Marketing
FEVER
O da, ja sam bila među onim (ne)sretnicima koji su imali maturalnu zabavu. Čak ni sad je se ne prisjećam sa smješkom nakon 4 godine. Preformalno, preukočeno i jednostavno nemladalački. Znam da matura(nt) znači biti, tj. postati zreo, ali ono, dajte ljudi malo humanosti. Prvi put u životu su me skockali tipa ono, iskomušali su me, ja sam bila samo mali bespomoćni kunić koji je neuspješno režao na svaki potez četkom, kistom i puderom. Grrr!
1. Kod krojačica
Najprije nikako pronaći materijal od kojeg bih željela haljinu. A sašit sam išla haljinu (da, da, imala sam haljinu do poda, bili smo u Kristalnoj u Opatiji, hmpf) jer nisam mogla pronaći niti jednu po dućanima koja bi bila "to" što tražim. Skicirala sam si svoj haljetak i predala krojačicama da stvore moju umotvorinu:
zanemarite što sam se "malo" sakrila :)))
2. U trgovini obućom
Nakon uspješno zašivenog haljetka trebalo je pronaći cipele. Teški problem! Naime, meni klaunu su tada bile potrebne po mogućnosti elegantne cipele (crne imala), jednostavne molit ću lijepo, i ne, ne dolazi u obzir one na špic da ostanem bez prstiju, ječao je pokusni bespomoćni kunić u rukama svoje mame i tete prodavačice u trgovini obućom. Zatim pa kakva bi ja to bila ako mi cipele nemaju pete! Ja koja se nikad nisam izvala iz tenisica sada sam po drugi put u životu (prvi put na krizmi) trebala se lelujati u petama okolo, o da, bit će to uspješan izlazak nakon što mi razrednik pročita ime razmišljala sam (nisam pala :))) ) Uglavnom, napokon smo se prodavačica, mama i ja usuglasile da ću imat manju petu hehe! Dobivena bitka :), ali ne i rat :(
3. Kod frizerke
Ne, neću spuštenu kosu, jer nakon nekog vremena počnem izgledati tako nafrkana ko da imam afro frizuru, dakle, jedno veliko NE! Dakle, bit će pundža. Ajde, dobro. Ne želim bit prezalizana, ne želim izgledat starije, mlađe, ne želim imati toooliko šljokica na glavi, želim da bude par pramena vani nabrajala sam ja frizerki koja se znojila nadamnom (a tek kakos sam se ja naznojlia pod onom "haubicom" ono što suši kosu kad imaš viklere na glavi, pufff). Ali kako baka kaže: ako ćeš biti lijepa moraš istrpjeti. hm, ali ja ne želim biti lijepa, hoću samo da sve ovo prestaneee! aaaa buuuu! :)))
Uglavnom, da prisjećam se sad nekih dijelova. Nakraju frizura je ispala sasvim solidna pundžica, iako s meni previše šljokica na glavi (mrzim šljokice >( a mama mi uvijek kupuje majičice sa šljikicama, arrhhgg) i bila je ko zbetonirana. Užas! A ja kao htjela da izgleda lepršavo. Hehe, na kraju je i izgledala lepršavo jer sam morala do kozmetičarke a vani je puhalo...na frizuri sam bila od oko 8 do 10, a u Kristalnoj smo se morali pojaviti oko 18h ako se ne varam.
4. Kod kozmetičarki
Ne, neću ful našminkane oči. Ne neću toliko rumenila. Neee, što to radite? Što vam je to? Čemu ovo služi!! Auč! To boli! Što, što je to? Što sad radite? Neee, ja ne želim crvenu boju haljina mi je takva i takva! Ok, može to, ali samo malo! Malo!! Dajte da ja vidim koliko je to vama malo! A ne, ne! Skinut ovo! Ne mogu ovakva van! Ne želim ovakva van! Ok, boja kože sve što može! Fiju! Od kozmetičarke izašla van oko 15h. Odahnule kozmetičarke, odahnula ja. Moja faca kao da nije bila moja. Nisam pila, nisam jela, jer me bilo strah da ću nešto raspackat, razmazat. Paranoja! I kome to treba u životu?!
5. U Kristalnoj
Ummm...curi mi nos, bole me noge od cipela, a tek je počela proba maturalne zabave...damm...počinje...dvorana je puna (tek tad su počeli ložit, do tad je bila ledenica, a ja proklinjala tanku haljinu, a najrađe bih bila skafander obukla)....razrednik proziva moje ime...ok, ok mogu ja to, samo povuci u nos...taaako...naime, curilo mi je iz nosa, ali su mi zabranili da brišem nos na svoj zdrav seljački način pa sam šmrcala i nisam znala što dovraga napraviti dok mi jedna prijateljica nije zatukla vrh maramice u nos i tako sam si ja kao trebala obrisati nos. Ok. Nekako sam uspjela. Izašla ja van, jedan od dečkiju iz razreda predao ružu (uvježbano sve, bravo mi) i onda me odveo do mog mjesta, a cijelo to vrijeme sam se pokušavala držati ravno. Umjesto da mi bude moja maturalna ugodan događaj bio je prekonvencionalan i prenaporan sa svim tim uzorcima ponašanja koji su se trebali poštovati, kao da smo inače iz Amazone istrčali pa sam moramo biti na sociološko - psihološko - kulturnoj uzici.
6. Bečki valcer
Moj parner (prijatelj iz osnovne) i ja smo išli par mjeseci prije u plesnu školu skupa. Ja sam htjela proći sve stupnjeve ali on nije, ni bratić nije htio, a ja sam tako izgubila kasnovečernji prijevoz tako da sam odustala i ja. Kako bilo da bilo, bečki valcer smo u osnovnim crtama pohvatali i dosta nam je dobro išlo kad smo morali službeno svi zaplesati taj valcer. Zapravo ja više preferiram engleski valcer jer te partner više privije uz sebe pa ga lakše slijediš. Ah da, to slijeđenje! Nikako da se naviknem da mene netko treba voditi, uporno sam učitelju u plesnoj školi a najviše svom partneru zadavala glavobolje jer sam ja vodila! Hehe! :) Ali nakon nekog vremena kad sam se uspjela opustiti uspjelo je i to da sam ja prestala voditi. Tri put hura za mene! :)))
Partner mi je odlično plesao, ali kao i svako žensko pomislila ja na svog "idola plesa" Johna Travoltu na kojeg sam slinila i slinim još uvijek u filmovima Groznica subotnje večeri i onaj Pulp fiction ili kako već...tj. slinim na njegovo plesanje ne na njega, da ne bude zabune :)))) ljubav prema plesu mi je ostala...jednog dana ću opet u plesnu školu, za ples nikad nije kasno :) eto, u svakom zlu neko dobro ;)
I nikad više u životu ne želim stavljat puder ne sebe! Hoću da mogu obrisat svoj nos normalno! E!
Post je objavljen 11.04.2007. u 22:55 sati.