Jučer sam oprala kosu i dok je bila mokra uzela sam prvi pramen u ruke i odrezala, uzela sam drugi pramen u ruke i odrezala...škare su htjele još...krenula sam na šiške...bit će skaline, ma koga briga, danas sve prolazi, šišaj, deri...šiške ispale uljuđeno. Hah! Nevjerica. Pomislila kako sam samo vrhove podrezala kad ono dođe mi kolega koji ama baš nikad ne percepira kad netko ima novu jaknu, hlače, torbu, frizuru, a sad on meni: si ti nešto radila sa kosom? Aaaaa!!! Kako je to moguće?! Zašto je baš sad to primjetio? Aaaaa! :))) šalim se, meni je ok, iako jest da je par pramenova kraće i duže simo i tamo, ali preživjet ću ;) sad me škare svrbe, vele one bi još i ja bi još...moram se suzdržat...meni sporo raste kosa ili barem takav dojam imam.
Evo, to se događa osobama koje ni do frizerke onaj jedan jedini put u godini ne stignu. Do sad sam u životu promijenila 4 frizerke. Prva me je šišala ko dečkića do polaska u školu, znači do 6 godine. Zatim me je šišala frizerka koja me šiša do danas, ali dok je bila na "godišnjem" prvi put me šišala teta, a drugi put me šišala frizerka koja ništa drugo ne zna osim radit premenove i trajne (a ja nisam to radila). Hvala nebesima vratila se moja frizerka u pogon, ali sad ja nikako od obaveza do nje. I eto. Postala sam sama svoja frizerka. Junak se u nuždi poznaje ili tako nekako...
Post je objavljen 16.04.2007. u 23:34 sati.