džentlemeni (ne) čitaju tuđa pisma
22.04.2007., nedjelja
POSLJEDNJI...
...Samuraj, Posljednji Mohikanac... koga kod da čitam (knjigu) ili gledam (film), sve što je posljednje mene rasplače. Kao i često puta do sada i ovaj film "Posljednji samuraj" sam doživjela dosta emotivno. Aposlutno me nije briga što Tom Cruise glumi u njemu ili da je bilo tko drugi. Suze mi redovito navru zbog nepravde. To što je Tom Cruise ostao živ meni nije happy end. Meni bi happy end bio da su svi ostali živi...da su mogli živjeti sa svojom čašću, dostojanstvom i ponosom, da su mogli živjeti sa svojim poštenjem, prijateljstvom koje kao da je spremno svaki čas spašavati onog tko mu je rame uz rame. Zašto ne bi preživjeli oni koji ne traže odjela, pruge, još betona, još oružja? Zašto? Ni životinje sve to ne traže pa izumiru. Ma, sve mi se zgadi kad gledam ovakve filmove. Kao da me netko iz ružičastog balona puknuo na zemlju. Sve ovo zlo se nije trebalo dogoditi, ali dogodi se uvijek zbog nekoga koga bi ja najrađe zatvorila u bocu i zakopala 30 metara pod zemlju da nikad više ne izađe van i ne čini zla drugima zbog svojih sebičnih interesa, niskih poriva i apsolutno primitivnog i zatucanog mozga!!!!Takvi odurni crvi!!! Ajme!!! Najrađe bih sad ugrizla onog glumca koji je naredio da pucaju haubicama po samurajima!! Znam da je sve to film, ali ko što već napisah, vrlo emotivno doživljavam neke stvari, jel. Ono što me najviše boli što su prikazivali rušenje starih vrijednosti zbog kojih mi je muka svakog dana što polako nestaju. Sam ja staromodna, konzervativna i ne znam kakva, ne znam, ali znam da želim tzv. "stare vrijednosti", jer po "novima" postat ćemo ili već jesmo ravni bakterijama, onim što mogu prouzročiti maligne infekcije recimo. Zapravo, već i sad to činimo. Juhu! Ma! Ovo je recimo jedan od razloga zašto rijetko gledam TV. Prije 6 godina sam gledala jednu dramu i nijednu više poslije nje. Toliko me je potresla da sam odbila gledati sve ostalo što spada u taj žanr. Zna mi se dogoditi kao i večeras da kad je npr. Cruiseu bila oštrica mača pod grlom da sam se uhvatila za vrat i ful ga osjećala. Ne bih to znala objasniti. Nije bitno koji je glumac, stvar je u tome da doživim to sve što se odvija prejako. Ne uvijek. Ponekad sam indiferentna. To je u slučajevima kada je film pretjeran u nekim detaljima pa mi uopće ne zvoni na stvarnost. |