nečim drugim osim nogometne lopte, a ni cure ne ostaju dužne.
Ostaje i dalje problem jedne "moje buduće" osobe i njene prijateljice, koje pripremaju namještaj (!), ali zasad bez većeg uspjeha. Međutim, ako je vjerovati KARTAMA, bit će slavlja idućih godina!
Sve u svemu, drago mi je da su vidljivi pozitivni pomaci.

Ispričavam se svima na lošem dizajnu i razmještaju elemenata u blogu. Nije da nemam vremena.., ali dok skupim dovoljno volje, poradit ću i na tome, kako posjetitelji ne bi ostali totalno razočarani.

Zasad toliko.
Q'apla!

Uskoro, na Vašem omiljenom bloggguuu:
* I N F O ! ! ! *
(Iliti: ukratko o piscu.)

Komentari i linkovi dobrodošli i poželjni!
TNX!

*G O J A N E Č K O _ Z E L J E*

"Gojanečko zelje" je pojam kojeg koristim zadnjih par godina kako bih lokalnim stanovnicima privukao pozornost (tj. dirnuo ih u živac!).
Naravno, svi Gojančani tvrde da su Pravi Zeljari u Vidofcu, a ne u Gojancu - i zato ih ovaj pojam dira u srce. I zaista, na poljima oko Gojanca uzgajaju se uglavnom kukuruz, krumpir i pšenica. No, kad dođe sezona berbe zelja, priča je malo drukčija: u dvorištima su prikolice prepune zelja, traktori naprosto preplave ceste, glavice zelja padaju po asfaltu...i, naravno, sve se to lijepo zalije zadnjim litrama vina (ako je još išta ostalo!).

Ukratko, ovaj pojam govori nam da nije sve onako kakvim se čini i da za ozbiljniju diskusiju o bilo čemu treba imati dublji uvid u samu srž stvari.

Ipak, pošto sve to najviše dira mlade ljude Gojanca (a do njih želim doprijeti), odlučio sam se za baš takav naziv. Postoji još jedan manji razlog, ali o tome nekom drugom prilikom, dok pribavim određene sličice (jedna slika - tisuću riječi).

2911 - (Dan Republike?) Hvala na pozdravima! Imaš "opasan" blog.
Dunja - Novi dizajn? Sve više me iznenađuješ...(U pozitivnom smislu.)
Marko - Pusti zelje, kad će slike s Nove Godine?..
Nendu - Provociraš, ha? I ja isto! ;)
Grave Digger - Info će biti uskoro, al ćete biti razočarani...

Q'apla!

Eto, kao što rekoh:
uvijek iza onih koji poginu ostanu oni koji žale za njima (u ovom slučaju maloljetni klinci)...
Ak ste vidjeli novine od jučer - znate na što mislim.

Opširnije o nesreći

Uskoro, samo na Vašem Omiljenom Blogggguuu:

POJAŠNJENJE NAZIVA "GOJANEČKO ZELJE"!!!!

Ostanite i dalje s nama i uživajte u najnovijim vijestima iz Gojanca!

(Yeah, right!)
; )

E, da!
Još jedan od razloga zašto ne volim zimu i snijeg:
Većina vas je vjerojatno gledala tevejce, pa ste možda primjetili koliko ljudi pogine na cestama, i to bezveze! Moram priznati da me to totalno razočara i izbaci iz takta. Naravno, varaždinske Službe Koje Bi Trebale Uklanjati Snijeg Sa Prometnica ponovno su svoj posao odradile na njima svojstven način, a rezultati toga (pored ostalih faktora, da se razumijemo) vidljivi su u crnim kronikama.
Osobno sam vidio kamion u kojeg su udarile dvije (sada pokojne) djevojke i mogu vam reći da, osim što nije imao prednji branik i svjetla, nije izgledao previše oštećen. Štoviše, Vozač ga je pod pratnjom policijskog vozila s upaljenim Plavim Svjetlom Koje Se Vrti provezao kroz "selo moje malo" i tek kad sam vidio vijesti na teveju, shvatio sam da je to taj kamion. A vidjeli ste kako je izgledao automobil u kojem su stradale djevojke..! (Govorim o prometnoj nezgodi koja se desila u Bartolovcu pokraj Varaždina.)

