 Susreti nas studenata tek prošli i jedva sam preživjela one kamere u koje sam morala govoriti (još uvijek se jako dobro sjećam pa gotovo da ponovno i osjetim kako mi hladna kap znoja kliže niz leđa, mhm, da. A sjećam se i onog trapavog uvježbavanja govora, mmm...) i sad ću opet na televiziju. Zovu me danas svi sretni kako ću sljedeći tjedan na TV-u bit i "malo pričat"! Naravno ja nekako uvijek sve posljednja saznam i očito su pitanja poput: što? gdje? kako? zašto? rezervirana upravo, samo i isključivo za mene. I sad imam 8 dana prije prokletu tremu. I mislim si, što mi to treba? Valjda me treba staviti pod mikroskop kad sam jedino žensko koje se bavi tim hobijem u omjeru na valjda 500 muških. Blažena među muškima, ya right. Možda bi bilo dobro da me stave u krletku ko ptičicu ili u kavez ko beštiju, divlju zvjerčicu koja barata pincetom i u neke druge svrhe osim depiliranja poznatog kao svojstvenijeg ženskom rodu.
|