 Slušam glazbu i hodam po kući. Ne spava mi se, a trebalo bi. Noge su mi nemirne i ne mogu biti na mjestu. Sinoć cijelu noć nisam spavala jer mi noge nisu mogle biti na mjestu, pa sam se dizala i hodala po hodniku ispred sobe pa ponovno vraćala u krevet i brojala ovce. Nije pomoglo. Jutro sam se probudila sva užarena, ali sam pametno zaključila da će to biti vjerojatno zato što imam na sebi tri deke i poplun. Je, zimogrozna sam i ful dugo spavam sa čarapama na nogama e. Pa sam odlučila maknuti poplun. Sad bih trebala vidjeti kako ću večeras spavati. Danas smo prvi dan bez gorenja u kući, a ja već kihnula nekoliko puta. Samo da sutra ne probudim sa očima i nosom iz kojeg cure Plitvička jezera. Baš sam mimoza. Kad postaneš knjiški moljac onda valjda i imunitet opadne kad stalno imam nos u knjigama ili u ekranu. Neka, neka, polako sam počela šetkati po vani...doć ću ja k sebi...ovo ljeto ću si opet osposobiti biciklu, i idem na more i idem u šumu i baš me briga! Prošle godine se nisam makla iz sobe u kojoj je bilo 40°C zbog ispita. E nećeš me ove godine! Ove godine ne moram davati uvjete hehe :) Samo malo...hm...evo me, morala sam malo ustati i prohodati par puta oko stola u dnevnom boravku...ništa mi se to ne sviđa, jer ako mi noge ne mogu biti ovdje na miru, onda mi opet neće biti ni u krevetu. Damn! Sad me uopće strah ići spavati. Ako ne uspijem zaspati, onda ću se samo prevrtati po krevetu, a to me izmuči ko da sam se borila sa velikim morskim valovima nasred mora. Laku noć...hm...laka noć...ne kaže se zabadava da ti netko želi LAKU noć...moja sinoć nije bila...kakva će biti ove noći?!
|