|
Molim te, slušaj ono što ne govorim. Nemoj dopustiti da te ismijavam. Nemoj da te zavede moje lice jer ja imam tisuću lica – tisuću maski koje se plašim skinuti, a ni jedna od njih nisam ja. Pretvaranje je umjetnost, koja je postala moja druga narav. Ali, za Božje ime, nemoj da te to zavede. Ne dozvoli da te ismijem. Ja se pretvaram da sam prijatelj sa svakim, kao da je sva radost i sunce u meni i oko mene. Djelujem kao da mi je ime «sigurnost» a igra «hladna», kao da sam mirna voda i mogu odlučivati o svemu i nitko mi ne treba. Ali, molim te, nemoj mi vjerovati, ne vjeruj mi. Naoko izgledam siguran, ali to je moja maska. A ispod toga sam ja, zaista onakav kakav sam – zbunjen, u strahu i sam. Ali, ja to skrivam; ne želim da to itko zna, primjeti. Samo kad pomislim na svoje slabosti osjetim paniku i strah me pokazati se pred drugima. Zato očajno pokušavam staviti maske iza kojih se skrivam. Bezbrižna, mudra fasada pomaže mi da se sakrijem, štiti me od poznatog lica koje bi me moglo prepoznati; iako bi to lice bilo upravo moj spas ispunjavajući me s ljubavlju i poštovanjem. A to je jedino što bi mi dalo sigurnost koju sam sebi ne mogu dati. Dalo bi mi osjećaj da sam zaista vrijedan. Ali, ja to ne govorim. Ne usuđujem se. Ispunjen sam strahom. Bojim se da tvoje lice neće biti ispunjeno ljubavlju i poštivanjem. Bojim se da ćeš me krivo shvatiti, ismijati me, a tvoj smijeh bi me ubio. Bojim se da u meni nema dubine, nema vrijednosti. Bojim se da ćeš to ti primjetiti i odbaciti me. I zato ja igram svoju očajnu igru: fasada samopouzdanja izvana i uzdrhtalo dijete iznutra. Zato često površno govorim. Govorim ti sve što je bez ikakve vrijednosti i značaja, a ne ono što je istinito i viče iz mene. Zato ne daj mi da te ismijavam s onim što govorim. Molim te slušaj pažljivo i pokušaj razumijeti ono što ne kažem a želio bih reći: riječi koje bi mi pomogle da preživim a ne mogu ih reći. Iskreno govoreći, ja mrzim skrivene igre koje izvodim. To su lažne igre. Zaista bih želio da mogu biti spontan, jednostavno da to bude ja; ali , ti mi moraš pomoći. Moraš mi ispružiti ruku iako bi to moglo izgledati kao zadnja stvar koju bih želio. Jedino ti možeš otkloniti mrtav, prazan sjaj iz mojih očiju. Jedino me ti možeš oživjeti. Svaki put kada si susretljiv i nježan, te kada me ohrabruješ, moje srce dobiva krila – veoma mala, krhka, ali ipak krila! Tvoji osjećaji, tvoja ljubaznost i snaga tvog razumijevanja daju mi život. Želim da to znaš. Želim da znaš koliko mi značiš i kako me možeš učiniti osobom koja zaista jesam. Samo ako ti to želiš. Molim te. Ti sam možeš srušiti zid iza kojeg ja drhtim. Samo ti možeš skinuti moju masku. Ti me možeš osloboditi svijeta sjene, straha i nesigurnosti. Svijeta usamljenosti. Nemoj me zapostaviti! Molim te, molim te, nemoj me zanemariti. Ali, to neće biti lako. Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti izgradilo je debele zidove. I, što mi se više približiš, to ću te više odbaciti. Branim se od onoga za čim čeznem. Ali, ljubav je jača od bilo kojeg zida obrane i u tome je moja nada. Molim te, pokušaj srušiti te zidove pouzdanim i nježnim rukama - jer, dijete je veoma osjetljivo. Tko sam ja da tražim? Ja sam netko koga veoma dobro poznaješ. Ta ja sam svatko koga ti susretneš. Ja sam svaki muškarac i svaka žena!" (M. Bratanić; Paradoks odgoja) |
|