Zato apeliram na vas i na vaš zdrav razum: probajte voziti što opreznije, jer (za Boga miloga) niste sami na cesti! Ovo vrijedi i za sve ostale sudionike u prometu, jer ako vam je već svejedno za vas same, sjetite se da osim vas može stradati i netko kome je život drag!

BIG BROTHER
Ljudi, zar nije ovaj "show" trebao biti gotov?!? : /
Malo sam zbunđi-munđi... Znam da je Hamdija osvojio milju, al kog vraga sad dave još s nekim "posebnim" emisijama o svim Natjecateljima koji su bili, bla, bla,..?
Pa, ne bi ih ljudi izbacili da ih žele gledati! Ili sam ja stvarno zakinut u razvoju?.. : /
Meni su osobno prek glave! Nek ohlade malo, barem do idućeg rieliti šoua!..

Ipak, ne bih se bunio da mi puste samo snimke Kristine (zanima me: kako bi izgledala s crnom kosom?)!
; )

Da ne gnjavim više, dan je bio dug za sve nas - osim za Školarce (ponekad požalim što više nisam Đak).
Slobodno pucajte komentare i svoje linkove,

IT'S OPEN FOR EVERYONE!!!

Čini li se i vama da ljeto traje sve kraće, a zime su sve hladnije? Ja sam inače ljetni tip, pa mi ovolike količine snijega ne pričinjavaju zadovoljstvo. Gledam kroz prozor kako se topi i stvara blato i bljuzgu: UŽAS! Po cijele dane u kući, osuđen na TV-program, nezaposlen,.. Tipična svakodnevica tipičnog mladog Hrvata.
Ma, nije sve baš tako loše, ali ja bih ipak da je barem dvadesetak celzijevaca iznad Nule, pa da mi nije problem držati u ruci bocu Hladnog Piva... ;) Ah, ljeto...

Striček Vinček kaže da bi on najradije da padne 4 metra snijega!!! Malo kasnije je rekao MENI da mu donesem drva da zakuri vatru. Halo, čovječe?!? Pa, ne uživam ja u zimuši, već ti!
Onda je čistio snijeg po dvorišču, pa je zaradio musCOOLfiber. Nadam se da se to nije odrazilo na njegov bujan ljubavni život. Ipak, za čovjeka od 60 godina i s dva hercŠlussa iza sebe - mora se priznati da je prilično aktivan.

Danas sam pričao s dečkima o sviranju u bendu (pogledaj: Opis bloga), ali situacija je još uvijek nepovoljna. Jel' ja to brijem ili je stvarno teško naći ljude koji žele svirati (i po mogućnosti imaju opremu)?
Moj prijatelj Phoebe (pogodite otkud mu nadimak?) kaže da može svirati jedino dok mu je žena na poslu, inače munje sijevaju po kući! Čak joj je morao kupiti novi mobitel kako bi mu prestala prigovarati zbog gitare. A i nju je morao mijenjati (mislim, gitaru) nakon dva tjedna jer se vrat usukao do neprepoznatljivosti, tako da je uzeo Yamahu uz nadoplatu. I opet se sve u glazbi vrti oko žena...

A žene?..
One vrte nas, i to oko malog prsta! Razmislite malo i vidjet ćete da je istina!
Život je lutrija i samo je pitanje sreće na kakvu ćeš ženu nabasati i u kojem smjeru će te zavrtjeti.
Ja sam barem u tome imao sreće.

Moja draga nije ljubomorna na moje gitare, a čak se i njoj sviđaju (which makes me wonder...).
Štoviše, i sama bi htjela naučiti svirati (barem kao ja, a to i nije baš najbolje), ali nema živce za to. Nema veze, važno da mene pusti svirati. Još da ju mogu natjerati pred mikrofon, gdje bi mi bio kraj?

Već je prošla ponoć...

Dragi čitatelju!

Sretna ti Nova godina i neka ti bude ispunjena zdravljem, ljubavlju i mirom, a onda i onim malim stvarčicama koje život čine ugodnijim i lakšim!

I nek već jednom u glavama naših političara zavlada pamet i samilost, a ne koristoljublje i sebičnost!
Možda će nam onda STVARNO svima biti bolje!

UŽIVAJTE!!!