Bok, ljudi!
Nije me bilo na blogu već neko vrijeme (dulje nego inače!), a razlog za to prilično je jednostavan: zaposlio sam se! Neki bi rekli: konačno! Uglavnom, radim u servisu računala, gulim već treći mjesec i zasad je relativno OK, ako možete preživjeti s minimalnom plaćom i gotovo maksimalnim radnim vremenom.
Za ta nepuna tri mjeseca prošao sam Hrvatsku od "Vardara pa do Triglava" jer radim i kao dostavljač robe, pa često idem i u Zagreb, a put me naveo i do Osijeka. Čak sam kod Krapine svjedočio direktnom čeonom sudaru dvaju kamiona - direkt meni pred očima, a što sam uspio izbjeći svojim kombijem i nitko nije poginuo - začudo!

Nije baš lako ni bajno, ali izdržat ću još neko vrijeme. Primljen sam kao zamjena za jednu gospođu koja je na porodiljnom (mada nekako sumnjam da je ista znala popravljati računala i uz to vozila kombi pun robe diljem Hrvatske), tako da je moja plaća vezana uz njen ugovor s Burzom i iznosom porodiljne naknade koju prima. E, sad,.. ako se nakon isteka tog ugovora situacija za mene ne promijeni na bolje, odnosno ako se plaća drastično ne uveća (barem na 35oo kn), mislim da neću imati volje za ostanak. Radno vrijeme je totalno šugavo : od 9 do 18 - tako da mi od dana ne ostane ništa, a radi se i subotom. JBG, za sad moram šutjeti i trpiti, a poslije ćemo vidjeti što nam život sprema.

Moja Mare opet radi preko agencije u tvornici čarapa, ali već neko vrijeme razmišlja da im da košaru jer su uvjeti nepodnošljivi, plaća minimalna, a problem joj je i prijevoz jer nije ništa organizirano, nitko iz sela ne radi tamo, a više nije ugodno putovati biciklom - plus što ima više od 10 km do posla. Ja ju već mjesec dana nagovaram da ih otkanta i da bude doma s djetetom, ali ona i dalje uporno udara po svome - glavom u zid.
Uglavnom, rekla je da će raditi još do kraja mjeseca, a onda - ciao, ragazzi!

Lovro je već toliko narastao i toliko stvari zna da mu se i sami ne možemo dovoljno načuditi i nadiviti. Zna sva slova, boje, brojeve, uči slikovnice napamet, pjeva pjesme (omiljene su mu Zimmer Frei od HP-a i Srušilo se sve od Jinxa, posebno onaj dio "Bye, bye, bye,..baby, bye!"), a zna i razgovarati na telefonu. Naravno, i dalje su to riječi koje se sastoje uglavnom od prvog sloga riječi, ali će vam na taj način vrlo lijepo opisati što točno želi reći, stvar je samo hoćete li znati interpretirati.
Posebno ga fasciniraju traktori, bageri, kamioni i avioni. Zapravo, trenutno je totalno zaokupljen Tomicom i njegovim prijateljima, veselim vlakovima. Čak i zna napamet cijelu pjesmu iz crtića, te kako se koji vlak zove i koje je boje. Morate vidjeti da biste vjerovali!

Ljudi, toliko za sad. Ne znam što bih još napisao osim da imam novi mobitel, ali još uvijek sa istim starim brojem, tako da tko god me treba - slobodno zovite ili sms-ajte. Samo, bolje bi bilo da sms-ate jer dok sam na poslu u mobitelu imam karticu sa službenim brojem, a na privatni me možete dobiti poslije 18 sati.
E-mail adrese su i dalje iste, a ako se nešto promijeni bit ćete obaviješteni.
Blog i dalje posjećujem, samo više nemam toliko vremena za pisanje komentara i postova, ali neću odustati od njega koliko god to bude moguće.
Naravno, možete me kontaktirati i na MySpace-u, a link se nalazi u prethodnom postu, pa slobodno navratite i pogledajte neke slikice koje niste mogli naći ovdje.

Eto, zadnja je tu. Ostajte mi pozdravljeni i nadam se da se uskoro vidimo, živi i zdravi!!!
Živjeli!!!!!