Ne, pod ovim naslovom neću pisati o začinima koji se stavljaju u hranu. Začin neka bude naziv u ovom postu za sve ono što mi se događa kao novo (dodatno) uz svakodnevicu i uobičajenost. 1. Sam bila dežurna na Smotri ovaj četvrtak, opet! Nakon što sam tjedan dana prije dobila od svojih odsjeka molbicu da sklepam raspored dežurstava (ah, da postojala je kvaka, morala sam prije nać ljude koji bi mi upali u taj raspored). Kako je ovo bila druga Smotra (zaista ne znam zašto!) ove godine tako su na prvoj bili dežurni većinom 4.godina i par kolega za treće godine i niti jedan bolonjac, jer je prevladavalo mišljenje da su oni još "premali" za dežurat. A meni se nije dalo objašnjavat kako bi bilo idealno da budu skupa dežurni jedan student s više i jedan sa niže godine tako da sam jednostavno sklepala ono što se tražilo od mene. Za drugu Smotru napokon su rekli, ok, uzmi i bolonjce, ali samo drugu ne i prvu godinu i onda se dogodilo to da je baš taj tjedan bio tjedan ispita za bolonjce (izvanredni rok) i nitko od njih nije mogao biti dežuran, tj. troje kolega je pristalo unatoč ispitima. Kolege koji su bili na prvoj Smotri pobunili se (što imaju pravo) da neka malo i drugi idu dežurat. Na kraju balade mi je rečeno (nakon što sam izmaltretirala ljude i sad će bježat od mene ko od napasne stjenice mislim) da se cijela koncepcija promijenila i da je potrebno 2-3 ljudi. Otkazala sam svima osim dvojici kolega, uskočila umjesto kolege koji je trebao biti, ali je imao ispit i počupala pola kose jer je poslije falilo bar još 2-3 ljudi, a ja im svima otkazala. Na štandu Zaklade Sveučilišta je slobodno moglo bit dežurno po sat vremena jedan student, ali nitko se nije sjetio pitati i dogovoriti. Uglavnom, to je sve prošlo. Na našem štandu su ljudi najviše uzimali psihologiju (masovno) nadam se da znaju da postoji kvota, zatim politehnika (super, barem studij neće propasti, lani se 1 ili 2 upisalo tamo, a studij je baš fora), i treća je bila fizika. Na spomen mojih studija budućim studentima se dizala kosa na glavi. Nismo dovoljno perspektivni valjda :/ Nakon Smotre sam naravno trčala na predavanje. 2. Sljedeći dan začin dana bio je Festival znanosti. Bila sam na predstavljanju poštanske marke povodom 150. obljetnice rođenja akademika Andrije Mohorovičića. Svaki čas sam maznula fotić jednom kolegi filatelistu i poslikala sve što se dalo poslikat. Smetala sam i plela se pod noge profesionalnim fotografima, kamermanima, novinarima (heh, sorry ljudi). Umirila sam se dok se prikazivala 8minuta powerpoint prezentacija o životu i radu Mohorovičića. Pričala je jedna prof. sa geofizičkog instituta, prof. iz Trsta koji je izložio i svoje poštanske marke na temu potresa (moho sloj), pa je malo pričala prof. prodekanica faxa i gradonačelnik Opatije, zatim gospodin iz pošte i predsjednik filatelističkog društva. Jedno dva puta nam je zapjevala klapa. Nakon svega toga otrčala sam u poštu kupiti pošansku marku jednoj kolegici koja me zamolila da joj kupim i nakon toga sam opet trčala na fakultet na predavanje (a bila sam i do podna, prije ovog predstavljanja, na predavanju cijelo jutro). Na fakultetu se nije održavalo predavanje jer nitko nije bio došao osim jedne kolegice pa ju je prof. pustila, a na sljedećem predavanju sa 3. i 4.godine bilo nas je čak 4-ero pa se predavanje uspješno održalo. Bilo mi je bad zbog prvog predavanja, ali jednostavno još nisam pronašla napitak koji bi mi omogućio da u isto vrijeme budem na dva ili više mjesta. A sad idem spat! Dosta sam namaljala ovuda boje. Laku noć! :) |
![]() Da li vam je ovo ikad itko rekao? Meni nije. Nekako mi se čini da su izumrli ovakvi "upadi", a suptilniji i romantičniji su nego današnji, definitivno! ![]() |
|
