Dakle,..
Mogli ste primjetiti da skoro 10 dana nijesam puknio post na blog, pa me sad zbog toga peče savjest. "Što ako sam izgubio malobrojne, ali vjerne i drage posjetitelje?", pitam se, dok se u isto vrijeme nadam da se to ipak nije dogodilo. Bilo kako bilo, evo me opet ovdje!
Vikend je za mene prošao iznimno burno, obzirom na to kako inače prolaze.
Išao sam u nedjelju s dragom u Zagreb do frenda i njegove drage, pa smo tamo malo svirali, malo više pričali, a najviše jeli i pili. Nažalost, nisam stigao posjetiti Žabeca, svog prijatelja iz vojske koji je prošle godine postao Tata, ali bit će još prilika. U ponedjeljak smo, odlazeći iz Zagreba, odlučili svratiti do mojih u Novsku ("samo" 100 km dalje od Zg!), no putem smo skrenuli i do moje sestrične u Kutini, kao i do tete u Jamaricama, malom selu između Kutine i Novske. Ne stigoh otići do ratnog druga Phoebe-a, ali sam zato u Novskoj sreo cijelu svoju obitelj, doduše nakon malo traženja po gradu. Pardon, po Novskoj. ;)
Nažalost, niti tamo nisam posjetio prijatelje, ali nadam se da mi neće zamjeriti ovaj put. Pozdravljam ih sve!
Ljudi moji, nije da nemam što napisati, ali strah me je pisati ono što bih htio jer se bojim da ne ureknem. U svakom slučaju, mogu vam reći da su se desile neke stvari koje se tiču mog privatnog života (i moje drage Marije), a zasad se kreću nabolje. Ako sve ispadne dobro, ova godina će za mene biti BURNA, a odbrojani su i moji momački dani. Šmrc...
Dobro, neću plakati zbog toga, još je života ostalo preda mnom. Valjda...
Možda ću u nekom od slijedećih postova imati hrabrosti napisati više o svojoj situaciji, ali zasad samo toliko.
Ovaj tjedan bih trebao zgotoviti svoju prvu snimku (obradu), pa ću je staviti vama na raspolaganje i komentare. Nek' poleti drvlje i kamenje!.. ;)
Umjesto pokore za dugo nepisanje - VIC!
Sjede dva Crnogorca na brdu pod drvetom i odmaraju. ;)
Nakon nekog vremena upita prvi drugoga:
"Jeli, šta misliš, koliko ima do onog drugog brda?".
Drugi odgovara:
"A ima, bogumi, sigurno dvjesto metara!..). :/
Prvi opet pita:
"A šta misliš, koliko bi nama dvojici đetića trebalo dotamo?".
Drugi kaže:
"A barem tri sata, bogumi!",
na što prvi odmahne i reče:
"Šta ti je, pobogu? Pa nijesmo tice da letimo!!!"
Živjeli!
Post je objavljen 25.01.2006. u 02:23 sati.