Što je vic? Vic je mala pripovjedna forma, odnosno književni mikrooblik. Vic svoje teme crpi iz svakodnevice pojedinca i društva kroz povijest. Vic ima trodijelnu strukturu. 1. Prvi dio vica ima funkciju uvoda, kratko i jasno upućuje na situaciju, pozadinu onoga što se u cijelini vica događa. 2. Drugi dio vica je logički nastavak uvodnog dijela. Može biti opširan, tj. pripovijeda na dugo i na široko, objašnjava pozadinu podrobnije, uzročno – posljedične veze itd., a može imati i „nultu naraciju“ (naracija = pripovijedanje), odnosno to bi značilo da nakon uvoda je započela šutnja, pauza, pitanje koje visi u zraku, napeto isčekivanje itd. 3. Treći i najvažniji dio vica je njegov kraj ili poanta vica. Poanta mora biti neočekivana, laka, prirodna, nepredvidljiva, ali i dohvatljiva. Prvi primjer: 1. Trči pas pustinjom i misli. 2. „nulta naracija“ 3. Ako uskoro ne naiđem na stup, upišat ću se. Drugi primjer: 1. Dođe Bog Adamu i kaže: - Imam dvije novosti za tebe, jedna je dobra, a druga loša. 2. Adam pogleda u Boga pa će: - Dobro, reci najprije dobru vijest. Bog stade objašnjavati: - Darujem ti dva dijela tijela. Prvi se naziva „mozak“. On će ti omogućiti da psotaneš inteligentniji, da s Evom vodiš umne razgovore, da izmišljaš nove stvari. Drugi se naziva „penis“ . On će ti omogućiti da se razmnožiš po svemu planetu, da nekon sebe ostaviš potomstvo. Eva će biti sretna da imaš taj organ, a ti ćeš joj moći dati djecu. Adam se tomu veoma obradova. Uskliknu: - Kakva odlična novost! Hvala ti, Bože, za tvoje darove! A kakva je loša novost? 3. Bog žalosno pogleda Adama i reče: – Loša je novost u tome što krvi koju sam ti dao neće biti dosta da se istodobno služiš obama tim organima. (čitala sam knjigu skupine autora Karikatura) |
|
Istina smijeha jest istina bez jamstva. / Rita Bischof ![]() Čemu se zapravo smijemo? Analitički gledano smijeh označava gotovo pa razumijevanje i eventualnu svijest, međutim, koja nije aktivirana o onome čemu se zapravo smijemo?! Zasigurno se smijemo onome što nam je prihvatljivo, koliko estetski toliko i mentalno. Ne bi se smijali nečemu što nam je naprihvatljivo, jer naprosto ne možemo povezati nešto ugodno sa nečim što ne odobravamo, nečim što nam stvara neugodu. Kako onda opravdati svoj smijeh na tzv. crni humor? Strogo uzevši, zapravo ne znamo čemu se smijemo. / Sigmund Freud Užitak u zabavnome sastoji se u uštedi. Pomoću dosjetke štedimo energiju kočenja, pomoću komičnosti energiju zamišljanja, s malo pak humora energiju osjećaja, kaže čika Freud. Da li to znači da smo, kako ono ide sve popularniji "termin", "emocionalni invalidi"? Malo humora da nam spasi taj osjećaj - dva? Štedi se onog čega je malo? Ili, potpuno suprotno, "vreća graha se štedi od vrha", toliko smo prepuni osjećaja da jednostavno baratamo njima pažljivo i s mjerom, ne rasipamo ih olako? Da li se emocije mogu mjeriti? Asocijacija: pita teta malo dijete: koliko me voliš? A dijete pokazuje šireći ruke: ovoliko! Prema našoj pretpostavci kod smijanja su, dakle, ostvarni uvjeti da se oslobodi suma psihičke energije koja je dotada bila zauzeta. Iako svaki smijeh nije ujedno i indikator užitka, to ne vrijedi za smijanje dosjetki, pa ćemo biti skloni da taj užitak dovedemo u vezu s oslobađanjem dosada zauzetih energija. / Sigmund Freud Na tvrdnju da se smijehom doživljava katarza ili pročišćenje postoje kritike. Naime, komična katarza i smijeh podvlastila je kulturna industrija i sada njime barata (vidi više o subliminalnom: Pink Sapphire:Hipnoza seksom ili Subliminalne poruke ). Smijeh koji očekujemo od kulturne industrije, koja nam ga nudi na pladnju, dolazi nam nešto kao puko „zamjensko zadovoljenje“. Filozof Adorno isključuje katarzičnu identifikaciju kao uvjet „estetskog oslobađanja u smjeru refleksije (kontemplacije, promišljanja)“. „Ono što potresa“, bilo da je tragično ili komično, ne smije se ukloniti, ne smije se razvodniti u suzama plača ili smijeha, jer estetsko (bezinteresno lijepo) nije u stanju izbaviti od života i patnje, ako ne želi pripadati području kulturne industrije. (čitala sam knjigu skupine autora Karikatura) |
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv